Shopping day - FIS Žepče
Klikni za detalje!

 

Elharun Selimović

Elharun Selimović

Selimović Elharun rođen je 02.09. 1961.g. u Žepču, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u Žepču, a gimnaziju u Zavidovićima. Na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu završava studij Psihologije, kao jednopredmetne grupe nauka.Nakon završavanja studija psihologije Selimović Elharun zapošljava se prvo u Centrima za socijalni rad na području Žepča, Zavidovića i Maglaja (na poslovima psihološkog savjetovanja, delinkvencije, poremećaja ponašanja, ometenosti u razvoju). Od 1990.-1993. godine radi u Neuropsihijatrijskom dispanzeru Regionalnog med. centra “dr. Safet Mujić” u Mostaru gdje radi u svojstvu kliničkog psihologa.
1991. god vodi, kao terapeut Klub liječenih alkoholičara u Mostaru.

Istraživao rasprostanjenost alkoholizma i drugih ovisnosti u zapadnoj Hercegovini. Istoimeni naučno-istraživački projekat prezentirao na Kongresu alkohologa održanog u Skoplju, 1991.g.
1991. objavio knjigu “Nikotin, alkoholizam, i droga” u izdanju Saveza klubova liječenih alkoholičara, Mostar.
Od jula 1992.g. radio sa vojnicima, izbjeglicama, ranjenim, zlostavljanim i silovanima u ratu.
Od 1996.g. pa do danas radi kao klinički psiholog u Općoj bolnici Konjic.
Još u toku studija psihologije Selimović Elharun je ispoljio interesovanja za naučni i stručni rad. Broj i karakter seminara iz psihoterapije (kibernetske, Balintove grupe, grupne analize, kognitivne terapije) zatim trening programi iz Post-trauma terapije, supervizije psihoterapije i mentalnog zdravlja u zajednici koje je uspješno pohađao i završavao, pokazatelji su naglašene potrebe za znanstvenim usavršavanjem. Učestvovao je u većem broju stručnih i naučnih skupova gdje je objavio veći broj radova na temu ovisnosti i tretmanu iste, te aktualizirao probleme javnog zdravstva, zatim invalida, duševnih bolesnika (Kongres alkohologa u Skoplju 1991. g; 6. i 7. Alpe-Adria konferencije, (Opatija) IV dani javnog zdravstva u BiH (Travnik) itd.)

Svoj radni angažman u zvanju asistenta, a potom predavača za psihologiju, započeo je na Pedagoškoj akademiji Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru od novembra 1997.g. U međuvremenu je specijalizirao traumatsku psihologiju 1999. g. u Odsjeku za psihologiju u Sarajevu i stekao stručno zvanje: specijaliste traumatske psihologije.
2002.g. izabran je za predavača psihologije na Pedagoškoj akademiji (sada Nastavničkom Fakultetu) u Mostaru. U tom periodu je izabran za sudskog vještaka psihomedicinske struke u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu.

U toku sedmogodišnjeg angažmana kao predavača psihologije publicirao je slijedeće knjige: “Opća psihologija” (Mostar, 1997.),
“Osnovi razvojne i pedagoške psihologije” (Mostar, 2001.); udžbenik za srednje škole “Opća psihologija” (Fojnica, 2001.) Istražujući veze između religije i nauke napisao je knjige: “Ogledi o duši”; “Čudesna nemoć napetosti”
2007.g. uspješno je odbranio magistarski rad na Odsjeku za psihologiju u Sarajevu na temu silovanja u ratnim i mirnodopskim okolnostima, i stekao naučni stepen Magistra psiholoških nauka. Ambicija mu je nastaviti svoj daljnji naučni angažman u pravcu doktorata psiholoških nauka. Dugogodišnji je koordinator Općinske radne grupe za borbu protiv ovisnosti na području općine Konjic. Kontinuirano provodi projekte primarne prevencije bolesti ovisnosti na području ovog grada. Autor je brošure: “Uloga roditelja u borbi protiv ovisnosti”. Predsjednik je kantonalne komisije za kategorizaciju djece ometene u psihofizičkom razvoju, te se u posljednjih sedam godina intenzivno bavi problematikom i tegobama ove djece. Inkluzija i poboljšanje edukacijskih mogućnosti takve djece su predmet njegova sadašnjeg i najčešćeg interesovanja.

Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Kakva nam je danas klima u društvu –  možemo opisati riječima: kriza, problemi, nezadovoljstvo. Depresija postaje globalna epidemija.
Sve moguće neravnoteže u društvu još više jačaju netrpeljivost među ljudima. Potrošački mentalitet ljude tretira kao robu koja ima svoju cijenu i koja se troši, a stvari se vole. Umjesto da čovjek čovjeku bude lijek, jedni drugima postajemo toksični.

Većina ljudi, kada zamišlja život, prva slika ili asocijacija je voda. Vjerojatno iz razloga što veći dio naše planete Zemlje, kao i našeg organizma, čini voda. Bez vode nema života. Zato književnici i pjesnici tako rado upoređuju život sa  okeanom kojim plovimo, govore o životnim plimama i osekama, o ljudskim brodolomima, o rijeci koju nama valja prijeći da bi stigli na neku drugu obalu.

srijeda, 28 Septembar 2016 11:20

Mr. Elharun Selimović: O ciljevima u životu

Ako želite imati više samopouzdanja, ili imati više prijatelja, ili imati više novca ili općenito biti sretniji, potrebno je sebi postaviti neke konkretne kratkoročne, ali i dugoročne ciljeve. Ako nemaš nikakav cilj, čemu se nadaš? Vrlo lako tako možeš postati lijen i bezvoljan. Ali ako postaviš sebi neki cilj i ostvariš ga, automatski ćeš biti i zadovoljniji sam sobom.

Naši životi nisu proizvod slučajnosti, svakako imaju dublji smisao. Ako vi ipak smatrate da je život slučajnost – pa zar ga ne bi trebalo utoliko više cijeniti. Ako smatrate da dolazimo iz ništavila, i vraćamo se u ništavilo – pa hajde onda da barem proslavimo život, koji svakako nije ništavilo! Tada je naše vrijeme na zemlji dragocjeno i nezamjenjivo. Tu onda nema mjesta depresiji. To implicira ulazak u život, a ne povlačenje od života. Interes za svaki trenutak života, a ne očajavanje.

Čuo sam za priču kako je u jednom selu živio starac koji je sebe smatrao mirnim i miroljubivim domaćinom, koji je živio svojim životom, obrađujući svoju zemlju. Jednog dana se iznenadi kada je čuo da je neki njegov komšija pustio svoga bika u njegovo polje. Kako je po svojoj prirodi bio miran i nije volio probleme, samo je mirno rekao: „Neka je, valjda mu treba.“

Pisanje dnevnika odličan je način izražavanja osjećaja i misli. Kroz dnevnik mogu zatražiti ono što mi je potrebno, razjasniti potrebe, tražiti uzroke osjećaja, «razgovarati» s ljudima s kojim se plašim razgovarati i suočavati se s onima s kojima se plašim suočiti.

utorak, 10 Novembar 2015 14:46

Mr. Elharun Selimović: Rad na dobrom braku

„Sve sretne porodice su slične, a svaka nesretna, nesretna je na vlastiti način„
L.N. Tolstoj

Još kao dijete smijao sam se svom rahmetli ocu, koji je za mnoge zdravstvene tegobe kod ljudi imao običaj reći «ma nedostaje mu neki vitamin», čak i kad su bile u pitanju i neke psihološke smetnje. Što u šali, što u zbilji, zaista, čemu nam sve služi hrana? Ili, drugim riječima, koje mi to sve potrebe u njoj najčešće zadovoljavamo osim što nam ona omogućuje fizički opstanak, rast i razvoj?

Osjećaje poput ljubavi, radosti, prijateljstva, optimizma smatramo pozitivnim, jer nam daju tako važnu emocionalnu sigurnost, samopoštovanje, samoafirmaciju, dostojanstvo, vrijednost te snagu za život i promjene. Osjećaje poput mržnje, straha, krivnje, bijesa, tuge, depresije, usamljenosti, zavisti ili ljubomore smatramo i označavamo negativnim. Međutim, kao što tijelo ne bez razloga reagira bolešću, tako i ljudska psiha proizvodi emocije koje za nju imaju funkcije upozorenja.

Mlađa odrasla dob je čini nam se period života kada osobe već počinju donositi odluke o braku. Danas mladi odgađaju brak da bi završili više obrazovanje i započeli karijeru. U vrijeme ekonomskih kriza ljudi se takođe nešto kasnije i teže žene.

Stranica 1 od 2