Poveži se putem

Žepče

Foto: Žepče ponovo krase kandilji sa munare Trzanske (Ali-begove) džamije – džamija primila prve klanjače

Objavljeno

-

Žepačku čaršiju i Trzansku mahalu, od prve noći ramazana 1438. hidžretke godine, 26.05.2017. godine, ponovo nakon 24 godine (potpuno minirana u noći 23.08.1993.godine) krase kandilji, munara i džamija Ali-begova – Trzanska.

Sa akšam namazom, 26.05.2017.godine, svečano je neslužbeno otvorena i ponovo je počela da živi. Žepče, tako, nakon 24 godine, ponovo diše punim plućima sa svoje četiri ljepotice. Dugo se čekalo, da se Čaršijskoj, Prečkoj i Gornjomahalskoj pridruži i Trzanska, ali evo dočekalo se. Zasluge su to kompletnog građevinskog odbora na čelu sa predsjednikom hadži-Mustafom Čauševićem, zatim kompletnog IO MIZ Žepče na čelu sa glavnim imamom h. Izet ef. Efendićem i predsjednikom Arminom Bećom, koji su prošli izuzetno težak i skup put podizanja ove žepačke ljepotice. Posebnu težinu ima činjenica da se Žepče sa ovom džamijom, upisalo na listu gradova BiH, koji imaju nacionalni spomenik kulture.

Priliku da pred akšam, ovoga petka, 26.05. 2017.godine, otključa ovu ljepoticu, imao je upravo predsjednik građevinskog odbora, hadžija Mustafa Čaušević, koji je ujedno i trenutno najveći vakif ove žepačke ljepotice. Nije se krilo oduševljenje, a ni suze prilikom ulaska u džamiju, kako hadžije Mustafe, tako i velikog broja džematlija koji su došli da posvjedoče ovom velikom i za Žepče važnom trenutku. Ezan sa munare proučio je h. Dženan ef. Čaušević, sin hadžije Mustafe i hadži-Raseme, koji je i sam jedan od vakifa. Ovdje moramo spomenuti veliki trud koji je kompletna porodica Čaušević uložila proteklih mjeseci, te novčana ulaganja, kako njihove porodice, tako i svih džematlija džemata Žepče, da bi džamija bila spremna za prve klanjače i naravno postače.

Nakon akšam-namaza, uslijedio je vatromet, te je i proučen prvi džuz mukabele koja će se učiti u ovoj džamiji ovoga ramazana.

Džematlije nisu napuštale džamiju, nego su samo još i pristizale kako bi klanjale i prvu teraviju. Imami tokom ramazana u ovoj džamiji bit će Dženan ef. Čaušević i hfz. Amir ef. Nedimović.

Advertisement

Nakon teravije prisutnima su se obratili Dženan ef. i glavni imam h. Izet ef. Efendić, koji su sa velikim oduševljenjem i žarom čestitali novi život Trzanske, Ali-begove džamije.

Naravno, do potpunog uređenja ostaje još mnogo posla i potrebno je još mnogo ulaganja, što je prilika da se na listu vakifa upišu i oni koji to još nisu.

NAJLJEPŠA GRAĐEVINA ISL. ARHITEKTURE U ŽEPČU JE KURŠUMLI ALI-BEGOVA – TRZANSKA DŽAMIJA / legenda o njoj

CIJELA JE SMJEŠTENA POD JEDNIM KUBETOM PRVOBITNO PREKRIVENA OLOVNIM -DANAS BAKARNIM LIMOM. ISTURENO PREDVORJE KRASE TRI OMANJA KUBETA… KADA JE, KAKO I OD KOGA SAGRAĐENA NE ZNA SE POUZDANAO, A JEDNO OD PREDANJA O NJENOM NASTANKU PREDE OVU LEGENDU.

Jedne zlehude godine, princ Eugen Savojski zavojšti na Bosnu ubijajući, pljačkajući, rušeći i paleći sve, na što naiđe u svom pohodu. Na prilazima rodnom gradu Žepčaci mu pružiše otpor o kakvom nije mogao ni sanjati, dok je u bečkom dvorcu Belvedere krojio planove za upad u Bosnu. S džamijskih minareta, osuše po silnicima kamenim džuladima golobradi momčuljci i jurjevdanske djevojke. Uvježbani ulani i husari lahko i brzo slomiše otpor neuke mlađarije, a razjareni vojskovođa naredi pokolj. Sveteći se nad nemoćnim, pomahnitali soldati nadrastoše zvijeri. Za tri dana divljanja, poklaše blizu pet stotina mještana, mahom nejači žena i djece. Opljačkaše grad, sažegoše sve što je moglo gorjeti, pa produžiše vijugavim koritom Bosne put Sarajeva.

S drugim kućama u Žepču izgorješe i četiri džamije zajedno s šehidskim tijelima i teško ranjenim braniocima. Čudnim čudom – skriven u ćošku tavana Trzanske džamije, omamljen dimom, preživi momčuljak Alija. Džamija sagori do temelja i obruši se, a samo ćošak u kome se dječak skrivao ostade uspravan, štrčeći prema nebeskom plavetnilu kao najčudniji minaret.

Vojskovođa Eugen Savojski prošara Bosnom kao morija, pa se ubrzo zbog silnog otpora golorukog naroda povuče uz ogromne gubitke… Nedugo potom, Ferhad-paša Sokolović prikupi vojsku bosanskih dobrovoljaca, kojoj se priključi i momčuljak Alija Žepčak.
U posljednjem odlučujućem okršaju, prisreći mu se… Predvodeći ordicu askera, zarobi sedam generala i princa – najstarijeg sina Eugena Savojskog. Vojna se okonča, a za zasluge stečene u njoj, Ferhad-paša Sokolović imenova Aliju Žepčaka bajraktar-begom i uz visoki vojni čin, darova mu begovat Žepačko polje.

Advertisement

Praveći mirovni ugovor s protivnikom, Ferhad-paša zatraži od Savojskog ratnu odštetu; za uništene i popaljene gradove, izginule askere i stanovništvo. Zarobljenog sina-princa i generale procjeni na hiljadu kesa cekina. “Ako ti je mnogo, za sina ne daji ništa! Ja ću ga otpremiti u Istanbul na visoke škole. Porta će od njega dobiti vrsnog vojskovođu, a ti najljućeg neprijatelja!” – poručio je Ferhad-paša protivniku.

Kad je potučeni general Eugen Savojski pročitao uslove mira – razjaren poruči : “Ratnu odštetu plaćam kao što je i uobičajeno, a za sina ne dam ni helera! Radite s njim što hoćete! Kad se nije viteški za pobjedu izborio, već se kukavički predao i ne zaslužuje da nosi prezime junačkih predaka!…” Ono što ne može učinit skamenjeno srce oca generala – učini majčino. Plemenita grofica Savojska prodade imanja u Štajerskoj i Ugarskoj, te otkupi princa – sina jedinca…

Od ratne štete i otkupa, Ferhad-paša Sokolović otposla dvije trećine po bosanskim gradovima da se od ognja i pohara oporavljaju. Dio od te pomoći namijeni za zbrinjavanje udovica i jetima čiji hranitelji izgiboše. Preostalu trećinu razdijeli na tri dijela. Dva hiseta zadrža za sebe, pa s tim blagom otpoče gradnja hajira po Banjaluci : Ferhadiju džamiju, Veliku medresu, Ćupriju preko plahovitog Vrbasa i Imaret s besplatnom hranom i konačištem, za sve nevoljnike.

Preostalu trećinu podari bajraktar-Alibegu Žepčaku, od koje ovaj sagradi: Trzansku džamiju danas zvanu Ali-begova, Han za putnike namjernike, zdanje za Veliku medresu, te skelu na rijeci Bosni s besplatnim prijevozom. Ali-begova džamija je podignuta na samom zgarištu izgorjele i obrušene Trzanske. Likom i oblikom je posestrima Ferhadiji, samo je za dvije trećine manja.

Tekst objavljen u časopisu Muallim, maj 1991, str 17
(Ferhadija i Trzanska, starija i mlađa sestra, srušene su 1993.godine,)

[iframe src=”https://www.facebook.com/plugins/video.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Femir.dervisic1%2Fvideos%2F1496999473707055%2F&show_text=0&width=560” width=”560” height=”315” style=”border:none;overflow:hidden” scrolling=”no” frameborder=”0” allowTransparency=”true” allowFullScreen=”true” ]

Advertisement

Copyright © 2002 - 2023 Zepce.ba portal