Danas je blagdan sv. Ivan Bosco – 31.01.

Današnji sveti zaštitnik je veliki Don Ivan Bosco, osnivač salezijanaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji kao Giovanni Melchiorre Bosco u talijanskom selu Becchi, dijelu gradića Castelnuovo d’Asti (danas Castelnuovo Don Bosco, Pijemont), dvadesetak kilometara od Torina.

U drugoj godini ostao je bez oca, pa se zajedno s majkom od radnog djetinjstva bavio poljskim poslovima. Mali Giovanni je bio spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Prevaljivao je svakodnevno 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, a u 13. godini počeo je raditi kao sluga kako bi zaradio za školovanje. Najradije je čuvao krave, jer je tada imao vremena za čitanje pa bi gutao knjigu za knjigom. Do najbliže latinske škole morao je pješačiti 20 kilometara dnevno. Kao gimnazijalac u Chieri postizao je velike uspjehe, izvanredno upoznao latinske i talijanske klasike, te naučio svirati mnoga glazbala. Osnovao je “klub veseljaka”, izvrsno pjevao, jahao, naučio hodati po užetu, sastavljao melodije i stihove, izučio nekoliko zanata (postolarski, stolarski, zlatarski, krojački), vještinu pravljenja pića, pralinea, sladoleda i mađioničarskih trikova, uvezivanja knjiga i izrade igračaka. Sva ta umijeća kasnije su mu pomogla u radu s mladima. Godine 1841. postao je svećenik.

Djelovao je u Torinu, a svoju djelatnost usmjerio je na odgajanje i duhovnu skrb siromašne i napuštene djece i mladeži. Majstor preventivnog odgojnog i obrazovnog sustava, protivio se tjelesnom kažnjavanju i nastojao svoje štićenike udaljiti od okruženja koje ih je navodilo na krivi put. Pridavao je važnost usavršavanju i odgoju cijele osobe, njezinog duha i tijela. Zagovarao je često ispovijedanje i pričešćivanje. Njegova blagost i nesebična ljubav privukla je ubrzo mnoge besprizorne dječake, besposličare i uličare. Kod Don Bosca nikada nije bilo dosadno. On je znao sa svojim štićenicima pjevati, igrati, učiti, moliti i odlaziti na izlete. Njegova vrata uvijek su im bila otvorena, srce još i više, a njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju. Osnovao je u Torinu 1859. Družbu salezijanaca, 1876. laički pokret, Salezijanske suradnike, a sa svetom Marijom Domenicom Mazzarello 1872. žensku granu svoje kongregacije, Kćeri Marijine. Družbu je nazvao prema svom duhovnom i pastoralnom uzoru, svetom Franji Saleškom. Cilj salezijanske družbe je odgoj djece i mladeži, rad u školama, izdavanje odgojnih i vjerskih knjiga te misijska djelatnost. Uživao je glas uzornog, modernog svećenika i apostola mladeži. Mnogo je učinio i kao posrednik pomirenja između Crkve i talijanske države. Preminuo je na današnji dan, 31. siječnja 1888. u Torinu.

Sveti Ivan Bosco – župna crkva u Podsusedu

Papa Pio XI proglasio ga je blaženim 1929., a svetim 1934. Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, težaka, mađioničara i mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Podsused, Žepče). Salezijanska družba svetog Ivana Bosca s više od 17 tisuća članova danas je jedna od najbrojnijih i najvitalnijih redovničkih zajednica u Kristovoj Crkvi. Djeluju u 129 zemalja na svim kontinentima. Svoj rad u našim krajevima salezijanci su započeli 1913. u Rovinju, 1918. u Rijeci, a 1922. u Zagrebu. Danas članovi Hrvatske salezijanske provincije izuzetno uspješno djeluju u Zagrebu (Knežija, Podsused, Jarun, Rudeš, Srebrnjak), Rijeci (3 župe i klasična gimnazija), Belom Manastiru, Badljevini kod Pakraca, Donjoj Obriježi kod Pakraca, Siraču, Ivanovom Selu kod Grubišnog Polja, Krapinskim Toplicama, Zadru (Arbanasi), Splitu (Kman), Novoj Mokošici kod Dubrovnika i Žepču (gimnazija i tehničko-obrtnička škola) te u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj (Mittelbaden-Karslruhe, Saarbrücken, Nürnberg, Bamberg, Ingolstadt), Kosovu (Priština) i Ruandi (Kigali).

KŠC “Don Bosco” Žepče

Katolički školski centar ustanova je koju vode salezijanci Hrvatske salezijanske provincije sa sjedištem u Zagrebu. U svom radu nadahnjuju se evanđeoskim vrijednostima kao i na djelu sv. Ivana Bosca, osnivača salezijanske družbe. Škola želi odgojiti nastojeći pomoći svakom svom učeniku da:
– postigne humanističku i opće kulturalnu izobrazbu,
– bude otvoren društvenim potrebama,
– bude kršćanski zrela i slobodna osobnost.

Tri su bitne karakteristike ove Ustanove. Riječ je o školi, i to katoličkoj i salezijanskoj.

ŠKOLA: odgojna institucija koja promiče razvoj zdrave i uravnotežene osobnosti pod sljedećim vidovima: kulturološkim, osjećajnim, društvenim i duhovnim.
KATOLIČKA: vlasništvo je Katoličke crkve kojoj je prvotna zadaća evangelizacija. Nije katolička po tome što se u njoj izučava katolički vjeronauk, nego se njezin odgojni i kulturološki projekt temelji na kršćanskim vrijednostima koje postaju unutrašnja motivacija, nadahnjuju metodologiju, određuju ciljeve.
SALEZIJANSKA: vode je salezijanci, duhovni sinovi sv. Ivana Bosca koji je za mladiće svoga vremena darovao život nastojeći ih odgojiti kao poštene građane i dobre kršćane.

Povijest centra

godine 1994. Sabor Hrvatske salezijanske provincije prihvaća poziv Ordinarijata vrhbosanske nadbiskupije i općinskih vlasti Žepča da preuzme brigu oko izgradnje i vođenja Katoličkog školskog centra u Žepču;
godine 1995. prvi salezijanci dolaze u Žepče i uključuju se u odgojno-obrazovni rad u srednjoj školi;
godine 1997. položen kamene temeljac za izgradnju Katoličkog školskog centra . Zemljište za izgradnju Centra, ukupne površine 70 000 m2, darovala Općina Žepče;
godine 1999. započinje s radom Tehničko-obrtnička škola s prvih 72 učenika;
godine 2000. započinje s radom i Opća gimnazija;
godine 2003. izgrađena upravna zgrada i prostori za salezijansku zajednicu;
godine 2004. započinje izgradnja nove školske radionice;
Katolički školski centar dio je mreže katoličkih škola u BiH čiji je promicatelj mons. Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanske nadbiskupije. Centar danas ima dvije srednje škole: Opću gimnaziju (175 učenika) i Srednju mješovitu školu (340 učenika) s ukupno 60 djelatnika.