Ova kolumna nastade u mome tridestpetogodišnjem približavanju svih vrijednosti planinarstva i boravka u prirodi osobama oko sebe. Nadam se kako će kod onih koji je pročitaju bar malo probuditi radoznalost i želju da već sljedeći vikend provedu na nekoj planini.
Gotovo sve napisano u njoj sam bezbroj puta ispričao svojim učenicima, prijateljima, radnim kolegama i ljudima sa kojima se svakodnevno srećem.
Mnogi od njih su sada vrsni planinari, alpinisti, skijaši ili bar ponekad posjete naše prelijepe planine. Nažalost, mnogi drugi su me samo pristojno saslušali, i većinu toga odmah zaboravili, a ja nisam imao prigodu sve to ponoviti.
Kako se uvijek više uvažava ono napisano nego ono izrečeno, iskreno se nadam kako će i ovaj put biti tako. Ako bar nekome od onih koji pročitaju ovih par stranica pomognem odlučiti se biti planinar , smatrat ću to velikim uspjehom. Kolumna je mala, a neće sigurno smetati ako njeni sadržaji i njena ideja vodilja presele u vašu glavu. Vidici koji će vam se nakon toga otvoriti, vjerujte mi vrijede jako puno.

Piše: Mirko Matijević

POJAM PLANINARSTVA
Planinarstvo je pokret ljudi koji žele upoznati prirodu, naročito planine, hodajući po njima kako bi ih što prisnije doživjeli. Ono se može podijeliti na izletništvo, planinarstvo, alpinizam, speleologiju i planinarsko turno skijanje.
U povijesti ljudskog roda, boravak u prirodi ima najdublje korijene. Organizirano bavljenje planinarstvom ljudima je svojstveno već nekoliko stoljeća. Prirodni uvjeti za to manje-više postoje svugdje, a rijetki, kao što smo mi, imaju sreću da su im planine takoreći na dohvat ruke. Potrebno nam je samo malo slobodnog vremena i dobre volje pa da krenemo ka nekoj od naših prelijepih planina.



A što nam to planina nudi? Laganu šetnju u vama dragom društvu, odmor pored čistog planinskog izvora, šum vjetra u krošnjama stoljetnih borova, pjesmu ptica i promatranje leta orla, miris i boje planinskog cvijeća, promatranje zalaska sunca sa nekog od planinskih vrhunaca, pjesmu uz gitaru uz titranje plamena logorske vatre, nebo sa milijunima zvijezda, jutarnju rosu na paukovoj mreži, kupanje u čistom planinskom jezeru, obilje šumskih plodova.

Ako nam ovo nije dovoljno, ako želimo više tjelesnih aktivnosti, napuniti ćemo naprtnjaču potrebnom hranom i opremom i krenuti ka nekom od vrhova, u obilazak neke od transverzala ili u istraživanje planinskih bespuća. Ako nas privlače stijene, a imamo dovoljno snage i hrabrosti , naučiti ćemo alpinističke vještine i popeti se na visoke stijene dostupne samo orlovima i divokozama. Dostupne nam mogu biti i sve tajne i ljepote podzemlja. Naše skije mogu satima rezati netaknutu površinu čistog planinskog snijega.

Planinarima je sve dostupno- Nele i Perica u Keniji


Otvorena knjiga planina nudi nam obilje znanja. Jezik prirode se u prvi mah čini nerazumljivim, ali ako bolje pogledamo i oslušnemo, jako brzo nam neće trebati prevodilac. Boravkom u planinama ojačati ćemo naše tijelo, naš duh i intelekt. Natjecati ćemo se sa samim sobom i sa ćudima prirode, bez imperativa pobjede. Iz svake borbe ćemo izlaziti jači, zdraviji, mudriji i sigurniji u sebe.


CILJ PLANINARSTVA

Cilj planinarstva je učiniti planine pristupačnim i dostupnim što većem broju osoba, posebice djeci i mladeži, educirati ih kvalitetno i pravovremeno za siguran boravak u planini.
Slobodno kretanje u prirodi, penjanje i hodanje po planinama svakako možemo smatrati dijelom tjelesne kulture. Planinarstvo je fiziološki najprihvatljiviji vid rekreacije i proizvod je opće kulture svakog pojedinca. Uključujući u sebe tjelesne aktivnosti, boravak na svježem zraku, upoznavanje prirodnih ljepota i znamenitosti, mogućnost istraživanja, otkrivanja i snalaženja te mogućnost cjelovremenog razmišljanja i izvođenja zaključaka, omogućava sadržajnost i preplitanje tjelesnih i intelektualnih aktivnosti.
Planinarstvo je prirodna reakcija i zdrava protuteža monotonom i pasivnom gradskom životu i njegovom destruktivnom djelovanju na ljude, posebice na mladež. Zbog toga bi svakoj zajednici trebao biti cilj i interes podržavati i potpomagati aktivnosti planinarskih društava i razvoj planinarstva, vidjevši u njemu sve moralne, estetske i fiziološke kvalitete.

Oprema za rekreativno planinarenje nije više preskupa i nedostupna. Svi mi imamo neku naprtnjaču i patike, a to je za početak dovoljno. Ostatak osobne opreme ćemo nabaviti sukladno potrebi i mogućnostima. Skupu specijalističku opremu za alpinizam ili speleologiju obično nabavljaju planinarska društva i mogu je koristiti svi članovi.



Zimska idila

Planinarski domovi i kuće čine dostupnim veliki dio ovih planina. Građeni su na atraktivnim dijelovima planina, uglavnom dragovoljnim radom zaljubljenika u planine, što treba posebno uvažavati. Uvjeti smještaja su zadovoljavajući, u svim se može pripremati a u nekim i kupiti hrana i piće po pristupačnim cijenama, a članovi planinarskih društava imaju značajne popuste na cijene usluga. Neki su otvoreni stalno, a neki vikendom ili prema potrebi. Preporuča se, prije odlaska do nekog planinarskog doma, prijaviti se u planinarskom društvu koje upravlja domom, kako ne bi došli u neugodnosti da u domu ne zateknemo nikoga.



Markiranju i uređenju planinarskih puteva i staza posvećuje se posebna pažnja. To je obiman i zahtjevan posao i podrazumijeva puno teškog rada znanja, iskustva i samoodricanja. Putevi i staze na našim planinama obilježavaju se crvenom i bijelom bojom (koncentričnim krugom- u sredini bijela boja a okolo crvena) na drveću i kamenju, ili na golim prostranstvima postavljanjem visokih stupova. Na raskrižjima i skretanjima puteva postavljaju se putokazne table sa ispisanim pravcima kretanja i udaljenostima u satima hoda. Pomnim praćenjem markacija sigurno se može doći do željenog cilja, iako nemamo planinarskog znanja i iskustva.

Nastaviće se ...

(1 Glasaj)

Autor teksta

Mirko Matijević

Rođen 2.3.1961. u malom selu Matijevića brdo, a od treće godine živio u Fojnici- Općina Maglaj. U Maglaju završava osnovnu školu i Gimnaziju, te 1979. godine upisuje studij u Sarajevu.
Prelijepe sarajevske planine i dobri ljudi planinari čine da mu planinarstvo postane više od slobodne aktivnosti. Kao mladi ali neuobičajeno aktivni planinar, uspješno vodi planinarsku sekciju na Poljoprivrednom fakultetu, gdje biva zapažen od Predsjedništva Univerzitetskog planinarsko skijaškog društva „Bukovik“ koje ga 1981. godine imenuje tajnikom Društva.

Stupanjem na ovu dužnost, intenzivira svoju planinarsku aktivnost, završava školu planinarskih vodiča i tečaj alpinizma, inicira i rukovodi većinom aktivnosti planinara Sarajevskog univerziteta, organizira brojne planinarske izlete, pohode, ekspedicije, sudjeluje u istraživačkoj djelatnosti Društva, aktivno sudjeluje u izgradnji i obnovi planinarskih objekata, markiranju planinarskih staza, akcijama spašavanja u planini, organizaciji kupa Univetziteta u skijanju i planinarskoj orijentaciji, kao član tehničke službe u pripremama i organizaciji Zimskih olimpijskih igara 1984.

U Sarajevu živi, radi i planinari do 1990. godine, kada dobija radno mjesto nastavnika u Zavidovićima, a sljedeće godine u Žepču gdje živi i radi i danas.
U Žepču nastavlja svoju planinarsku aktivnost, utemeljuje 1999. godine Planinarsko društvo „Vis“, inicira izgradnju i gradi planinarski dom na Matinskom visu, vodi planinarske škole, ljetne kampove, kao predsjednik Društva organizira brojne planinarske i skijaške izlete i ekspedicije u domaća i inostrana gorja. Od 2003. do 2011. godine obnaša dužnost Ptredsjednika Planinarskog saveza Herceg- Bosne, planinarske asocijacije koja okuplja preko 30 planinarskih društava diljem BiH.

Tijekom svoga tridesetpetogodišnjeg bavljenja planinarenjem ističe kako jako mali broj vikenda nije aktivno proveo u planini. Za to vrijeme je prepješačio na desetine tisuća kilometara, sudjelovao u gradnji i obnovi preko 20 planinarskih domova, markirao preko 100 kilometara planinarskih staza i transverzala, uspješno organizirao i realizirao oko 1000 planinarskih izleta, pohoda i ekspedicija, organizirao preko 50 planinarskih škola i tečajeva, sudjelovao u brojnim akcijama spašavanja u planini, sudjelovao u organizaciji desetina planinarskih manifestacija veći razmjera, organizirao brojne izložbe planinarske fotografije, izložbe gljiva, minerala i kristala. Tijekom svojih boravaka u planinama stekao je brojna znanja i iskustva, poznaje preko 1000 vrsta gljiva , a bere i konzumira preko 300 vrsta, dobar je poznavalac ljekovitog bilja, planinske flore i faune, posjeduje vlastitu zbirku od preko 400 primjeraka stijena, kristala i minerala. Planinariti i zavoliti planinarenje, naučio je na tisuće djece i odraslih, aktivni je planinarski vodič, skijaš i spasavalac, odlično poznaje sve planine BiH i šireg okruženja, a ponosan je na tisuće planinarskih prijatelja diljem svijeta.
Iz planine je uzimao koliko je morao, a planini ostavljao koliko je mogao, i nada se tako nastaviti, dok ga noge i zdravlje budu služili.