Savremeni način života potpuno je promijenio životne i prehrambene navike. Sjedeći način života, malo kretanja, previše procesuirane hrane, stres, pušenje, uticali su na razvoj nezaraznih bolesti, kao što su dijabetes, pretilost, hipertenzija, hiperlipidemija, koje su danas vodeći uzrok smrtnosti, izjavila je u povodu Svjetskog dana dijabetesa nutricionistica dr.sc. Marizela Šabanović.
Kazala je kako se dijabetes klasificira na više oblika ali su najpoznatiji dijabetes tipa 1 i 2.
Dijabetes tipa 1 je uzrokovan manjkom endogenog lučenja inzulina, što je posljedica autoimunog razaranja β-ćelija kod genetski predodređenih osoba.Ovaj tip se naziva tzv. Tip 1A i prisutan je u 90 posto slučajeva dijabetesa tipa 1. Ostalih 10 posto je dijabetes tipa 1B, gdje etiologija nastajanja još nije potpuno utvrđena, pojasnila je dr Šabanović.
Dodala je kako je dijabetes tipa 2 nažalost posljedica inzulinske rezistencije što dovodi do smanjenja lučenja inzulina. Najčešće se susreće kod gojaznih osoba i jedan je od vodećih svjetskih zdravstvenih problema, posebno u razvijenim društvima. Direktno je povezan sa nezdravim životnim navikama te je u stalnom porastu.
Bolest sa sobom donosi i druge komplikacije kao što su bolesti oka, nervnog sistema (neuropatije), bolesti mozga, kardiovaskularnog sistema, bubrega itd. Najbolji način djelovanja, je prevencija kroz pozitivan životni stil, tako da nakon dijagnoze, pacijent mora biti spreman da mijenja svoje životne navike i prihvati pravilan način prehrane, istakla je dr Šabanović.
Prema njenim riječima, osnovna zabluda je da se hrana mora posebno pripremati za dijabetičare.
Ovo nije istina, jer pravilna prehrana koja se preporučuje oboljelim od dijabetesa je ista preporuka koja važi i za zdrave osobe a temelji se na uravnoteženom unosu namirnica, konzumiranju raznolike hrane sa niskim glikemijskim indeksom, uz redovnu fizičku aktivnost i pozitivne životne navike, kazala je.
Kod oba tipa dijabetesa, prvi korak je edukacija pacijenta koja se naslanja na samokontrolu i redovnu fizičku aktivnost. Svakom pacijentu se individualno određuje potreban kalorijski unos koji ovisi od uhranjenosti, te napravi plan i dinamika unosa hrane kroz ravnomjerne i uravnotežene obroke, potcrtala je dr Šabanović.
Prema preporukama Američkog dijabetološkog društva, energetski unos treba da se zasniva na 45-65 posto energije iz složenih ugljikohidrata sa niskim glikemijskim indeksom. Razlaganjem ugljikohidrata nastaje glukoza koja direktno utiče na nivo glukoze u krvi. Glavni predstavnik složenih ugljikohidrata je škrob, a sadrže ga hljeb, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica, riža te različite vrste povrća kao što su krompir ili mahunarke.
Iako se ranije smatralo da su jednostavni šećeri koji su prisutni u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima osobama sa dijabetesom zabranjeni, danas se zna da je jako bitna količina, te se uz ograničenje mogu ponekad uvrstiti u prehranu, ali ne svakodnevno i u neograničenim količinama, kaže dr Šabanović.
U složene ugljikohidrate spadaju i vlakna. Neprobavljiva su pa zato nemaju kalorijsku vrijednost, ali zauzimaju bitno mjesto u prehrani. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja i smanjuje povišenje glukoze u krvi. Vlakna se nalaze u namirnicama biljnog porijekla, kao što su cjelovite žitarice, povrće, mahunarke i voće. Osoba sa dijabetesom trebala bi unijeti minimalno 25 g/dan topljivih prehrambenih vlakana.
Najviše 35 posto energije potrebno je unijeti iz masti. Pri tome se mora voditi računa koje masti se unose i prednost dati nezasićenim masnim kiselinama prisutnim u maslinovom ulju, bademima itd. Veliku prednost treba da imaju i omega 3 masne kiseline, koje se nalaze u ribi. Izbjegavati procesuiranu hranu, bogatu trans mastima, preporuka je.
Oko 12 do 20 posto energije treba da potiče iz proteina. Glavni izvori proteina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke. Ukoliko osoba ima komplikacije povezane sa bubrežnim bolestima, potrebno je smanjiti i unos proteina na 0,8g/kg tjelesne težine. Hrana se ne smije prekomjerno soliti, jer je osnovna komplikacija kod dijabetesa hipertenzija. Preporučena količina soli je maksimalno 6 g na dan, kaže dr. Šabanović.
Vrlo važan faktor kod prehrane osoba oboljelih od dijabetesa je pravilna raspodjela obroka. Obroci se ne smiju preskakati ili spajati. Preporučuju se najmanje tri glavna obroka i dva-tri međuobroka u ovisnosti od primjene preporučene farmakološke terapije. Pri tome se opet indivudalno mora napraviti raspored unos obroka u skladu sa terapijom koja se primjenjuje. Za svrhu praćenja unosa ugljikohidrata koriste se tzv. jedinice koje predstavljaju nutritivnu vrijednost namirnice. Ovisno o sastavu namirnice, određuje se broj jedinica odnosno grama, za konzumiranje. Sve ovo prate edukacijski programi koji olakšavaju pacijentima svakodnevno hranjenje, istakla je dr Šabanović.
Bh.kuhari okupljeni oko projekta web portala za ljubitelje palačinaka educiraju javnost kroz tekstove nutricionista i predlažu recepte za pripremu tih poslastica prilagođenih dijabetičarima.
(FENA)
