Vecernji list uspio je doci u posjed cjelovite verzije “Stenografskih beleski” s 18. sjednice Vrhovnog vijeca obrane SR Jugoslavije, odrzane 7. veljace 1994. godine u Beogradu. Uz pomoc kolega s NTV Hayat osigurali smo taj dokument koji nosi oznaku “vojna tajna strogo poverljivo”, a koji je koristen kao dokazni materijal na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu. Upravo su oznake tajnosti na tome dokumentu bile argument vlastima u Beogradu da od glavne haaske tuziteljice Carle del Ponte dobiju obecanje da ce Medjunarodnom sudu pravde, pred kojim se vodio proces BiH protiv SRJ po tuzbi za genocid, biti omogucen uvid samo u cenzuriranu verziju dokumenta. U toj verziji gotovo je potpuno zatamnjena rasprava o drugoj tocki dnevnog reda sporne sjednice – “tekucim pitanjima”. Iza tako benignog naziva nasla se rasprava o mobilizaciji za potrebe srpskih snaga u Hrvatskoj i BiH, te “angazovanje Vojske Jugoslavije u bivsoj Bosni i Hercegovini”. Izvorni necenzurirani zapisnik sa sjednice Vrhovnog vijeca obrane SRJ, kojoj su prisustvovali Zoran Lilic, Slobodan Milosevic, Momir Bulatovic, Momcilo Perisic, Radoje Kontic, Pavle Bulatovic, Milo Dzukanovic, Nikola Sainovic i Slavko Krivosija, potvrdjuje aktivni angazman tadasnje SRJ u agresiji na Hrvatsku i BiH. Tako, primjerice, prilikom razmatranja imenovanja novih vojnih zapovjednika u Vojsci Jugoslavije (VJ) prisutni odlucuju i o tadasnjem ministru obrane tzv. Republike Srpske Krajine Dusanu Rakicu. Vlasti u Kninu vise ga ne zele za ministra, pa general Perisic trazi da se on formalno “vrati” u sluzbu VJ. Milosevic reagira ljutito jer, kako kaze, kninsko rukovodstvo precesto trazi promjenu vojnih kadrova koji dolaze iz Beograda. General Perisic informira prisutne i o unutarnjoj borbi za vlast medju krajinskim Srbima, pri cemu je ocito da svoje kljucne ljude u okupiranim dijelovima Hrvatske jugoslavenski vrh vidi u Milanu Marticu i Milanu Babicu. S druge strane, zabrinuti su zbog utjecaja koji Vojislav Seselj ima na dijelove tamosnjih vojnih postrojba. Razmatrani su i nacini upucivanja vojnih sredstava i opreme na okupirana podrucja Hrvatske i BiH, a vrlo polemicna rasprava vodjena je o angazmanu regularnih postrojba VJ u BiH. Najvise se razgovara o slanju padobranske brigade iz Beograda, pri cemu Momir Bulatovic negira tvrdnju generala Perisica da su vojnici na ratista upucivani dragovoljno. Navodi i primjer dvojice poginulih vojnika iz Niksica koji nisu bili dragovoljci. Za sam kraj ostavljena je informacija o pripremama NATO udara na srpske snage u BiH i “objasnjenje” zlocina na sarajevskoj trznici Markale. Osim sto dokazuje izravno sudjelovanje SR Jugoslavije u agresiji na Hrvatsku i BiH, sporni zapisnik pokazuje da je general Perisic bio osoba od ogromnog povjerenja Slobodana Milosevica i “mozak” vojnog djelovanja SRJ u napadnutim republikama. Vecernji list
