Kažu da je porodica osnovna ćelija društva, dok je žena stub kuće. Ja bih to kazao malo ljepše: “Majka je stub porodice!”.
Nema bosanske kuće ni pravog doma bez majčinske topline, ljubavi i mirisa, u kojem hrabrost, izdržljivost, upornost, kao i emocija majke koja je damar – žila kucavica porodice, nije dominantna.
Kako reče naš veliki Ibrišimović: “Bosna ima majku. Majka se popne na brdo iznad pruge pa mahne mašinovođi. Majka mahne mašinovođi, a lokomotiva krisne.
Bosna ima kuću, u kući živi starica. Njen osmijeh je ajet o Džennetu!”.
Ako bih to gledao iz vlastitog iskustva, moja r. majka do prošle godine je bila sve to. Sve do same smrti i preseljenja na “bolji svijet” bio sam bezbrižni dječak koji je uvijek imao oslonac i podršku iskazanu sa puno ljubavi i razumijevanja.
Ako se vratimo u prošlost i pogledamo silnu borbu i želju da me, prijesvega rodi, othrani i izgradi kao čovjeka, uzimajući u obzir da je i prije mog rođenja postala samohrana majka, mogu samo biti zahvalan Bogu na svoj ljubavi i potpori koju mi je bezuslovno pružala u svemu što sam radio, ili čak imao na umu da uradim.
Ponekad imam osjećaj da me uvijek doživljavala kao dio sebe. Uvijek bi davala i posljednji atom snage kako bih bio sretan.
Kad malo razmislim, pa nisam se uopće razlikovao od ostale djece koja su imala oba roditelja. Čak, možda sam imao i više od ostalih.
Sad kad je nema, gledam sve potporne stubove i zidove koje mi je ostavila u amanet. Gledam sve što je izgradila za svog jako teškog i turbulentnog života. Nisu to samo ini zidovi. Pored ovog materijalnog, kuće, imanja i riješenih svih imovinsko-pravnih uslova za normalan život dostojan današnjeg čovjeka, ostavila mi je odgoj koji je danas najvrednija osobina svih živih bića na planeti, kao i širom otvorena vrata budućnosti, jer ih nikad nikom nije zatvorila.
I da, možda je žena stub kuće, ali majka je život i poslije života!
A.S., 11.6.2023.
