Tehnoteka Žepče

Rijetko koga će ostaviti ravnodušnim snimci u kojem Stanko Ignjatović, beskućnik iz Želeće kod Žepča i njegov ljubimac od kojeg se godinama ne razdvaja – zajedno pjevaju. Zajedno dijele čak i hranu do koje dolaze, uglavnom na obližnjoj divljoj deponiji smeća „Ograjina“.

- Šnjucko jedino ne pije alkohol, sve ostalo dijelimo, od hrane do lutanja. Našao sam ga ostavljenog u jednoj korpici i od tada smo nerazdvojni. Nismo bili zajedno kada sam bio u Tešanjskoj bolnici zbog problema sa plućima ali kada sam se vratio – Šnjucko je bio presretan – prepričava Stanko Ignjatović, beskućnik i socijalni slučaj.

Kaže da ga počaste ljudi iz dijaspore ali većinu vremena provodi na deponiji smeća u potrazi za hranom i pićem. U stopu ga prati i Šnjucko koji je, kako objašnjava, uspio da ga spasi od ugriza poskoka.

- Ležao sam pod jednom jabukom a Šnjucko me grize po ramenu i gura. Progledam kroz oči i vidim poskoka „šaronju“ koji se uspravlja. Prestravio sam se – kazuje Stanko.

Interesantno je da uz svaku pjesmu koju Stanko zapjeva, Šnjucko počinje da zavija, kao da zna da je o pjesmi riječ i ne prestaje do posljednje strofe.

Ignjatović je gnjevan na neke lovce koji su pucali na njegovog ljubimca, dok je boravio na liječenju.

- Ima strah od puške, pucnjeva i određenih ljudi koji ne razumiju da Šnjucko mnoge stvari razumije. Oni koji su ga tukli, sudiće neko drugi. Ja sa njim dijelim svaki zalogaj, jer kada ima za mene, ima i za Šnjucka – zaključuje Ignjatović.




(1 Glasaj)

Autor teksta

Cvjetko Udovičić