Poveži se putem

Kultura

“Drugi svijet” Gustawa Herlinga-Grudzinskog preveo naš Žepčak

Objavljeno

-

Čekali smo 73 godine na prevod, na jedan od naših jezika, jedne od naznačajnijih knjiga 20-og stoljeća. U izdanju IK “Vrijeme”, objavljen je prevod djela “Drugi svijet” poljskog klasika Gustawa Herlinga-Grudzinskog, jednog od najvažnijih mislilaca 20-og stoljeća.  Djelo je s poljskog preveo, gle čuda, Žepčak, Kenan Efendić (rođen 1986.g. u Željeznom Polju).

Kao bibliotekar, s dugim stažom, znam koliko je loših prevoda dobrih knjiga te često i sama posežem za starijim prevodima, naravno, ako su u pitanju starija izdanja i klasici. Zato sam prijatno iznenađena odličnim prevodom Kenana Efendića koji je uspio prenijeti i estetsku i idejnu nit djela, iako mu je ovo tek drugi književni prevod s poljskog. U svakom slučaju, sve čestitke za ovaj, slobodno mogu reći, izdavački poduhvat godine.

No, zašto nam je ova knjiga važna, iako je ostala neprevedena i relativno nepoznata, te ispod radara domaćih izdavača i u bivšoj nam državi. Posljednjih godina objavljeni su u Srbiji i Hrvatskoj izbori iz djela istog autora, pod nazivom “Dnevnici pisani noću” (objavljivan u više tomova), veoma zanimljivo dnevničko štivo jednog istinskog intelektualca iz kojih iščitavamo značajne poruke u vremenu. Zanimljiva je sudbina, kako autora, tako i knjige “Drugi svijet”.

Naime, Gustaw Herling-Grudzinski rođen je u Poljskoj 1919.g., u porodici poloniziranih Jevreja. Rano je ostao bez majke koja je umrla od tifusa. Otac je želio da studira poljoprivredu, no njegova interesovanja su bila drugačija. Studirao je filologiju na univerzitetu u Varšavi. Tada dolazi tragična 1939.g. kada zahvaljujući, tzv. Paktu Ribbentrop-Molotov, između Njemačke i SSSR-a, Poljska biva podijeljena između ovih aktera i tako postaje simbol zemlje gdje su se sudarila dva totalitarizma te su Poljaci postali žrtve oba. (Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se, u skladu s odlukom Evropskog parlamenta iz 2009. godine, obilježava kao Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.)  Grudzinski će u Varšavi osnovati ilegalni pokret otpora nacistima, a onda će biti prinuđen da bježi i pokušavajući stići u,  od strane Sovjeta, okupirano Grodno biva uhapšen na Sovjetsko-Litvanskoj granici od strane NKVD-a i optužen za špijunažu te osuđen na pet godina teškog rada. Tako završava u, tzv. gulagu, gdje će u neljudskim uslovima provesti dvije godine. I upravo je to tema knjige ”Drugi svijet”. Nakon dvije godine oslobođen je, sada na osnovu novog pakta, između SSSR-a i poljske vlade u Londonu, te se prijavljuje u čuveni Drugi poljski korpus generala Wladyslawa Andersa te nastavlja svoj put ratujući protiv nacista i fašista u Sjevernoj Africi i Italiji. Poslije rata se neće vratiti u rodnu Poljsku, ostaje u Italiji i uređuje i piše za mjesečnik “Kultura”. Umro je u Napulju 2000.g. U Poljskoj će biti zvanično priznat tek padom komunizma, danas je njegovo djelo obavezna lektira. Dobio je u domovini,1998.g., Orden bijelog orla (Order Orla Bialego), jedno od najstarijih ordenja u svijetu (od 1705.g.) koje se još uvijek dodjeljuje.

Poslije rata piše “Drugi svijet”, koji će prvo biti objavljen na engleskom, u Londonu, 1951.g., a dvije godine poslije i na poljskom. Ova knjiga će odmah privući pažnju, ali je ona tiho poštovana od strane čitalaca i intelektualaca onog doba. Naprosto, trebalo je proći mnogo godina pa da knjiga bude prevedena i na druge evropske jezike. Knjiga je, na neki način, kako to bude sa svim istinitim knjigama, bila skrajnuta. S obzirom da govori o sovjetskim logorima za vrijeme Staljina, jedna je od prvih knjiga na ovu temu, a  priča je ispričana od strane živog svjedoka i dokazanog antifašističkog borca, te joj se nije mogla spočitati neautentičnost,  biće da je, stoga, došla prerano. Naime, u to vrijeme su nacistički logori zaokupljali svu pažnju svjetske javnosti, slavila se antifašistička borba kojoj je Sovjetska Rusija dala ogroman doprinos.  Činjenica je i da je u to vrijeme među velikim dijelom zapadnoevropskih intelektualaca vladalo ljevičarsko i prokomunističko raspoloženje što je, umnogome, određivalo licemjeran odnos prema svakom govoru o zločinima počinjenim za vrijeme Staljina. Ne treba zaboraviti da je, u vrijeme objavljivanja knjige, Staljin još na vlasti.

“Drugi svijet” je briljantna knjiga koju je teško žanrovski odrediti, no to nije ni važno, jer u njoj nalazimo sve što jedna velika knjiga treba da ima. Stil i jezik, potresne priče o zatočenicima i njihovim logorskim sudbinama, briljantne esejističke dijelove, autobiografsku, iskrenu i ogoljenu ispovijest, sve uklopljeno u sliku poraženog čovjeka koja nikako ne ostavlja  čitaoca ravnodušnim. Frapira činjenica da je autor uspio suspregnuti emocije i ne zapasti u mržnju i emocionalno pretjerivanje, s obzirom da je sve u vrijeme pisanja bilo, itekako, svježe. S malim vremenskim odmakom od doživljenog sačuvati prisebnost i zdrav razum te suzbiti svaku ostrašćenost, je, samo po sebi, nevjerovatno duhovno postignuće i snaga zahvaljujući kojem smo dobili knjigu za sva vremena. Duboka je to intelektualna analiza i dijagnoza totalitarnog i represivnog sistema sa svim opisanim specifičnostima  sovjetskog logora, od apsurdne potrebe za istragom koja ne prestaje sve dok je zatočenik unutar žice, te stalnim zahtjevom za priznanjem i potpisom tog priznanja za izmišljenu krivicu, dakle, za neku vrstu legalizacije i autorizacije vlastite krivice do činjenice da su u ovim progonima stradali pojedinci, ali i čitave manjinske skupine naroda. Jer u tim logorima su bili u najvećem broju nevini, a u najmanjem broju istinski ideološki neprijatelji sistema. U isto vrijeme sa trajanjem ove represije, s druge strane linije, postojali su koncentracioni logori u kojima su stradali ljudi po osnovu rasnih i nacističkih zakona, još strašniji i bezumnijih. Posljedice i jednih i drugih su milioni mrtvih.

Zašto nam je, međutim, potrebna ova knjiga i danas, nakon što se čini da je na ovu temu mnogo već rečeno i zašto je ona drugačija. U odgovoru na ovo pitanje i leži sav njezin ukupni značaj u, tzv. logorskoj temi u literaturi. Autor u knjizi objašnjava kako, uopće, dolazi do logora, ovdje sovjetskog, ali u biti, bilo kojeg logora kao ljudskog izuma i civilizacijskog posrnuća koje ono predstavlja. Potrebna je zaluđenost, fanatizam, ostrašćenost, strah i stvarni ili izmišljeni krivac, neprijatelj, sve upakovano u ideologiju s “plemenitim” ciljem koja sve ovo masovno proizvodi. Ideja plus fanatizam jednako genocid, rat, logor, sunovrat svega humanog. Autor je, upravo zato, posvetio život pisanju o tome. Činilo se da smo, poslije Drugog svjetskog rata i svih strahota koje su se u to vrijeme dešavale, nešto naučili. No, nismo. Sve se ponavlja, ponovilo se u vrijeme ratova devedesetih na Balkanu, i ponovo se događa. Stoga se čini da uvijek hodimo po tankom ledu i da svaka nova generacija mora iznova ponavljati greške predaka. U svakoj krizi postoje oni koji zloupotrebljavaju egzistencijalni strah ljudi, razni demoni koji onda za krizu uvijek nađu krivca, i svoje fanatične, zapjenjene sljedbenike koji te krivce progone, a krivci mogu biti migranti, stranci, desni vaki, lijevi naki, liberali, pojedinci, čitavi narodi, uglavnom, drugi i drugačiji, ili oni koji, jednostavno, drukčije misle i nisu ostrašćeni, nisu “s nama”. Zato su sloboda, demokratija i ljudska prava najviše civilizacijsko dostignuće savremenog svijeta. Nije to savršeni svijet, ali bolji nismo izmislili. Iako ponekad zaglušuje buka zbog slobode govora i mišljenja, često neargumentiranog, kad pročitate “Drugi svijet”, shvatite u kakvu kolektivnu patnju vodi svaki gubitak slobode. Mladi ljudi, koji treba da grade budućnost, morali bi učiti iz knjiga i slušati umne ljude kako ne bi živjeli u raspadnutom svijetu. Mi stariji, koji u toj budućnosti nećemo živjeti, trebalo bi da im se maknemo s puta sa svojim frustracijama. Alternativa slobodi je “Drugi svijet” na koji upozorava G. H. Grudzinski, svijet logora, onih metaforičkih i onih stvarnih koji čekaju iza ugla. Kada upadnete u drugi svijet, onaj prvi, slobodan, normalan, miran, čini vam se kao raj na Zemlji.

Amela Hodžić/Zepce.ba

Copyright © 2002 - 2023 Zepce.ba portal