Tehnoteka Žepče

„Sve sretne porodice su slične, a svaka nesretna, nesretna je na vlastiti način„
L.N. Tolstoj

Današnje poznavanje čovjeka, razumijevanje njegovih osjećaja i doživljaja unijelo je više svjetla u poznavanje suštine duševnih problema kako zdrave i uravnotežene osobe, tako i one koja to nije. Mnogo toga što nazivamo čovjekovom sudbinom - svoj korijen ima u njegovoj porodici. Djeca se razvijaju u porodici i očevici su odnosa između svojih roditelja, što ih kasnije znatno oslikava u odnosu sa drugim ljudima te sa budućim partnerima.

Posljednjih dvadeset godina svjedoci smo sve većeg broja razvoda,ali i pored toga znamo da postoje ljudi koji ostaju u nesretnom braku, ili u tom odnosu trpe radi mira u kući ili zbog manje štete.
Pitanja koja nas muče u nesretnom braku su: da se ipak razvedem?; moze li uopce doci do promjene?; da li su rijetki trenuci kada nam je dobro i kada se pojavi neki znak da nas ipak nešto veže?; ako se razvedem sa čime ću se sve morati suočiti, opet sve iznova početi?

Dobar dio osoba zrele dobi koje su u braku ponekad pretresu ova pitanja. Neki ljudi stoički trpe zapuštene brakove. Ima mnogo njih koji mozgaju sva ova pitanja, ali po principu manje štete , ili zbog dominacije pozitivnih nad negativnim stranama braka, ipak ostaju u braku . Nije lako hvatati se u koštac sa svim problemima kroz koje prolaze bračni partneri, ali što nas ne ubije to nas ojača.

Za bračni par, nužno je da dodje uzajamno do prihvatljivog sporazma u barem sedam od devet područja kako bi supružnici mogli uživati u kvalitetnoj komunikaciji koja je presudna  za razumno sretan brak. Riječ je o sljedećim područjima:

1.    Novac, najuobičajniji izvoir trzavica u braku
2.    Odgoj djece
3.    Spolni odnos
4.    Odnosi s proširenom porodicom i prijateljima
5.    Vjera
6.    Kućanske odgovornosti i rodne uloge
7.    Korištenje opojnih tvari, uključujući alkohol i droge
8.    Kako provoditi slobodno vrijeme
9.    Karijera i s poslom vezana pitanja

Ako previše navedenih područja ostane nerazriješeno,u nizu situacija se javlja otuđenje i manjak poštovanja . Kao što iza svakog uspjeha i uspješnog čovjeka stoji trud , znoj i zalaganje, tako i iza uspješnog braka stoji rad oba partnera i zajednička želja za dobrim odnosom.  Postoje brojni primjeri u kojima ljudi još u vezi osjete probleme i ne rješavaju ih, misleći da će to biti drugačije u braku. Takođe je velika greška misliti da će dijete doprinijeti odnosu između supružnika. Mnogi parovi žive u otrovnim odnosima i naivno se nadaju da bi ih dijete moglo zbližiti. Mnogi su to pokušali ali im se taj plan izjalovio. Ko god ima dijete zna da je odgajati dijete stresno, skupo i vremenski zahtjevno iskustvo. To unosi svakojake dodatne kušnje, čak i u dobar brak .
Veliki  je broj nesretnih brakova čiji brak održava uporna nada. Čovjek se stalno nada da će nekako pronaći prave riječi, nekakav primjer koji će uvjeriti  drugu stranu da nije u pravu i navesti je da se prestane ponašati kao da je gluha.

Svako od nas bi htio da njegov bračni pratner posjeduje osobine koje on želi. Mi imamo pravo željeti da nam je partner prisan, lojalan, privržen  blizak, da sluša nas i naše potrebe, a jesmo li i sami takvi? Kao što sam prethodno naveo, rad na dobrom braku zahtijeva obostrani rad. Najčešći problem koji se susreće  u braku je otuđenje i monotonija.  Ponekad na savjetovalištu ljudi shvate da su izgubili bliskost sa bračnim drugovima, da su se počeli sve više povjeravati nekoj trećoj osobi bilo da je to radni kolega ili prijatelj. To je velika greška, u komunikaciji i u odnosu s bračnim drugom ne može doći do pospješenja odnosa ukoliko ne iskažemo naše emocije i ono što nam je potrebno.  U brojnim tekstovima o braku ljudima se govori o pravima koja trebaju zahtjevati od partnera kao npr. razumijevanje, podrška , zaštita, ali ljudi ne shvataju da to nije i ne može biti puki spisak želja koji treba na papiru predati partneru pa da se on ponaša u skladu s tim. Vi budite promjena koju želite vidjeti. Ako želite da vam partner bude društvo, da vam se povjerava, vi načinite taj korak i pokažite spremnost na razgovor.

Jedna od značajnih stvari koji pomažu u radu na dobrom braku je i ravnoteža moći ( ko se pita, ko odlučuje o čemu, npr. o odgoju djece).  Svaki par mora pronaći vlastitu ravnotežu moći. U toj jednačini podjele moći i kontrole u braku važnu ulogu imaju kulturna, vjerska i obiteljska tradicija u kojoj ste vi i vaš partner odgojeni, kao i vaše ličnosti. Neki ljudi posjeduju visoku toleranciju prema značajnoj neravnoteži moći i donošenju odluka u braku, a kod drugih nije tako; svako od nas stvara vlastita pravila kako će ocijeniti stanje stvari i u tome se ne treba porediti sa drugima.

- Kvalitetan brak ne nastaje sam od sebe. Postoji veliki broj zadataka koje partneri trebaju odraditi, a što zahtjeva volju i napor. Veoma je bitno uspostaviti granicu. Vjenčanjem nastaje nova zajednica koja uspostavlja svoj identitet i granice prema vanjskom svijetu. Sve važne odluke trebaju donositi supružnici i samo oni, a svi ostali u okolini (prijatelji, rodbina) mogu dati svoj savjet, ali ne smiju se nametati ili donositi odluke umjesto bračnog druga.
- Iz brojnih primjera danas uviđamo da bračni partneri ne moraju biti emocionalno zreli, ili barem jedan od njih, ali svakako bi trebali poraditi na sopstvenoj izgradnji, da budu emocinalno zreliji i što je bitno: da budu psihički neovisni. Dešava se među nama, da jedan partner se kompletno prikloni drugom, da razmišlja kao on, da radi sve što drugi partner želi, da „izgubi svoje ja“, što je pogrešno. Jer kada se stvori ovisnost o drugom partneru, jedan drugog sputava, ili je stalno ovisan o njegovoj pažnji. U bračnom odnosu ljudi svakako trebaju imati svoju intimu, ali i psihičku neovisnost tako da niko nikome ne zaklanja Sunce.

Takođe, nije dobro za brak ako jedan od partnera (ili oba)  pretjerano financijski  i/ili emocionalno ovisan o roditeljima, ako dopušta da roditelji donose odluke u njegovo ime ako „trči mami“ kad god naiđe na probleme, ako provodi previše vremena sa starim društvom u koji nije uključen njegov partner, ili ako s roditeljima ili prijateljima ima zasebne financijske ili neke druge dogovore o kojima ništa ne zna njegov supružnik.  Kada su ljudi u braku njihovo mjesto gdje žive je njihov dom, i tu na tom mjestu trebaju težiti da izgrade toplinu, a ne da i dalje roditeljsku kuću smatraju svojim toplim domom i svojim utočištem.
Veliki problem u današnjem vremenu, posebno zbog sve prisutnijih društvenih mreža koje su veoma popularne ne samo među mladima, nego i među supružnicima, je i ljubomora.Pridavanje pažnje ili osvrtanje na kvalitete, pohvale jednog od supružnika od strane treće osobe izaziva uglavnom ljubomoru drugog partnera. Prvenstveno ono što je  početku naglašeno, ljudi očekuju od drugog partnera idealno, a sami to ne daju. Zatim, desi se da neka treća osoba ukaže poštovanje, pohvalu na račun izgleda, vještine, sposobnosti u poslu itd., i onda se dešava partnerova ljubomora. Mnogi od nas bi dobili otkaz na poslu da ulažu u posao koliko u brak..  Radi smanjenja ljubomore, radije se koncentrirajte na ono što vas čini vrijednim  u očima vašeg pratnera, te radom na sebi možete postati zreliji, emocionalno neovisni te time sebe izdići, a ne partnera ugrožavati.

Svađe , kao i ljutnja, mogu se kontrolisati. Šta podrazumijeva kontrola svađe? To je vještina da se brzo pređe preko svađe i da se reagira na konstruktivan način. U nekim brakovima partneri se ne svađaju jer se boje nepopravljive štete po međusobni odnos. U takvim slučajevima, komunikacija je zaleđena, blokirana, nezadovoljstva se guraju pod tepih. Ali zato kada „pretis-lonac“ eksplodira, štete su zaista nemjerljive. Zato je dobro probleme ne nakupljati nego odmah rješavati. Ovo „odmah“  rješavanje podrazumijeva u pravo vrijeme, kada je partner odmoran, sit, naspavan, u vašim zajedničim trenucima uz „ja“ poruke, o čemu sam pisao u jednoj od prethodnih kolumni pod nazivom „Vještine komuniciranja u međuljudskim odnosima“.

Brak je zajednica između dvoje ljudi. Ostali članovi mogu da sugeriraju, da pomažu , samo uz pristanak i međusobno odobravanje oba partnera u tom odnosu. Oni su centar i najvažniji su jedno drugome.  Bračni partneri u dobrom braku nastoje uspostaviti bračnu privatnost, što predstavlja područje užitka, topline osjećaja zaštićenosti i osjećaja vlastite vrijednosti. Za područje bračne privatnosti potrebno je odvojiti prostor i vrijeme koje se ni zašta drugo ne smije žrtvovati.  I kada imate mnogo posla, ili djecu, uvijek možete naći  način da osigurate sebi vaš prostor za bračnog druga, bilo da je to jedan dan u sedmici kada izvedete bračnog partnera ili kad mu organizujete nešto, bilo da je to svakodnevno vrijeme za vas dvoje. Bračni drugovi su jedni drugima najpreči. Ako je odnos bračnih drugova dobar, i djeca će biti sretna i naučit će se pravim vrijednostima poštivanja, komunikacije, tako da nije ni malo sebično odvajati vrijeme za svog partnera. Zapamtite da u braku postajete tim i da se problemi jednog, a i sreća, prenose i na drugog partnera. Krenite od sebe, od svoje promjene i sazrijevanja po pitanju sebe i učinite prvi korak pri pospješenju one osobine koju želite postići kod partnera, jer će se to zasigurno isplatiti.  

Lijep pozdrav, Eharun Selimović

(0 glasova)

Autor teksta

Elharun Selimović

Selimović Elharun rođen je 02.09. 1961.g. u Žepču, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u Žepču, a gimnaziju u Zavidovićima. Na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu završava studij Psihologije, kao jednopredmetne grupe nauka.Nakon završavanja studija psihologije Selimović Elharun zapošljava se prvo u Centrima za socijalni rad na području Žepča, Zavidovića i Maglaja (na poslovima psihološkog savjetovanja, delinkvencije, poremećaja ponašanja, ometenosti u razvoju). Od 1990.-1993. godine radi u Neuropsihijatrijskom dispanzeru Regionalnog med. centra “dr. Safet Mujić” u Mostaru gdje radi u svojstvu kliničkog psihologa.
1991. god vodi, kao terapeut Klub liječenih alkoholičara u Mostaru.

Istraživao rasprostanjenost alkoholizma i drugih ovisnosti u zapadnoj Hercegovini. Istoimeni naučno-istraživački projekat prezentirao na Kongresu alkohologa održanog u Skoplju, 1991.g.
1991. objavio knjigu “Nikotin, alkoholizam, i droga” u izdanju Saveza klubova liječenih alkoholičara, Mostar.
Od jula 1992.g. radio sa vojnicima, izbjeglicama, ranjenim, zlostavljanim i silovanima u ratu.
Od 1996.g. pa do danas radi kao klinički psiholog u Općoj bolnici Konjic.
Još u toku studija psihologije Selimović Elharun je ispoljio interesovanja za naučni i stručni rad. Broj i karakter seminara iz psihoterapije (kibernetske, Balintove grupe, grupne analize, kognitivne terapije) zatim trening programi iz Post-trauma terapije, supervizije psihoterapije i mentalnog zdravlja u zajednici koje je uspješno pohađao i završavao, pokazatelji su naglašene potrebe za znanstvenim usavršavanjem. Učestvovao je u većem broju stručnih i naučnih skupova gdje je objavio veći broj radova na temu ovisnosti i tretmanu iste, te aktualizirao probleme javnog zdravstva, zatim invalida, duševnih bolesnika (Kongres alkohologa u Skoplju 1991. g; 6. i 7. Alpe-Adria konferencije, (Opatija) IV dani javnog zdravstva u BiH (Travnik) itd.)

Svoj radni angažman u zvanju asistenta, a potom predavača za psihologiju, započeo je na Pedagoškoj akademiji Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru od novembra 1997.g. U međuvremenu je specijalizirao traumatsku psihologiju 1999. g. u Odsjeku za psihologiju u Sarajevu i stekao stručno zvanje: specijaliste traumatske psihologije.
2002.g. izabran je za predavača psihologije na Pedagoškoj akademiji (sada Nastavničkom Fakultetu) u Mostaru. U tom periodu je izabran za sudskog vještaka psihomedicinske struke u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu.

U toku sedmogodišnjeg angažmana kao predavača psihologije publicirao je slijedeće knjige: “Opća psihologija” (Mostar, 1997.),
“Osnovi razvojne i pedagoške psihologije” (Mostar, 2001.); udžbenik za srednje škole “Opća psihologija” (Fojnica, 2001.) Istražujući veze između religije i nauke napisao je knjige: “Ogledi o duši”; “Čudesna nemoć napetosti”
2007.g. uspješno je odbranio magistarski rad na Odsjeku za psihologiju u Sarajevu na temu silovanja u ratnim i mirnodopskim okolnostima, i stekao naučni stepen Magistra psiholoških nauka. Ambicija mu je nastaviti svoj daljnji naučni angažman u pravcu doktorata psiholoških nauka. Dugogodišnji je koordinator Općinske radne grupe za borbu protiv ovisnosti na području općine Konjic. Kontinuirano provodi projekte primarne prevencije bolesti ovisnosti na području ovog grada. Autor je brošure: “Uloga roditelja u borbi protiv ovisnosti”. Predsjednik je kantonalne komisije za kategorizaciju djece ometene u psihofizičkom razvoju, te se u posljednjih sedam godina intenzivno bavi problematikom i tegobama ove djece. Inkluzija i poboljšanje edukacijskih mogućnosti takve djece su predmet njegova sadašnjeg i najčešćeg interesovanja.