[b]Vjeronauka u predskolskom odgoju i obrazovanju![/b] Nisam planirao danas nista pisati niti se oglasavati, ali sam dobio jednu sjajnu peticiju od “mladih” predavaca/profesora sa Fakulteta politickih nauka u Sarajevu, a u vezi sa idejom uvodjenja vjeronauke u predskolske ustanove u Kantonu Sarajevo, znaci u vrtice i obdanista. Prva stvar koja me je obradovala je da je i dio nase intelektualne zajednice (samo dio?!) smogao snage i entuzijazma i oglasio se u vezi nekih nasih zivotnih pitanja. Izuzetno mi je drago zbog toga i moram da reagujem. U vrijeme dok sam ja isao u skolu i studirao, svako ko je zelio ici na vjeronauku isao je u crkvu, mekteb, ili bilo koju drugu vjersku instituciju, ali mimo skolskih prostorija i mimo skolskog rasporeda casova. To je bio izbor roditelja, ili svakog od nas- ako je u vremenu izbora bio punoljetan, a ne jedna vrsta “tihog pritiska” kao sto je sada slucaj. Saljuci dijete na vjeronauku kod nas izgleda dobijate “certifikat”, ne da ste dobar vjernik, nego da ste dobar i ispravan pripadnik svoje nacije. Otkako je svijeta i vijeka, poznato je da vjera i nacija nisu isto, i da je, izmedju ostalog, vjera ipak stvar individualnog izbora – roditelja ili samog djeteta, a da naciju, odnosno pripadnost narodu na neki nacin “dobijate rodjenjem”. Kada je u pitanju intelektualni razvoj djeteta, prema vecini teoreticara s podrucja razvojne psihologije, dijete na predskolskom uzrastu funkcionira, u intelektualnom smislu, na nivou konkretnih operacija. Dakle, apstraktne teme, kao sto su religijske, nisu primjerene za tumacenje na ovom uzrastu. Njihovo neprilagodjeno tumacenje i nametanje moze imati ozbiljne posljedice na emocionalno – socijalnu sferu djetetova bica. Ovo ne kazem ja, vec ljudi kojima je psihologija djece i pedagogija, struka. Znam da cu ja svoje dijete uciti kako je postalo i kako je nastao svijet a ne neki vjerski sluzbenik, bez adekvatnih pedagoskih kvalifikacija za rad sa djecom! Ovo nema veze sa mojim odnosom i stavom prema religiji, nego sa odnosom religija prema sekularnoj BiH i odgoju nase djece i nama svima. Djeca u predskolskom uzrastu su u dobi, pa i do punoljetstva cak, kada ne mogu govoriti i odlucivati u svoje ime – pravnicki receno nemaju poslovnu sposobnost. Bilo kakav zakonski i institucionalni okvir pokusaja uvodjenja obavezne vjeronauke ili “tihe prisile” na nacin da ste diskfalifikovani kao pripadnik naroda, drustva, i vi i vase dijete, ako vam dijete ne ide na vjeronauku, je pokusaj stvaranja laznog sistema vrijednosti i na kraju laznog morala! Nego da se vratim na nas realitet. Da se ne lazemo, pitanje vjere, vjeronauke i jezika kod nas je, nazalost, politicko pitanje, odnosno pitanje u funkciji obiljezavanja (da ne iskoristim neki tezi izraz) teritorije. U demokratskim evropskim drzavama to je vjersko i kulturno pitanje a kod nas je to dnevno – politicko pitanje! Tako se ne pravi drzava, nego se samo gleda, ko ce, i kako ce kome, sto kvalitetnije “zabiti prst u oko”! Opsirnije na blogu
