Ispravno reče predsjednica Udruženja bibliotekara FBiH kako je trebalo trideset godina pričati o NUB BiH, a ne sad kad smo dotjerali cara do duvara.
Piše: Amela Hodžić, prof. bh. književnosti i bosanskog jezika
Jedna sam od onih unutar struke koji od samog početka zagovaraju sistemsko rješenje za sve institucije kulture. No, nažalost, otpori upravo takvom rješenju bili su nevjerovatni pa i od samih bibliotekara. Njihova logika je bila ne talasaj i budi snishodljiv prema vlastima. Davno je bilo vrijeme da se donese novi zakon o bibliotečkoj djelatnosti, jer mi radimo na osnovu zakona iz ‘94. god. Taj zakon donijela je RBiH. U međuvremenu je RS donijela novi zakon 2019.g. i tako praktički izdvojila svoje biblioteke iz sistema. Također, u RS ne priznaju NUB BiH kao matičnu instituciju i imaju svoju Narodnu biblioteku u Banjaluci kao svoju nacionalnu biblioteku. Također su uspjeli formirati i svoju bazu Cobiss RS jer su iz slovenačkog IZUM-a na to pristali iz vrlo konkretnog razloga. Naime Vlada RS se obavezala da će finansirati redovno funkcioniranje ovog sistema. Za to vrijeme u FBiH se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. Jedan osnivač, drugi finansijer i mnogi troškovi poslovanja nepokriveni, kao Cobiss, npr., tako da se biblioteke snalaze same.
Što se tiče NUB BiH, ona se sistemski urušava sa svih strana, i izvana i iznutra.
Znajući sve ovo, započela sam rad na novom zakonu unutar Udruženja bibliotekara FBiH i istražila zakonska rješenja i načine financiranja u regiji i u zemljama EU. Prezentirala sam to kolegama i objasnila da ne postoji država u EU koja s jednog nivoa finansira temeljne institucije poput nacionalnih biblioteka. Pa čak ni male biblioteke se ne financiraju samo sa jednog nivoa. Kultura jeste trošak, ne može biti ništa drugo, nema profit i njeni učinci i utjecaj su nevidljivi, tj. teško mjerljivi materijalnim. Zato je rješenje u PODIJELJENIM NADLEŽNOSTIMA. Biblioteke su javne ustanove i mogu imati više osnivača između kojih se obaveze i odgovornosti rješavaju Ugovorom. Sedam institucija kulture nisu samo institucije sarajevskog kantona pa ne mogu biti ni samo njihova obaveza. One moraju zadržati svoje nacionalno IME, i biti pravni sljednici onih institucija iz kojih su izrasle, iz bivše države, i nastaviti da postoje, a finansirati ih trebaju i moraju svi, i općine, i kantoni, i entitet FBiH (s obzirom da RS to neće i ne mora).
Vijeće ministara neće preuzeti ništa jer ne žele, a ne zato što ne postoji ministarstvo kulture na državnom nivou, postoji ministarstvo civilnih poslova ili neko drugo. Ako oni opstruiraju, da li to znači da mi ostali treba da te institucije zatvorimo. Ne.
Podijelimo troškove jer nam je STALO i održimo ove institucije po svaku cijenu. Trideset godina života od sadake je previše. Jedino tako možemo opstati. I spuštati to na niže nivoe. Lokalne javne biblioteke na općine i kantone te FBiH. Odrediti precizno šta ko finansira. I donijeti Zakon, to je ono što se mora uraditi da se ova pravna i finansijska zavrzlama otpetlja. I ne govorite više, živi bili, da je komplikovano. Nije, jer i u drugim zemljama EU postoje lokalne zajednice, regije, kantoni, država. I svi pomažu i finansiranju institucija kulture. Zato što je to ono što je važno i što predstavlja njihov identitet i ono što te zemlje jesu.
Ako se NUB BiH ugasi, to će značiti da je nestao najmanji zajednički sadržalac i da ova država ima tri odvojena kulturološka kruga i da je projekat tri nacionalizma konačno zaživio. Ostalo je pitanje vremena.
