Foto: Snijeg u Topčić Polju – Zima je donijela nove strahove

Sniježne padavine za mještane područja koja su pogodile majske poplave donijele su mnogo novih strahovanja. Topčić Polje u blizini Zenice nakon majskih poplava i klizišta ni danas nije u potpunosti obnovljeno. Pred mještanima Topčić Polja je veoma neizvjesna zima. Tragovi velike nesreće koja je u maju pogodila ovo mjesto i dalje su vidljivi na svakom koraku. Pojedine kuće su u potpunosti uništene, naslage šljunka i mulja nalaze se svuda, a zimske dane većina stanovnika će provesti dežurajući u strahu od novih poplava.

Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Topčić Polje i zabilježila kako provode vrijeme nakon što je pao prvi snijeg ove zime. Dječije igralište je pusto, može se vidjeti tek poneki dječak u dvorištima kuća kako cijepa drva.

Smaju Kozlića (75), mještanina Topčić Polja, zatekli smo kako nosi pakete sa namirnicama. Pokazujući rukom prema svojoj kući i Ciganskom potoku, Smajo otpočinje svoju priču i sjeća se majskih dana.

“Gore je potok iz koga je krenula sva strahota. Sedam kamiona zemlje i pijeska izvučeno je iz moje kuće, ja sam puzao do prozora da izađem iz kuće. Vlasti dođu i odu, kažu: Šta ti mi tu možemo, ne možemo ti ništa, nisi jedini“, kazao je Kozlić.

Dok obilazi oko kuće i pokazuje nam tragove blata na fasadi, Smajo nastavlja o svojoj muci .

“Evo, pao je i snijeg, al’ neka zime, onda će i ljeto biti kako treba. Prošle godine smo u februaru hodali kratkih rukava, pa nas u maju zateče katastrofa, sve nek’ ide svojim tokom“, priča Kozlić.

Tone nanosa u potoku nova su prijetnja. A, Smajo kao i većina stanovnika Topčić Polja i dalje živi u strahu. Razloga za to, kako i sam navodi, ima mnogo.

“Gore u potoku nalaze se tone i tone nanosa, ne daj Bože obilnijih padavina i eto ti belaja. Moja kuća je među prvima do potoka. Nadati se da će to jednom biti riješeno“, dodaje Kozlić.

Strah na licima ljudi u Topčić Polju manifestuje se kroz zabrinute poglede i teške uzdahe.

„Strah nas je, kad krene otapanje snijega eto opet briga i nesanica. Ali, živjeti se mora makar i u strahu, sreća je što imamo hrane i pića, a ostalo će dati Bog“, kazao je Kozlić.

Mještani se ne predaju. Osim desetak porodica, svi u svojim domovima dočekuju nadolazeće novogodišnje praznike. Nastavljaju život u selu s mislima o novim mogućim opasnostima.