Foto: Jesnja idila Matinskog Visa – Ljubitelji gljiva uživaju u njihovim plodovima

Idealno je vrijeme za jesenju sezonu branja gljiva. Pogledajte žepačke prirodne ljepote parka prirode Matinskog Visa. Za sve ljubitelje gljiva, ovo je jedna od idealnih destinacija za odmor, a ujedno i gurmanske delicije kada su u pitanju gljivoljupci.

Jesenjim vrstama gljiva pripadaju one gljive koje rastu od kraja avgusta do početka decembra.  Ali pogriješili bismo ako ne kažemo da je ova granica uslovna, da se neke od gljiva iz ovog kalendarskog razdoblja javljaju u dva ciklusa: proljetnom i jesenjem, ili jesenjem i zimskom. U svakom slučaju vrh sezone većine ovih gljiva jeste jesen. U kalendarskom smislu jesenja sezona počinje kada prestanu ljetnje vrućine, kada se dani skrate i nastanu razdoblja sitnih kiša i obilne rose. Ovi faktori (kiša, rosa, uz relativno povoljnu temperaturu zemljišta) blagotvorno djeluju na rast gljiva. I nije čudo što je jesen bolja i izdašnija gljivama od proljeća i ljeta. Tada su gljive čak zdravije, jer su razni insekti završili svoju reproduktivnu misiju. Ponovimo da su četinarske šume u jesen prepune  gljiva, jer one bolje čuvaju konstantnu temperaturu zemlje i vlažnost. Karakteristične vrste su vučje meso, sunčanica, kuštravka, grmača, medenjača, martinčica, bukovača, velika gnojištarka, ovčarka, maslenka, modrikača, prosenjak, mrka truba, maglenka, stoglavka i normalno, vrganji, djedovi i rujnice. Sve pobrojane vrste gljiva rastu u istom intervalu.

SAVJETI GLJIVARIMA – Prije nego što se upustite, poštovani čitaoci, u avanturu upoznavanja gljiva iz ove knjige, neophodno je da znate još i ovo:
–    Ne zagađuj prirodu i ne uništavaj je ni na koji način!
–    Ne šutiraj otrovne i nepoznate vrste gljiva! Uzajamni odnos biljaka i gljiva veoma je složen. Gljive su najveći razlagači odumrle biljne materije. Da nije gljiva i bakterija, šume bi se ugušile od otpalog lišća i granja.
–    Ne beri prezrele plodove da bi ih kod kuće bacio u kantu za smeće. Stare gljive treba izlomiti na komadiće i podvući pod mahovinu ili ispod otpalih grančica i lišća, ili ih okačiti o kakav žbun. Uzvratimo i mi nešto prirodi!
–    Ne raskopavaj stanište gljiva! Micelija se uništava grabuljanjem izdizanjem mahovine i šumske podloge.
–    Ne beri premlade primjerke! Od branja suviše mladih gljiva mala je dobit, a neprocjenjiva šteta po vrstu.
–    Ubranu gljivu odmah očisti od zemlje i drugih nečistoća!
–    Ne natrpavaj plodove gljiva u korpu, neka imaju mjesta za provjetravanje!
–    Ne nosi gljive u najlonskim kesama! Najbolje ih je nositi u korpama od pruća. Smrčci se mogu nositi u mrežastim vrećama koje se koriste za transport lukovica. Kroz rupice se usput rasijavaju spore po terenu.
–    Nepoznate vrste ne beri masovno, tek 1 do 2, da bi ih po povratku kući identifikovao uz pomoć literature, ili odnio kod mikologa!
–    Ne sijeci nožem drške vrganja, već ih zavrni lijevo-desno i otkini. Mjesto gde je gljiva rasla pokrij lišćem i utabaj nogom. Neadekvatnim otkidanjem plodova unosi se zaraza u miceliju.
–    Berači treba da znaju da insekti za vrijeme vlažnih sezona polažu jaja u gljive.
Tanki bijeli crvi sa crnom glavom su larve gljivinih komaraca, a žuti, krupniji crvi bez primjetne glave, su larve običnih muva.
–    Crvi u gljivama nisu otrovni, niti su oni gljive učinili otrovnim, jednostavno nisu prijatni za oko.
–    Vrganje, a i mnoge druge vrste gljiva rado jedu jelenci, balegari, mekušci, ptice i krupnije životinje, kao što su srne, ovce, goveda, pa čak i medvedi.
–    Suve gljive napadaju voćni moljci.