Poplave koje su zadesile našu zemlju sredinom maja, pored materijalne štete nanijele su brojnim mještanima i duhovnu bol, onu bol koja ne prolazi, i koja postaje jača sa sjećanjima na sretne dane. Tako mještani Željeznog Polja o Ramazanskom bajramu razmišljaju sa suzama u očima.
Prošlogodišnji Bajram ostao je samo lijepa uspomena jer su za bajramskom sofrom bili okupljeni članovi porodice, u dnevnom boravku kuća najstarijih ukućana, roditelja, a ove godine mnogi roditelji neće imati gdje ugostiti svoju djecu, rodbinu i komšije.
Stanovnici Željeznog Polja i dva mjeseca poslije poplava prolaze kroz težak period. Još uvijek njihova sutrašnjica ovisi o donacijama i humanitarnoj pomoći. U razgovoru za Klix.ba Sifet Aščerić kaže kako je izgubio sve što je imao i to preko noći, a da danas svaki njegov obrok ovisi o donacijama i humanitarnoj pomoći.
“I danas se sjećamo svega što se dogodilo, i naleta vode i pucanja drveća i helikoptera koji su vršili evakuaciju. Zbog svega toga ja sam u bolnici proveo deset dana, a žena mi je operisana. Kada sam vidio da mi je kuća do crijepa u mulju ja sam samo zaplakao”, priča nam Aščerić.
On sa suprugom i dvojicom nezaposlenih sinova vrijeme provodi u šatoru ispred kuće, gdje će dočekati i Bajram.
“Ovaj Bajram ja ne mogu nazvati Bajramom. Nemam ono što sam imao, a na vrata ove godine neću gledati da dočekam one koji bi mi dolazili niti ću moći da ih primim u dnevni boravak i da sjedimo, da ih počastim onim što imam… Toga jednostavno više nema. Sada ih mogu samo dočekati na ovom drvenom stoliću, koji sam napravio, i na ovom kamenjaru. Nemamo nikakvih uslova, ni vodu, ni kupatilo… U Crvenom križu sam tražio tepsiju, ali su mi dali samo čaše. Nemamo u čemu ni hljeb na vatri ispeći, kako da dočekam i Bajram i bilo koga?”, s tugom u očima pita se Aščerić.
Iz poplavljenih spratova kuće uspio je spasiti samo dokumente svoje žene, a u pokušaju da izvuče sudoper propao je u mulj do vrata. U zadnji čas, spasila ga je supruga. Međutim, ono što su pored dokumenata uspjeli izvaditi iz vode bio je i Kur'an.
“Ovo je samo opomena od Allaha i mi se s tim moramo nositi. Ljudi su se bili osilili, zaboravili su kako On kažnjava. Jednostavno, ovo je opomena svima nama i moramo pokazati više straha prema Bogu i iskrenosti prema praktikovanju vjere”, smatra Aščerić.
Slična sudbina pogodila je i 80-godišnjeg hadžiju Aliju Tutnjića koji sa svojom suprugom, sinovima i njihovim porodicama živi na spratu kuće i u šatorima.
“Prošle godine smo imali fin Bajram, a ove godine ću klanjati bajram-namaz u Donjoj Golubinji, a onda ćemo se sakupiti ovdje na ovom kamenju. Meni je 80 godina, bolestan sam, ali volim ovaj kamen. Život je bio lijep, sada ovdje nema ništa, sada je samo pustoš. Ovaj Bajram mi je crn. Prošlog sam bio u svom na svom, dolazila su djeca, kćeri, zetovi, a sad nemam nigdje nikoga dočekati. Ali bit će bolje, hvala Allahu opet kažem…”, kazao je Tutnjić za Klix.ba.
Mještanima Željeznog Polja Općina je ponudila građevinski materijal za izgradnju kuća ili nove montažne kuće, na što je većina mještana koji su izgubili krov nad glavom i pristala. Međutim, svi se oni nadaju da će radovi biti završeni do zime, a naredni ramazan i Bajram dočekati uz bogatu sofru i topao dom.
