Mnoge teorije bolesti tražile su svoje uzroke zbog klica, bakterija, virusa ili genetike. Međutim, ljudi se i pored snažnog napretka medicine i farmaceutske industrije i dalje razboljevaju. Rak nije zarazan, a stvara se u tijelu. Depresija, glavobolja, šećerna bolest, bolovi u leđima, impotencija, žgaravica … ništa to nije zarazno, a nastaje u čovjeku. Zašto? Veliko je pitanje zašto ljudska bića pate od tolikog broja bolesti?
Ako dvoje ljudi izložimo virusu gripe, uočavamo, da se jedna osoba razboli, a druga ne – ostala je zdrava. Pravo je pitanje zašto vaše tijelo ne radi ono što bi trebalo raditi, tj. zašto se ne bori protiv bakterija i virusa. Zašto podlegnete bakteriji ili virusu? Odgovor glasi: u vašem tijelu vlada neravnoteža i imunološki sistem je oslabio. A što je dovelo do toga? Možemo zaključiti da većina bolesti proizilazi iz jednog uzroka ili kombinacije barem četiri uzroka: 1. U vašem tijelu ima previše otrova (toksina), 2. Loše se hranite, 3. Izloženi ste negativnim zračenjima, 4. Preplavljeni ste mentalnim i emocionalnim stresom.
Treba reći da i bolest ima neka svoja skrivena značenja. Ona nam pruža mogućnost da nešto i naučimo o sebi. Ona je poziv na promjenu načina života. Očito je da nešto pogrešno treba mijenjati.
Ljudsku psihu čine: naše misli, naše emocije, naši stavovi, naša vjerovanja, opažanja i ponašanje.
Svaki pristup liječenja bolesti mora započeti s mentalnim stanjem. Pojam psihosomatskih stanja i potrebu za holističkim pristupom izražavamo kroz svakodnevni govor, a da toga i nismo svjesni. Naši organi se povezuju i u svakodnevnom govoru sa određenim emocionalnim i društvenim nelagodama koje osjećamo. Navesti ćemo neke primjere. «Od njegovih riječi, uzavrela mi je krv.» «Srce mi je na jeziku». «Ona ima kameno srce». «Utroba mi je zakuhala, od njezinih riječi..» «Okrenuo mi se želudac od šefove pokvarenosti.» «Okrenuo mi je leđa, kada mi je bio najpotrebniji». «Ja više te probleme ne mogu nositi na svojim leđima/plećima.» «Slomiti ću mu kičmu.» «Pritisnuo ga je leđima o zid» «Osjećam da me ta veza guši.» «Otrovan mu je jezik», «Uvijek se očekuje od mene da podmetnem leđa.» «Krajnje neukusno ponašanje.» «Zatvara oči pred problemima.» « Ljubav je slijepa, a brak otvara oči.» «Oči su prozor duše». «Oglušio se na moje molbe» «Osjetiti će on to na svojoj koži». «Ma on ti je debelokožac.» «Prema meni je bila hladnokrvna,» «To me nagriza», « U duši osjećam velik teret….»
Upravo bolest nam otkriva gdje to energetski pohranjujemo svoje negativne emocije, u kojim dijelovima tijela/organima. Znamo da se stres taloži i zadržava u organima, žlijezdama, mišićima i kralježnici. Zanemarivanje potreba duše, ili ako se osjećamo povrijeđenim, zapostavljenim, usamljenim, iskorištenim – sve to nas može odvesti i u fizičku bolest. Jasno je, da uopće ne smijemo zanemariti psihološke faktore koji se duboko nalaze u temeljima bolesti. Duša pati, trpi, ali duša ima i svoje iscjeljiteljske moći.
Važno je zato shvatiti da postoji duboka povezanost između misli i osjećaja. «Piliti piljevinu» kroz grubi unutarnji dijalog zašto smo nešto uradili u prošlosti, a na što nismo mogli utjecati utječe na nas negativno.
Uzmite pouku za budućnost, učite na greškama, ali se nemojte zbog toga samokažnjavati. Tako je možda moralo biti. Bolest nas možda upozorava da se moramo osloboditi štetnih navika koje ne pogoduju našoj dobrobiti i dobrom zdravlju (možda više posvetiti pažnju pravilnoj ishrani, ostaviti cigarete ili alkohol, više boraviti i kretati se u prirodi, više voljeti sebe i druge, a manje ih osuđivati, itd.). Možda je došlo vrijeme da kažemo «ne» nekom emocionalno štetnom odnosu. Možda je došlo vrijeme da hrabro pokažemo svoje osjećaje, umjesto što ih potiskujemo, jer i potiskivanje loše utiče na naš imunitet. Um bi trebao osluškivati poruke tijela te ih ne bi smio zanemarivati.
Navesti ćemo primjer nepravilnog rada srca koji se pojavljuje periodično. Organizam je u stresu. Tijelo šalje poruke i upozorenje umu da uspori – jer rad srca postaje nepravilan čim je u stresu. Međutim, mi smo psihički toliko napeti i preopterećeni, usmjereni samo na svoj intelekt, a zaboravljamo da i duša stanuje u našem tijelu. Tijelo se počinje buniti. Na svaki stres, um reagira reakcijom «bori se ili se povuci». Naše ponašanje odražava naše razmišljanje. U slučaju bolesti nastaju misli koje su suprotne potrebama duše i tijela. Energija se iscrpljuje, a tijelo je u stanju hormonske krize. To povisuje krvni pritisak i pojačava kiselost u probavnom sistemu te može prouzrokovati žljezdane probleme kao što su hipertireoza, poremećaj u radu nadbubrežnih žlijezda, upale gušterače i reproduktivne probleme. Um je prisiljen ostati u stanju mentalne pobuđenosti, što može prouzrokovati psihološku iscrpljenost te dovesti do anksioznih poremećaja i nesanice.
Muče nas očekivanja drugih ljudi, čak više nego naša vlastita. Ponekad smo toliko nesigurni, da se bojimo promjena, bojimo se zauzeti za sebe, držimo se samo isprobanog. Znači na bolest utiče i naš način života, te naši obrasci ponašanja i vjerovanja.
Preopterećujemo se obavezama, upuštamo se u mnoge aktivnosti, razvijamo ambicije i u svim aktivnostima očekujemo postizavanje samo odličnog uspjeha. Ostaje li nam dovoljno vremena za opuštanje, relaksaciju, za obnavljanje energije i zdravlja?
Jedemo nabrzinu, bez reda i mjere, biramo nezdravu hranu, nedovoljno spavamo i gotovo nikako ne punimo prazne baterije. Konzumiramo antidepresive u zabrinjavajućoj mjeri. Ljudi često dolaze kući poslije posla fizički i mentalno umorni – kao limun «iscijeđeni», s malo energije koja ostaje za obitelj i ostale interese, hobije i komunikacije. Visok krvni pritisak često je zapravo duboko potisnuta ljutnja prema nekome ili nečemu, a to može uzrokovati polagano, ali trajno oštećenje srca. Isto tako, u vama se mogu skrivati brojne zakočene negativne emocije, a da toga niste ni svjesni. Upravo te skrivene negativne emocije mogu dovesti do kiselog pH stanja čitavog tijela i izazvati čitav niz različitih bolesti.
Stres je zapravo «tihi ubojica», koji djeluje u potiskivanju djelovanja imunološkog sistema, stvaranja kisele pH reakcije tijela i prouzrokovanju mnogih bolesti. Isto tako, kada je tijelo toksično, povećava se kiselost tijela. Trebalo bi biti lužnato. Kada je pH vrijednost tijela kisela, skloniji ste bolestima. Uočeno je da je tijelo svake osobe oboljele od raka bilo previše kiselo.
Danas se proizvođači hrane obilato koriste hemijskim đubrivom, hemijskim pesticidima i herbicidima kojima se prska voće i povrće. I prirodni plodovi voća i povrća pretrpani su toksičnim hemijskim tvarima. U organizam unosimo više otrova nego ikada ranije. I takva nezdrava hrana i nezdrava pića koja su genetski modificirana, prerađena uz veliki dodatak hemijskih aditiva, također izazivaju «stres» u našem organizmu.
Stres oslabljuje imunološki sistem tako da postajemo podložniji bolesti. Mijenja se pH vrijednost našeg organizma od prirodne lužnatosti u kojoj bolest ne može preživjeti, u kiselo stanje u kojemu se javljaju bolesti poput raka, srčane i šećerne bolesti.
Iz fiziologije znamo da se u depresivne osobe smanjuje lučenje kloridne kiseline koja je jedan od glavnih sastojaka želučanog soka pa se smanjuje funkcionalnost probave i apsorpcije. Anksioznost može prouzrokovati lučenje adrenalina i stimulirati proizvodnju kloridne kiseline, što opet može prouzrokovati stanje kiselosti koja pogoršava bolove zbog upaljenog čira.
Zato je smanjivanje stresa jedan od najmoćnijih prirodnih lijekova za gotovo svaku vrstu tjelesnog oboljenja. To je jedan od lijekova koji niko ne može patentirati.
Za kraj, kao psiholog, predložiti ću samo neke od tretmana, koji mogu koristiti, a koji naravno nisu jedini:
1. Trening relaksacije / vježbanje dubokog disanja
Pluća treba koristiti. Zbog stresnog života većina ljudi diše samo gornjim dijelom pluća. Svakodnevno duboko disanje stimulira rad imunološkog sistema, pojačava metabolizam, smanjuje stres i donosi životno važan kisik u organizam. Većini ljudi nedostaje kisika (dodao bih i svjetla). Povećanjem dotoka kisika u stanice može se otkloniti čitav niz bolesti. Rak, npr. ne može živjeti u okolini bogatoj kisikom.
Bolest nije nastala preko noći. Ona se mogla razvijati godinama.Razmislite o nedostacima svoje prehrane.
2. Otkrijte svoju životnu svrhu
Ako otkrijete svoju duhovnost, ako znate za što živite, znati ćete i kako živjeti. Većina ljudi živi, a da nikada ne otkrije istinsku svrhu svoga života. Život može biti zaista naporan, ako iz dana u dan ne živite s osjećajem da ne radite ono zbog čega ste se rodili. Zato pokušajte otkriti svoj životni smisao, svrhu. Vjerujem da otkrivanje svoje životne svrhe može pomoći da budete sretniji i zdraviji.
3. Misli i energija apsolutno utječu na čovjekovu fiziologiju i zdravlje.
Do izlječenja dovodi vlastiti um i vjera osobe. Um potiče tijelo da se izliječi.
Istinska duhovnost počinje prekoračenjem sebičnosti. Tada ljudi počinju činiti dobro. Osjećaju povezanost i postaju suosjećajni. Optimistične osobe imaju pozitivan stav i viziju. One čine najbolje i nadaju se najboljem.
4. «Neka vaša hrana bude lijek, a lijek hrana», a žeđ za pobjedom i glad za ljubavlju utolite bez pretjerivanja i ne na štetu drugih, bez gutanja osjećaja i slobodno duboko dišite. Tek kada spoznate svoju svrhu, odahnuti ćete. Zadovoljni, sa mirom u sebi, širite mir oko sebe.
Lijep pozdrav, Selimović Elharun, klinički psiholog
