Ljubav je skromni osjećaj koji se teško bori protiv onog što vidimo na posterima po ulici, raznim reklamama i top modelima, ali je mnogo više od toga. Ljubav nije samo u očima i željama; ona mora da bude u srcu i prije negoli se doživi, u doživljaju i poslije doživljaja. Međutim, često se zapitam kako to da se ljubav provlači kroz pjesme, a oni što ih pjevaju ne vjeruju u ljubav. Kruže takve informacije gdje se slika i riječ ne slaže i to doista bude zbunjujuće.
Dođe mi da kažem da je život otišao u klinac ili u vražiju mater, ali se sjetim onih koji su dali sebe i svoj život za jednu ljubav. Naprimjer – šta je sa dosadnim piscima koji se ne čitaju. Kažu da je jedan od mnogih (da ga ne spominjem) sreo svoju zamišljenu damu u crkvi i poslije saznao da se zove Laura, te čitav život posvetio osjećanjima prema njoj. On je nju okitio najljepšim stihovima i vjerovatno najjačim osjećajim kada bi ostao sam unutar sobe.
Šta je sa ono dvoje za koje smo čuli pa oboje umriješe za ljubav, a sad se od njih vrti samo slika balkona po x mrežama.. Kako to uspijevamo da ljubav stavimo u rafe života kao da smo konzumenti tog proiozvoda samo dok imamo sredstava. Ne znamo mi voljeti ‘čitavim’ svojim tijelom, ili se pak bojimo. Ne znam.
Često naletim na priču prevario jedan jednu ili jedna jednog, svejedeno. Zar da se ljubav svede samo na to, na tu ambalažu, zar nije unikatnija ambalaža srce bez roka trajanja.
Doduše, čujemo i onaj šapat čiji koraci odzvanjaju kaldrmom ‘bona ne živi ti se od ljubavi’. Jeza me hvata na samu pomisao, na saznaje da se ljudi prodaju kao stvar. Čovjek nije stvar i ne treba da bude. Čovjek je biće u kojem se ljubav opravdava pojavom hemije i određenih hormona, tako kaže Dorthy Tennov.
Ona je psihologinja koja je sredinom 1960-ih ispitala oko 400 osoba o osjećajima koji prate ljubav. Mnogi su spomenuli strah, drhtanje, crvenilo lica, slabost i mucanje. Da, između dvoje zaljubljenih dolazi do lančane reakcije u mozgu i ostatku tijela. Ali postoji savršeno logično objašnjenje za ove intenzivne osjećaje
Najpoznatiji hemijski spoj koji u našem tijelu izaziva ljubavne osjećaje i reakcije je feniletilamin ili PEA. Ovaj prirodni amfetamin, dakle snažan psihostimulans, nalazi se u mozgu zaljubljenih. Feniletilamin je odgovoran za euforične osjećaje koje donosi privlačnost, a zbog njega imamo snage do kasno u noć pričati ili razmišljati o osobi koja nas je privukla.
Jednom riječju to je ljubav, to je reakcija na ono što volimo, a ne na ono što nam nametnu kao standard ljubavi. Ljubav nema granica, oblika ni računice. Zato vam mogu kazati da trebate voljeti, ljubiti i život dati za ono biće kojem uzajamno (jedno drugom) srce zauzmete.
Na kraju vam mogu prenijeti jedan narodni stih koji kaže:
Ispod kuće raste dud
Voli te tvoj Teufik…
Arif Odobašić
