Shopping day - FIS Žepče
Klikni za detalje!

 

Nema nikakve sumnje da je jedan od razloga stalnog rasta potrošnje lijekova povezan sa činjenicom da se opasnost od pojedinih bolesti preuveličava. Dobar primjer je priča o pandemiji tzv. svinjske gripe. Radi se o jednom od najvećih skandala od postojanja Svjetske zdravstvene organizacije ( SZO ) čiji je zadatak da na osnovu priloženih dokaza i procjene o ugroženosti od pojedinih bolesti odobrava prodaju lijekova i cjepiva.

Ako želite imati više samopouzdanja, ili imati više prijatelja, ili imati više novca ili općenito biti sretniji, potrebno je sebi postaviti neke konkretne kratkoročne, ali i dugoročne ciljeve. Ako nemaš nikakav cilj, čemu se nadaš? Vrlo lako tako možeš postati lijen i bezvoljan. Ali ako postaviš sebi neki cilj i ostvariš ga, automatski ćeš biti i zadovoljniji sam sobom.

Farmaceutska industrija za prodaju svojih lijekova koristi različite strategije ovisno o kom lijeku se radi, ne ustručavajući se pri tom da svoje proizvode prodaje i potpuno zdravim ljudima. Sa druge strane mnoge bolesti koje pogađaju siromašne zemlje gotovo se uopšte ne istražuju. Razlog tome leži u činjenici da preko 70% medicinskih istraživanja financiraju farmaceutske kuće koje nisu zainteresovane za razvoj lijekova koje mogu riješiti zdravstvene probleme siromašnih zemalja jer nizak standard njihovog stanovništva ne omogućuje im veliku zaradu. Zbog toga su se proizvođači lijekova bazirali na tržišta bogatih zemalja i razvoj lijekova prilagođavaju njihovim potrebama. 

Naši životi nisu proizvod slučajnosti, svakako imaju dublji smisao. Ako vi ipak smatrate da je život slučajnost – pa zar ga ne bi trebalo utoliko više cijeniti. Ako smatrate da dolazimo iz ništavila, i vraćamo se u ništavilo – pa hajde onda da barem proslavimo život, koji svakako nije ništavilo! Tada je naše vrijeme na zemlji dragocjeno i nezamjenjivo. Tu onda nema mjesta depresiji. To implicira ulazak u život, a ne povlačenje od života. Interes za svaki trenutak života, a ne očajavanje.

Kad su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća farmaceutsku industriju počele preuzimati naftne kompanije, banke i razni menadžeri koji nemaju ništa zajedničko sa medicinom, lijekovi su postali roba koja treba da osigura profit relativno malom broju ljudi dok su bolesnici postali kupci čija je dobrobit često u drugom planu. Ovakav pristup u plasmanu lijekova zahtijevao je sve veći broj oboljelih koje treba liječiti, a na koji način to radi današnja farmaceutska industrija govorit ćemo u ovom serijalu.

Čuo sam za priču kako je u jednom selu živio starac koji je sebe smatrao mirnim i miroljubivim domaćinom, koji je živio svojim životom, obrađujući svoju zemlju. Jednog dana se iznenadi kada je čuo da je neki njegov komšija pustio svoga bika u njegovo polje. Kako je po svojoj prirodi bio miran i nije volio probleme, samo je mirno rekao: „Neka je, valjda mu treba.“

Arif Odobašić: Žepče kroz staklo

Sjedim u polovnoj fotelji i gledam na Žepče kroz staklo iz svog dnevnog boravka. Zaista si simpatična mahala, sa nekoliko sokaka i pojedincima koji ti nose ime kao zastavu kroz svoj rad. Mahala bi im se trebala zahvaljivati.

Arif Odobašić: Ljubav ...

Ljubav je skromni osjećaj koji se teško bori protiv onog što vidimo na posterima po ulici, raznim  reklamama  i top modelima, ali je mnogo više od toga. Ljubav nije samo u očima i željama; ona mora da bude u srcu i prije negoli se doživi, u doživljaju i poslije doživljaja. Međutim, često se zapitam kako to da se ljubav provlači kroz pjesme, a oni što ih pjevaju ne vjeruju u ljubav. Kruže takve informacije gdje se slika i riječ ne slaže i  to doista bude zbunjujuće.

Ovo je kratko kazivanje o vrhunskom sportisti, njegovom životu i stradanju. Ovo je priča zbog koje Žepče treba da se stidi. Treba da se postide i pognu glave oni koji su zaboravili Hamdiju Tabakovića, čovjeka koji je za svog života promovisao Žepče i u sportskom duhu odgajao generacije sportista.

Nakon što im se dijagnosticira zloćudni tumor mnogi ljudi se odlučuju da mijenjaju način ishrane i pribjegavaju raznim dijetama za koje, na osnovu različitih izvora, vjeruju da im mogu pomoći u borbi protiv bolesti.

Na kraju dvadesetog i početkom dvadesetprvog vijeka, u Žepču je živio i radio zaljubljenik u novinarstvo, novinar Šefik Mujkić. Šta danas možemo naučiti od njega?

Pisanje dnevnika odličan je način izražavanja osjećaja i misli. Kroz dnevnik mogu zatražiti ono što mi je potrebno, razjasniti potrebe, tražiti uzroke osjećaja, «razgovarati» s ljudima s kojim se plašim razgovarati i suočavati se s onima s kojima se plašim suočiti.

Stranica 2 od 5