Kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje i klimatski ekstremi kao posljedica, američki tim znanstvenika dosao je do izvanzemaljske ideje. Od Zemlje bi napravili Saturn u malom. Problem globalnog zagrijavanja postaje sve veci, klimatske promjene koje uzrokuje sve vise mijenjaju klimatsku sliku Zemlje, pa su promjene nuzne. Stvaranje sjene iznad ekvatora jedno je od rjesenja. Sjena koju bi prsten stvorio iznad ekvatora svijetu bi trebala donijeti globalno zahlađenje. Taj umjetni prsten, koji bi se trebao napraviti od letjelica ili sitnih čestica, trebao bi zasjeniti najtopliji dio Zemlje te ublaziti klimatske ekstreme. Ova ideja predstavljena je na internetskoj stranici časopisa Acta Astronautica koju izdaje International Academy of Astronautics. Kroz dugo vrijeme, jos od vremena ledenog doba, klima na zemlji drastično se promijenila pod utjecajem mnogih faktora kao sto su, među ostalim, Sunčevo zračenje, oblaci, staklenički plinovi… Kod Sunčevog zračenja nedostaje ključni podatak za ovu studiju, a to je odnos između količine Sunčeve svjetlosti koju Zemlja prihvaca i količine koju Zemlja vraca natrag u svemir. Tim znanstvenika na čijem je čelu Jerome Pearson smatra da bi smanjivanje izlaganja Suncu za 1,6 posto u potpunosti ponistilo rast temperature od dva do 11 Celzijevih stupnjeva. Oni su do ovog zaključka dosli promatrajuci vulkane. Erupcija Mt. Pinatuba 1991. godine u atmosferu je otpustila aerosole koji su klimu ohladili i za jedan Celzijev stupanj. Kako bi se sličan efekt postigao i umjetnim putem, znanstvenici imaju vise mogucnosti. Prema prvoj bi se u industrijske dimnjake dodavala metalna prasina koja bi se dizala u atmosferu. S njima u atmosferi povecao bi se broj čestica koje bi odbijale Sunčevu svjetlost prije nego ona stigne do povrsine Zemlje. Druga varijanta vrlo je znanstvenofantastična i predlaze miniranje dijelova Zemlje, Mjeseca ili asteroida. Čestice koje bi nastale miniranjem dovlačile bi se iznad ekvatora. Kako bi te čestice ostale na okupu, među njih bi se lansirala letjelica s jakom gravitacijom. Na taj način i mali mjeseci svojom gravitacijskom silom na okupu drze Saturnove prstene. Umjesto miniranja, sakupljanja, dovlačenja i drzanja čestica na okupu, predlozene su u minijaturne letjelice s refleksnim kisobranima, koji bi također odbijali Sunčeve zrake. Ova revolucionarna ideja ima i svoje protivnike. Uz to sto se ne zna točan omjer količine Sunčeve svjetlosti koju Zemlja prihvaca i količine koju Zemlja vraca natrag u svemir, pa time i koliki bi taj prsten trebao biti. On bi osvjetljavao nocno nebo poput punog Mjeseca i donio niz drugih nuspojava. Upitno je koliko je prčkanje po svemiru ovolikih razmjera pametno, ali za početak ono ne bi bilo ni jednostavno ni jeftino. Tako bi projekt s česticama kostao između sest i 200 bilijuna dolara, dok bi varijanta s letjelicama stajala oko 500 milijardi.
