Shopping day - FIS Žepče
Klikni za detalje!

 

Opasnosti u planini javljaju se prvenstveno kao posljedica žestine i razorne snage prirodnih sila. One najčešće ne zavise od našeg djelovanja, i gotovo nikada od naše volje pa ih je kao takve nemoguće spriječiti, ali ako ih na vrijeme uočimo i dobro poznajemo,  njihovo djelovanje možemo izbjeći.

Svaki iskusan planinar dati će vam niz savjeta za sigurnost u planini, i ako ih se dosljedno pridržavate, opasnosti u planini se mogu svesti na minimum. Osnovne opasnosti u planini najčešće mogu biti posljedica utjecaja nadmorske visine i osobitosti klime (vjetar, hladnoća, magla, visina snijega ili velike vrućine). Specifična konfiguracija terena, oštre i strme stijene, kamene i snježne lavine, skliske ili zaleđene staze, duboke i brze planinske rijeke te druge prepreke, zahtijevaju  maksimalan oprez .  Također biljni i životinjski svijet  krije svoje opasnosti (konzumiranje otrovnih  biljaka i gljiva,  ubodi insekata i ujedi zmija, susreti sa divljim životinjama).
Nepoznavanje terena, slaba  tjelesna pripremljenost, loša i neadekvatna oprema mogu nas također dovesti u opasnost.



Sljedećih nekoliko savjeta i dosljedno pridržavanje pravilima ponašanja i lokalnim uputama omogućiti će svim ljubiteljima prirode prilično siguran boravak u planini:

•    Upoznaj opasnosti u planini, kako bi ih mogao izbjeći ili im se suprotstaviti. Osposobi se pomoći sebi i osobama oko sebe, jer si u  planini daleko do svake druge pomoći. Pomoć povrijeđenom u planini najplemenitija je obveza svakog planinara. Povrijeđenog i iznemoglog nikada ne ostavljaj samog.
•    Ne upuštaj se u pohode kojima nisi dorastao    iskustvom, kondicijom ili za koje nisi  opremljen.Upoznaj se prije pohoda sa terenom, prouči zemljovid i raspitaj se za opasna mjesta.         
•    Nikada nije sramota priznati kako ne možeš dalje, te se vratiti nazad dok je to još moguće. Postoji i drugi pokušaj, pa ako njega i ne bude, postoje i druge planine, lakše savladive, a možda jednako lijepe. Planine su bile tu i kad nas nije bilo, a biće tu i onda kad nas više ne bude. Nema penjanja na planinu po svaku cijenu, jer cijena može bit previsoka.
•    Ne idi zimi u visoke planine bez rezervne odjeće, čarapa, rukavica, tamnih naočala, šibice, zemljovida, kompasa i baterijske lampe. O tome ti može ovisiti život.U magli, nevremenu i po dubokom snijegu, ne dozvoli razdvajanje skupine i pomaži slabijima.Po lošem vremenu ne idi na nepoznat teren, a u magli drži pravac pomoću kompasa i  idi navezan na konopac. Ako te zatekne nevrijeme, kreći se u grupi. Čuvaj pravac, ne žuri i ne predaj se panici. Zimi na grebenima izbjegavaj ivice i čuvaj se snježnih prevjesa. Na osunčanim snježnim površinama zaštiti oči tamnim naočalama, a kožu izloženu suncu zaštitnom kremom.
•    Ako si zalutao, traži zaklon od vjetra i nevremena, izgradi sklonište, zagrijavaj se, nemoj spavati i misli na hranu. Skini sa sebe mokru odjeću i obuci suhu, osobito ako si tu primoran provesti noć. Ukoliko izuješ cipele, drži ih uz vatru ili u vreći za spavanje pored sebe, kako  ne bi smrzle.
•    U slučaju opasnost ili saznanja da je netko u opasnosti, izvijesti najbližu postaju Gorske službe spašavanja, planinarsko društvo, policiju ili vojsku.


Međutim, i pored svih savjeta i pravila, do neželjene nesreće može doći. Iako je većina  ljudi kroz razne vidove edukacije osposobljena za pružanje prve pomoći, te će nesumnjivo stečeno znanje u slučaju potrebe primijeniti,  u planini treba voditi računa i o sljedećem:

-Potrebno je sačuvati prisebnost i ne podleći uzbuđenju i panici te sačuvati inicijativu.
-Unesrećenog osloboditi od svega što mu smeta, okružuje ga, stiska i uzrokuje bol.
-Unesrećenog smjestiti na pogodno mjesto i na pogodan način, vodeći računa o vrsti povrede, izolirati ga od snijega i kiše, toplo prekriti i ako treba dati mu dio svoje opreme ili odjeće .
-Kada je potrebna evakuacija, treba je pretpostaviti svim drugim mjerama, iskoristiti raspoloživa priručna sredstva i za vrijeme transporta biti uz uzglavlje unesrećenog vodeći računa o njegovom disanju i disajnim putevima.
-Pružiti unesrećenom onaj vid prve pomoći koji je najpotrebniji, koristeći ranije stečena znanja i iskustva.
-Pri pružanju prve pomoći i transportu unesrećenog, voditi računa o osobnoj sigurnosti i sigurnosti ostalih članova skupine.
-Pri transportu odabrati pravac kretanja koji je sigurniji, iako nije i najbliži.
-Ne ustručavati se pozvati pomoć, ako je to nužno.

Gorska služba spašavanja ima svoje stanice u većim gradovima ili ski- centrima. Članovi gorske službe spašavanja su kod nas uglavnom volonteri koji će  vam bezrezervno priskočiti u pomoć.

(1 Glasaj)

Autor teksta

Mirko Matijević

Rođen 2.3.1961. u malom selu Matijevića brdo, a od treće godine živio u Fojnici- Općina Maglaj. U Maglaju završava osnovnu školu i Gimnaziju, te 1979. godine upisuje studij u Sarajevu.
Prelijepe sarajevske planine i dobri ljudi planinari čine da mu planinarstvo postane više od slobodne aktivnosti. Kao mladi ali neuobičajeno aktivni planinar, uspješno vodi planinarsku sekciju na Poljoprivrednom fakultetu, gdje biva zapažen od Predsjedništva Univerzitetskog planinarsko skijaškog društva „Bukovik“ koje ga 1981. godine imenuje tajnikom Društva.

Stupanjem na ovu dužnost, intenzivira svoju planinarsku aktivnost, završava školu planinarskih vodiča i tečaj alpinizma, inicira i rukovodi većinom aktivnosti planinara Sarajevskog univerziteta, organizira brojne planinarske izlete, pohode, ekspedicije, sudjeluje u istraživačkoj djelatnosti Društva, aktivno sudjeluje u izgradnji i obnovi planinarskih objekata, markiranju planinarskih staza, akcijama spašavanja u planini, organizaciji kupa Univetziteta u skijanju i planinarskoj orijentaciji, kao član tehničke službe u pripremama i organizaciji Zimskih olimpijskih igara 1984.

U Sarajevu živi, radi i planinari do 1990. godine, kada dobija radno mjesto nastavnika u Zavidovićima, a sljedeće godine u Žepču gdje živi i radi i danas.
U Žepču nastavlja svoju planinarsku aktivnost, utemeljuje 1999. godine Planinarsko društvo „Vis“, inicira izgradnju i gradi planinarski dom na Matinskom visu, vodi planinarske škole, ljetne kampove, kao predsjednik Društva organizira brojne planinarske i skijaške izlete i ekspedicije u domaća i inostrana gorja. Od 2003. do 2011. godine obnaša dužnost Ptredsjednika Planinarskog saveza Herceg- Bosne, planinarske asocijacije koja okuplja preko 30 planinarskih društava diljem BiH.

Tijekom svoga tridesetpetogodišnjeg bavljenja planinarenjem ističe kako jako mali broj vikenda nije aktivno proveo u planini. Za to vrijeme je prepješačio na desetine tisuća kilometara, sudjelovao u gradnji i obnovi preko 20 planinarskih domova, markirao preko 100 kilometara planinarskih staza i transverzala, uspješno organizirao i realizirao oko 1000 planinarskih izleta, pohoda i ekspedicija, organizirao preko 50 planinarskih škola i tečajeva, sudjelovao u brojnim akcijama spašavanja u planini, sudjelovao u organizaciji desetina planinarskih manifestacija veći razmjera, organizirao brojne izložbe planinarske fotografije, izložbe gljiva, minerala i kristala. Tijekom svojih boravaka u planinama stekao je brojna znanja i iskustva, poznaje preko 1000 vrsta gljiva , a bere i konzumira preko 300 vrsta, dobar je poznavalac ljekovitog bilja, planinske flore i faune, posjeduje vlastitu zbirku od preko 400 primjeraka stijena, kristala i minerala. Planinariti i zavoliti planinarenje, naučio je na tisuće djece i odraslih, aktivni je planinarski vodič, skijaš i spasavalac, odlično poznaje sve planine BiH i šireg okruženja, a ponosan je na tisuće planinarskih prijatelja diljem svijeta.
Iz planine je uzimao koliko je morao, a planini ostavljao koliko je mogao, i nada se tako nastaviti, dok ga noge i zdravlje budu služili.