U žepačkom KŠC-u održana duhovna obnova za studentice iz internata Školskih sestara franjevki u Mostaru

Duhovna obnova za studentice iz internata Školskih sestara franjevki u Mostaru održana je u Katoličkom školskom centru “Don Bosco” u Žepču u pratnji voditeljice internata s. Vinke Bešlić, s. Marije Puljić i Anice Orlović.

Studentica Andrea Krtić, napisala je svoje iskustvo i osvrt s obzirom na taj susret. Prenosimo ga u cijelosti.

“Mi studentice iz internata Školskih sestara franjevki u Mostaru krenule smo zajedno sa sestrama u rano jutro 30. ožujka prema Žepču.

Za vrijeme ugodnog putovanja razgledale smo krajolike koji se polako bude iz zimskog sna. Po dolasku u Žepče odmah smo se uputile s ravnateljem Katoličkog školskog centra u upoznavanje života i rada ovoga po mnogo čemu jedinstvenog centra. Ugodno smo bili iznenađeni organizacijom rada u njihovim školama ali i gostoljubivošću čitave zajednice braće salezijanaca u Žepču na čemu im još jednom zahvaljujemo. U popodnevnom dijelu programa vodio nas je don Branko upoznajući nas s načinima čitanja Svetog Pisma. Iščitavali smo tekst iz Lukinog evanđelja „Izgubljeni i nađeni sin“ – meni jedan od najdražih. Uslijedili su trenutci šutnje i meditacije. Kasnije smo podijelili svoja razmišljanja. Predivno je bilo doživjeti koliko smo dobili različitih tumačenja jednog teksta te koliko je svatko od nas jedinstven. Don Branko nas je pozvao na sudjelovanje u radu oratorija, a naše sestre Marija Puljić i Anica Orlović predstavile su svoju zajednicu, svjedočile o svom zvanju te zapjevale zajedno s djecom i oduševile ih.

Posjet KŠC-u don Bosco bio je predivan. Koliko su organizirani i brinu o svojim učenicima govori i činjenica da ta djeca dolaze i subotom na druženja a salezijanci se pobrinu za njih. Organiziraju za njih i ljetne škole.

Onda smo otišle još malo dalje – do svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. Na putu prema svetištu svratili smo nakratko kod naše Amande Jurić. Zanimljiv je bio susret s njezinim roditeljima. Primili su nas kao da smo svi njihova djeca. Već se spuštala noć kad smo stigle u Maglaj. Pod vodstvom s. Lucije razgledale smo svetište sv. Leopolda, pomolile se za sve one koji su se preporučili u naše molitve i koje smo susreli u tom danu. Zahvaljivali smo Bogu na ovom prelijepom danu, duhovnoj okrijepi, gostoljubivosti i stečenim spoznajama. Riječima je nemoguće izreći sve ono što smo doživjele. Hvala našim sestrama i svima koji su nam uljepšali ovaj naš dan.”

(kta/kvrpp bih)