„Žepačke patke“ kao tradicija svakog ramazana

Sehuri i iftari na soframa Žepčaka tokom ramazana nezamislivi su bez tradicionalne “patke”. Neznancima ovo može biti pomalo čudno, ali bolji poznavaoci žepačke tradicije i običaja znaju da, kada se u Žepču spomene “patka “, misli se na ramazanski somun, ili kako ga popularno zovu u nekim krajevima Bosne “ramazanija”.

Kao i u mnoge čarsije ramazanski somun, prema kazivanjima starijih, u Žepče su donijeli Turci. Međutim, poznati kao dobri trgovci i vični novotarijama, žepački pekari s kraja devetnaestog vijeka u oblik, ali i okus ramazanskog somuna, unijeli su određene izmjene. Specifičnog oblika izdužen i zavrnut sa dva kraja ramazanskom somunu Žepčaci su dali naziv “patka”.

Utemeljitelj ovog pekarskog proizvoda prema kazivanjima starijih Žepčaka bio je Latif Maglić. Kasnije zanat, ali i recept od starog Latifa, naslijedili su i drugi pekari u Žepču, među kojima je najpopularniji po ovoj tradiciji bio pekar Spahić.

Starije generacije još uvijek se sjećaju “Halepovih ili Spahićevih patki” za koje su u vrijeme ramazana pred pekarom u Gornjoj Mahali znali biti dugi redovi.

Ni posljednji rat nije prekinuo ovaj običaj, pa su domaćice uz ramazan, ako je bilo brasna, potkuhavale i pekle patke vodeći strogo računa da budu približno istog oblika.

Zbog ovako specifičnog naziva za somun u godinama izbjeglištva, Žepčaci su često nailazili na čudne reakcije trgovaca, ali i pekara. Postoji anegdota, kako je neki Žepčak u vrijeme ramazana u radnji trazio “patku”, a trgovkinja, gledajući ga onako hladno, odgovorila kako imaju mlade piletine i ćuretine, ali da gazda ne nebavlja patke. Kada joj je on pojasnio da ne traži meso, nego somun na rafama koga oni u Žepču zovu ” patka”, trgovkinja se nije mogla čudom načuditi da tako neko zove ovaj pekarski proizvod.

Slučajne prolaznike kroz Žepče i danas zbunjuje natpis na pekarama ” svježe patke “, ali oni znatiželjniji vrlo brzo se uvjere o čemu se radi.

Tradicija u Žepču i dalje živi i miris “patke” u vrijeme ramazana i danas se širi žepačkim mahalama, samo što više nema onih tradicionalnih prediftarskih gužvi, jer u Žepču sada ima mnogo više pekara nego što ih je ranije bilo.

Tradiciju Maglića i Spahića u pekarskom zanatu niko nije naslijedio, ali je običaj ostao i “patke” se i danas peku u žepačkim pekarama.