Svake godine na isti datum katolici hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta kako bi kroz molitvu i euharistijska slavlja, praćeno procesijama i festivalima, proslavili Marijino uznesenje na nebo. I ove godine na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, župa Osova proslavlja svoj patron i 269 godina postojanja župne zajednice. Također patron župe proslavlja i župna zajednica u Komušini.
Rasporedi misnog slavlja:
Osova:
Slavlje patrona u Osovi započinje misom uočnicom, 14. kolovoza u 19,00 sati, uz procesiju s Gospinim kipom, molitvom krunice i pjevanjem Gospinih pjesama, koju će kao i središnje misno slavlje na sam dan Velike Gospe, predvoditi fra Darijo Udovičić, župnik župe Ovčarevo kod Novog Travnika.
Na dan patrona bit će služene još dvije mise, tiha misa u 07:00 sati i rana misa u 08:00 sati koju će služiti fra. Ivica Perić misionar u Ruandi, te misa u 11:00 sati.
Komušina:
14.08. (utorak) je UOČNICA. U 15:00 sati iznosi se slika na čašćenje u Gospinu kapelu i svećenici započinju svete Ispovijedi. Sveta misa uočnica je u 18:00 sati kod župne crkve koju će predslaviti i propovijedati nadbiskup vrhbosanski uzoriti gospodin kardinal Vinko Puljić, u 22:00 sata je Križni put u župnoj crkvi koja će zatim biti cijelu noć otvorena za bdjenje pred likom Gospe Kondžilske.
15.08. (srijeda) VELIKA GOSPA – PATRON ŽUPE – Od 7:30 sati ujutro svećenici će biti na raspolaganju za sv. Ispovijedi. Formiranje procesije sa slikom i uvodni obredi počinju u 9:00 sati, nakon kojih kreće procesija. Sveta misa na Kondžilu je u 11:00 sati koju će predslaviti i propovijedati pomoćni biskup dr. Pero Sudar, zatim slijedi povratak u procesiji s Gospinom slikom i završetak obreda.
Povijest svetkovine
Najstarija crkvena predaja kaže kako je Majka Božja poslije Isusova Uzašašća živjela na zemlji još 25 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu a onda je sveti Ivan apostol odveo u Efez. Život je provodila u molitvi i proživljenim otajstvima.
Povijesni korijen ove svetkovine je posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu koja se slavila 15. Kolovoza od sredine V. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582.-602.) protegnuo je taj blagdan na cijelom svome carstvu i kršćani istoka zvali su ga Usnuće BDM (Koimesis), u smislu smrti kao rođendana za vječni život.
Kršćani Rima slavili su „Rođendan Svete Marije“ (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine VII. st.
U Gregorijanskom Sakramentaru pape Hadrijana ovaj se blagdan zove „Uznesenje svete Marije“, a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tijek svog zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kao nad običnim smrtnicima.
Velika Gospa slavi se u mnogim državama, ali u svemu prednjače Europa i Južna Amerika. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalima, kršćanski autori sveti Bernard, sveti Antun Padovanski i drugi.
Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi “uznesenje”.
Važnost blagdana Velike Gospe
Prema katoličkoj teologiji, 15. kolovoza Marija, majka Isusa Krista, uznesena je dušom i tijelom na nebo, a taj je nauk 1. studenoga 1950. godine proglasio i tadašnji papa, Pio XII. Samom službenom proglašenju prethodila je duga tradicija koja je pak stara kao i samo kršćanstvo.
Na taj dan katolički se vjernici prisjećaju dogme svoje vjere. Naime, Katolička crkva vjeruje u četiri istine, odnosno dogme, o Blaženoj Djevici Mariji, a to su: da je ona Bogorodica, djevica, bezgrešno rođena i dušom i tijelom uznesena na nebo.
Blagdan Velike Gospe, u najkraćim crtama, objašnjava se tako da je na taj dan Blažena Djevica Marija dušom i tijelom, po završetku svog zemaljskog života, uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom.
Prema vjerovanju katolika, zapravo je riječ o završnici njezina Bogu predanog života, a to je vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
