Pouzdano je utvrđeno da je za 99% karcinom vrata maternice i nastanak bradavica genitalne regije odgovoran humani papiloma virusi ( HPV ). Prilikom kontakta sa HPV, većina inficiranih uspješno neutrališe viruse zahvaljujući adekvatnom imunološkom odgovoru, dok će se kod manjeg broja žena razviti dugotrajna infekcija koja je jedan od glavnih uvjeta za nastanak zloćudnih tumora vata maternice.
Nekoliko istraživanja koja su rađena posljednjih godina pokazala su da kod inficiranih osoba pretjerano izlaganje sunčevoj svjetlosti dovodi do aktivacije HPV i ubrzava pojavu bolesti o čemu će biti riječ u ovom tekstu.
Cervikalna intraepitelna neoplazija ( CIN )
HPV su mali virusi koji pripadaju porodici Papillomaviridae i sastoje se od dvolančane kružne DNA. Na osnovu razlike unutar porodice, papiloma virusi se svrstavaju u posebne genotipove i do danas ih je poznato preko 200. Inficiraju kožu i sluznicu. Oko 30 genotipova inficira genitalnu regiju čovjeka uzrokujući benigne tvorbe ( bradavice) -(HPV tipovi niskog rizika) ili , pod određenim okolnostima, maligne tumore – (HPV tipove visokog rizika). U oko 99% HPV pozitivnih karcinoma vrata maternice ( cerviksa ) dokazano je 5 genotipova HPV-16, HPV-18, HPV-45, HPV-31 i HPV-33.
Primarni način infekcije HPV je spolnim putem, mada je zabilježen porast HPV infekcija u djece. Da bi do infekcije došlo potrebno je da virus dođe u dodir sa sluznicom i da na mjestu dodira postoji ozljeda ( rana ) koja će omogućiti virusu da prodre u unutarnje slojeve epitela.
Važnu ulogu ima količina virusa, kao i stanje imunog sustava nosioca virusa. Nadalje je važno da se virusna DNA integrira sa DNA stanice domaćina. Ako se svi ovi uvjeti ispune, onda se kod jednog broja kronično zaraženih može očekivati pojava cervikalne interepitelijalne neoplazije ( premaligne lezije ), koja u konačnici može dovesti do karcinoma.
Pošto virus uvijek napada bazalni sloj stanica ( ćelija ) početak cervikalne interepitelijalne neoplazije uvijek ide odozdo prema gore. Ako je zahvaćena 1/3 sluznice i manje govorimo o CIN-1 stadiju. Ako su zahvaćene 2/3 tada se radi o CIN- 2, a ako je promjenama obuhvaćeno više od 2/3 sluznice tada se radi o CIN-3.
Ako je sluznica usljed transformacijskog djelovanja virusa čitavom svojom debljinom zahvaćena promjenama tada je dijagnoza karcinom in situ ( CIS ). U ovoj fazi karcinom je lokaliziran i može se u cijelosti ukloniti operacijom. Nakon ove faze tumor probija bazalnu membranu i nastaje invazivni karcinom cerviksa.
Treba naglasiti da pojava CIN promjena na sluznici cerviksa ne znači nužno i nastanak karcinoma. Često se dešava da ove CIN lezije iščeznu i dolazi do potpune eliminacije virusa, kao i posljedica njegovog djelovanja. Najveći broj izlječenja zabilježen je kod CIN-1 stadija. To treba pripisati pojačanom djelovanju imunog sustava zaraženih, kao i uzimanju ljekovitih pripravaka koji pomažu oporavku sluznice.
Više o prirodnom načinu liječenja HPV infekcija možete pročitati na: http://www.dren-trogrlic.com/index.php/hpv-infekcija
Uticaj sunčevih zraka na aktivaciju virusa
Poznato je da ljudi, iako zaraženi virusima često žive sa njima u nekoj vrsti tolerancije, bez bilo kakvih simptoma bolesti. To prije svega vrijedi za HPV i herpes viruse. Pokazalo se da pretjerano izlaganje sunčevoj svjetlosti, odnosno djelovanje ultraljubičastih ( UV ) zraka, dovodi do aktivacije virusa i ubrzane pojave bolesti. Mehanizam aktivacije virusa nije poznat, ali slabljenje imunog sistema je svakako jedan od važnijih faktora rizika. Na koji način sunčeva svjetlost slabi imuni sistem pokazat ćemo na primjeru raka kože.
Ćelije raka kože se značajno razlikuju od normalnih ćelija kože i za očekivati je da ga imuni sistem lako prepozna i uništi. Međutim to se ne događa, a razlog tome je što UV zraci svojim djelovanjem ne oštećuju samo DNA kože, nego izazivaju i poremećaj na nivou imunog sistema. To su potvrdili i eksperimenti na laboratorijskim miševima. Kad rak kože miša izazvan UV zrakama presadimo na neki drugi dio kože istog miša, on se nastavlja nesmetano razvijati. Kad drugog miša ozračimo kritičnom dozom UV zraka i na njegovu kožu presadimo rak kože sa prvog miša, rak se i na njegovoj koži razvija, što govori da je imuni sistem drugog miša toliko oštećen da nije u stanju da prepozna strano tkivo preneseno sa prvog miša. Kod miševa koji nisu bili izlagani UV zracima ovo presađivanje stanica raka nije moguće. Ovaj defekt imunog sistema traje i godinama nakon izlaganja kritičnim dozama UV zraka.
Pokazalo se da i kod ljudi koji su se duže vremena izlagali sunčevoj svjetlosti dolazi do sličnih slabosti imunog sistema. Imuni sistem djece posebno je osjetljiv na djelovanje sunčevih zraka i potrebne su sve mjere opreza, kad su djeca u pitanju, ako ništa a ono ih postepeno izlagati suncu i u manjim vremenskim periodima. Ove mjere opreza bitne su za sve, a posebno za one koji ljetuju na moru.
Stoga je preporuka da se izbjegava izlaganje suncu u kritičnom periodu dana, a za one koji rade neki posao vani u ovom periodu, da obuku barem laganu odjeću koja je sasvim dovoljna da nas zaštiti od najveće količine UV zraka koje dolaze na površinu zemlje.
