Autobus Zenicatransa koji prevozi radnike iz Biljevine za Zenicu, jutros iza 5 sati, u Mjestovoj Ravni, proklizao je i udario u drvo. Niko od putnika nije povrijeđen, a do daljnjeg je obustavljen saobraćaj prema Biljevini.

Slično kao i ranijih godina, vjernici pravoslavne vjeroispovjesti sa područja opštine Žepče proslavili su Božić, kojji je ove godine bio okićen snijegom. Uz bogatu trpezu, najčešće posredstvom društvenih mreža, kružile su čestitke, gifovi, video-animacije i čestitanja koja se svake godine upriliči sedmog januara.

Rijetko koga će ostaviti ravnodušnim snimci u kojem Stanko Ignjatović, beskućnik iz Želeće kod Žepča i njegov ljubimac od kojeg se godinama ne razdvaja – zajedno pjevaju. Zajedno dijele čak i hranu do koje dolaze, uglavnom na obližnjoj divljoj deponiji smeća „Ograjina“.

Nekoliko poslovnih prostora u centru Žepča u potpunosti je izgorjelo u požaru koji je buknuo nešto iza dvanaest sati, nakon što su nepoznati "sakupljači sekundarnih sirovina" nenamjerno izazvali požar koji se kasnije proširio.

Iza sebe ima stotine urađenih i prodatih arhitektonsko-građevinskih projekata, kuća u kojima živi imućniji dio bosanskohercegovačke populacije. Zbog diskrecije ne želi da javno otkriva ko su mu sve bili klijenti, niti želi da govori o cijeni svojih usluga. Kaže da je zadovoljan svojim poslom i da ima pojedinaca za koje u kontinuitetu, već godinama radi.

Dan prije Vaskrsa prikupljali su drva jer se zima razvukla. Najveći hrišćanski praznik provode u krugu porodice i ne predstavlja im problem da vjerske praznike obilježavaju duplo jer Bojan i Brankica su u popularno rečeno "srpsko-hrvatskom" braku bez politike.

Visoko u šumama iznad sela Želeća, više stotina lovaca iz cijele BiH, učestovalo je u lovu koji je organizovan u znak sjećanja na njihovog poginulog prijatelja Muju Mandžuku iz Žepča. Memorijalni lov posvećen Mandžuki, organizuje se već tri godine i postao je jedan od najvažnijih događaja među lovcima.

Koliko god guglali, koliko god tražili po žepačkim arhivama dvadesetog vijeka, o Dževadu Dizdareviću Dževki –nećete ništa naći. Njegova sudbina i njegov život bili su vezani za kafanu, ugostiteljstvo i da je sedamdesetih godina prošlog vijeka postojao internet, sličan današnjem, Dževko bi bio u samom vrhu pretrage.

Ovo je kratko kazivanje o vrhunskom sportisti, njegovom životu i stradanju. Ovo je priča zbog koje Žepče treba da se stidi. Treba da se postide i pognu glave oni koji su zaboravili Hamdiju Tabakovića, čovjeka koji je za svog života promovisao Žepče i u sportskom duhu odgajao generacije sportista.

Na kraju dvadesetog i početkom dvadesetprvog vijeka, u Žepču je živio i radio zaljubljenik u novinarstvo, novinar Šefik Mujkić. Šta danas možemo naučiti od njega?