Frontmen grupe ‘Zabranjeno pusenje’ dr. Nele Karajlic u intervjuu za ‘Glas Srpske’ kazao je kako se u Republici Srpskoj osjeca kao kod kuce, no istovremeno se i s nostalgicnoscu prisjetio dana provedenih u Sarajevu. Krajem ovog mjeseca, tacnije 29. novembra dr. Nele Karajlic i Emir Kusturica i ‘No smoking’ bend nastupit ce u u Banjoj Luci. Povodom toga Karajlic je dao intervjuu za ‘Glas Srpske’ u kojem je kazao kako je Republika Srpska zastupljena u pjesmama ‘Zabranjenog pusenja’, a posebno je bio ponosan kada je poslije albuma ‘Ja nisam odavle’ prelazio granicu na Raci i ugledao znak ‘Dorodosli u Republiku Srpsku’. “Tesko je pomisliti da autor tog natpisa nije slusao nasu pjesmu ‘Tri ratna havera’ u kojoj postoji taj stih, prije nego sto je znak na granici postavljen”, kazao je Karajlic. ‘Zabranjenog pusenja’ dugo nije bilo na bosanskohercegovackim pozornicama, a sada su nakon turneje po brojnim zemljama svijeta odlucili vratiti se i ponovo zasvirati na domacem stejdzu, a prvi izbor je pao na Banja Luku. No, osim o predstojecoj svirci Nele je u intervjuu govorio i o tome sta ga veze sa Sarajevo, prisjetio se Nadrealista, ali se osvrnuo i na sadasnju bosanskohercegovacku muzicku scenu. “Sarajevo je grad u kojem sam proveo prvih 30 godina zivota i kad covjek dodje u godine u kojima sam ja sada sa nostalgijom se sjeca necega sto je bilo prije, bez obzira da li se preselio iz tog grada ili je ostao u njemu da zivi. Otuda i ono sto se danas naziva jugonostalgija ili zal za sretnim osamdesetim, koji je narocito dominantan u mojoj generaciji. Niti su osamdesete bile previse sretne, niti je Jugoslavija bila tvorevina koja je imala atribute koje covjek moze nazvati savrsenim. To je zal za vremenom u kojem smo imali dvadeset i kusur godina manje, a kad imate dvadeset godina sve je lijepo i sretno oko vas. Mislim da je svaka generacija imala i da ce imati takvu emotivnu projekciju proslosti i to je normalno. Nije lose samo napraviti distancu izmedju objektivnog i emotivnog sagledavanja onoga sto se dogodilo. Ljudsko bice je sklono zaboravu, zaboravu onih stvari koje nanose bol. Da toga nema ne bi ni moglo da podnese strasnu istoriju koja, narocito u ovim krajevima, redovno ostavlja samo prah i pepeo iza sebe. Otuda, kad se sjecamo tih vremena, zaboravljamo i redove za benzin, i bonove za kafu, i par nepar, i Kosovo i demonstracije, i prve nacionalisticke ispade i nelagodnosti koje smo imali kad prelazimo u drugu republiku… Sjecamo se samo Bajage, derneka, Corbe, mora, Dzonija, skijanja, Zabranjenog pusenja…”, kazao je Karajlic nastavljajuci pricati o tome koliko je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ostalo onog prijeratnog duha Sarajeva: “Sarajevo je imalo dramatican kulturni i sportski napredak krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih. Ocigledno da je partijski bilo odluceno da se sredina, kako su oni to govorili, kulturno uzdigne i gradjenjem Skenderije, organizovanjem stabilnih prvoligasa u fudbalu i kosarci i cinjenicom da su na mjestima urednika na televiziji bili ljudi koji su zahtijevali od rock grupa autorski pristup muzici, rezultiralo je eksplozijom na svim poljima. Bosna je postala prvak Evrope u kosarci, Zeljo se motao po evropskim kupovima, muzika je preko “Indeksa” i “Bijelog dugmeta” postala zastitni znak grada i dominantna kategorija u cijeloj Jugoslaviji i pored toga sto su Zagreb i narocito Beograd bili kudikamo organizovanije i zrelije sredine. Interesantno je da su nosece licnosti eksplozije sarajevske rock skole bili uglavnom sinovi oficira i prosvjetnih radnika, dakle stabilna srednja klasa, rodjena poslije drugog rata, rasterecena naslaga proslosti koje u tom gradu zive vijekovima i koje s vremena na vrijeme izadju na povrsinu i naprave pustos oko sebe. U takvom ambijentu zaista je bilo logicno da covjek pomisli da taj grad ima specifican duh i neku caroliju koju ne krasi nijedan drugi grad. Carolija i duh, nazalost, brzo nestanu kada na teren istrce nacionalni problemi koji su na ovom tlu dominantni vijekovima. Momci dosta ste svirali, vratimo se realnosti. To je slogan koji mi je gospodin ‘Rat’ devedesetih sapnuo na uho”, istakao je frontmen grupe ‘Zabranjeno pusenje’. Kada su Nadrealisti u pitanju, Karajlic kaze kako i sada s radoscu pronadje na YouTubeu poneki skec, te se slatko nasmije pokusavajuci se prisjetititi kad i gdje je taj skec snimljen. Na sve to gleda s dozom nostalgije, te kako kaze, sto je stariji prisjeca se sve vise detalja iz tog vremena. (Sarajevo-x.com)
