Nakon izdaje HVO-a 1993. protjerano 7.000 vojnika i civila sa prostora općina Teslić, Tešanj, Žepče i Maglaj...

Malo je poznato da se tokom juna 1993. godine na granicama općina Teslić, Tešanj, Žepče i Maglaj dogodio egzodus sličan onom u Srebrenici. Naime, 24. juna jedinice HVO napustile su do tada zajedničke linije odbrane sa Armijom RBiH i u Novi Šeher i Žepče dozvolile ulazak jedinica Vojske RS sa kojima su sudjelovale u progonu vojnika i civilnog stanovništva prema Željeznom Polju i Zenici.

Oko 7.000 vojnika i civila je kroz bespuća i minska polja tražilo spas. Od toga je 421 završilo u logoru u Žepču, a blizu 457 je preko srpske teritorije deportovano u mostarske i druge logore gdje su proživjeli teška mučenja.

Potpuno okruženje

Nakon izdaje HVO-a, Maglaj, Tešanj i slobodne dobojske teritorije su se našli u potpunom devetomjesečnom okruženju. Jedinice VRS ušle su u Novi Šeher i odmah, uz pomoć HVO počele progon novošeherskog i stanovništva ranije izbjeglog iz Teslića.

- Tog 24. juna 1993. stanovništvo više naselja s područja Maglaja, Novog Šehera i Teslića je putem preko šume, minskih polja, pod vatrom tražilo put ka slobodnoj teritoriji Željeznog Polja - kaže Eldis Kusur, iz Udruženja "Put spasa 1993" koje je i ove godine organiziralo marš "Put spasa" od naselja Čobe do Željeznog Polja.

- Neki nisu mogli ići jer su bili teško ranjeni. Neki su ostali u okruženju - priča Nermin Meškić Čarli, koji se tada kao 16- godišnjak s borcima Armije RBiH povlačio ka Zenici.

Oni koji se nisu uspjeli izvući iz obruča završili su u sabirnom centru u Parkoviću.

- Odakle su nas prebacili preko Hercegovine, preko cijele RS u Ljubuški, gdje smo bili dva mjeseca. Nakon dva mjeseca prebačen sam u Gornji Vakuf - Uskoplje gdje sam bio do aprila 1994 - sjeća se Ćamil Jusić.

Pate i sada

Muniba Pepelar je s malodobonom djecom 21 dan provela u logoru u Ljubatovićima. Muški dio porodice je deportovan u zloglasne mostarske logore Dretelj i Heliodrom.

- Kad su se vratili jedni su ubrzo umrli od posljedica teškog zlostavljanja. Jedni pate i sad - kaže Muniba.

O ovim događajima javnost do sada gotovo da nije ni znala, pa je suvišna rečenica da za njih do sada niko nije odgovarao.

Da se nikom ne ponovi

Najstariji učesnik marša 70- godišnji Ašir Hadžić - Hadžan kaže kako nemaju namjeru buditi duhove prošlosti.

- Ovo je podsjećanje na zlo i poruka da se to više nikad nigdje i nikom ne ponovi u svijetu. Mlade učimo da budu dobri i nikoga ne diraju, ali ako ih neko dira da im je dug braniti se- poručuje starina Ašir.

M.Čabrić

(1 Glasaj)

Autor teksta

Zepce.Ba

Tel.:   +387 61 189 865

Email: zepce @ zepce.ba

Web stranica: https://www.zepce.ba