Poveži se putem

Žepče

Općinski načelnik primio pobjednike literarnog natječaja na temu “Moje Žepče”

Objavljeno

-

Povodom obilježavanja 14.10, Dana općine Žepče, i ove godine je raspisan natječaj za najbolji literarni rad za učenike osnovnih i srednjih škola s područja Općine  Žepče na temu „Moje Žepče.“ Najbolji literarni rad učenika srednjih škola i najbolji literarni rad učenika osnovnih škola je izabralo stručno povjerenstvo koje su činili profesori hrvatskoga i bosanskoga jezika. Osim za pobjednike, nagrade su dodijeljene i učenicima koji su osvojili druga i treća mjesta na natječaju.

Ove godine najbolje radove napisali su:

Osnovne škole

1.Mandžuka Besim, IX 3, Osnovna škola „Abdulvehab Ilhamija“ Željezno Polje
2.Emrah Halilović,  VI i, OŠ „Žepče“ Žepče
3.Franka Lončar, VI d, OŠ „Žepče“ Žepče

Srednje škole
1.Mariela Zovko, III a, KŠC „Don Bosco“  Gimnazija Žepče
2.Barbara Keškić, III c, SMŠ „Žepče“ Žepče
3.Ahmetović Dženita, I 4, SMŠ „Žepče“ Žepče

Tim povodom općinski načelnik Mato Zovko je jučer, 31.10.2024. godine primio učenike čiji su radovi proglašeni najboljima odnosno čiji su radovi osvojili prvo, drugo i treće mjesto.

Općinski načelnik je učenicima čestitao na izvrsnim radovima povodom Dana općine. Zahvalio je učenicima što misle o lokalpatriotizmu, čitaju književna djela i time pomažu razvoju i opstanku kulture u našem gradu.

Sastanku su nazočili savjetnica za stručno-pedagoški nadzor Jozefina Todorović, savjetnica za stručno-pedagoški nadzor Slavica Andrić Šajinović, savjetnik za stručno-pedagoški nadzor Asim Sinanović, savjetnik za stručno-pedagoški nadzor Suljo Grabus i pomoćnik općinskog načelnika za opću upravu i društvene djelatnosti Ilija Barešić.

Savjetnici su ovom prigodom zahvalili učenicima na sudjelovanju, te čestitali na osvojenim nagradama uz pohvalu za aktivnost i sudjelovanje. Naglasili su kako je ovo poseban način kojim se razvija ljubav prema rodnom mjestu i koji trajno ostaje kao vid promocije školstva na općini Žepče, ali i same Općine. Radove možete pročitati u nastavku.


 Moje Žepče

Pod nebeskim svodom, jedna rijeka teče,

Bosna žubori i tiho se kreće kroz Žepče.

Vijekovima stare priče o njemu nosi,

sjećanja davna negdje u daljinu odnosi.

Dok gledam planine i okolna brda,

tu u centru žalosna vrba iza mene se mrda.

A Željeznica brza i vječito hladna,

iznad nje po proplancima napasaju se stada.

Kamen po kamen utemeljen je grad,

historija živi nekada davno, danas i sad.

Spomenici, crkve i zvona što zvone,

i s džamije ezan što na molitvu zove.

Zlatna polja, voćnjaci i vinogradi gusti

dok Sunce vreba kako u grad, kako da se spusti.

A Bosna i dalje žuborom tihim teče,

i nosi u svijet poruku „takvo je naše Žepče“.

Čovječe kada tamo negdje sretneš Bosnu moju,

zaustavi se i pruži joj ruku svoju.

A zatim lagano glavu spusti i uho nasloni,

neka ti ona ispriča kako Žepčak svoje Žepče voli.

Osvojeno 1. mjesto

Mandžuka Besim IX 3,

OŠ „Abdulvehab Ilhamija“ Željezno Polje

Moje Žepče

Ulicama moga grada

Neka čudna harmonija vlada.

Cvrkuću ptice, psi se šeću,

a i prve pahulje prolijeću.

Voljeni grade, tebi misli lete,

eh, kad bih mogao opet biti dijete.

Ulicama tvojim da trčim kao prije

i da se baš kao dijete smijem.

Moje Žepče, lijepo i milo dočeka me

kao majka u svoje krilo.

Rodni grade, drugi dome,

u tebi sve su tajne moje.

Nova škola, novi topli dom u Žepču mom.

Žepče moje, tebe volim ja i želim da

vičem na sav glas, da to svako zna!

                                                                                               Osvojeno 2. mjesto

                                                                                               Emrah Halilović VI i

                                                                                               OŠ „Žepče“ Žepče

Moje Žepče

To Bog samo jednom stvori

za tu ljepotu srce otvori.

U mom Žepču ima planina

bogatih i plodnih dolina.

Žepačko nebo nema oblačka

sve je vedro poput maslačka.

Okružuje ga bujna šuma

zdrav i čist um moga uma.

U Selištu toča žubori

iscrpljenu dušu odmori.

U Lupoglavu zlate se polja,

a u ljudima je samo dobra volja.

U brdovitoj Osovi Gospi se pomoli

tiho, pokorno, pobožno je zamoli.

Bistricom odjekuju izvorni zvuci

raskošnu i ponosnu nošnju obuci.

Lijep je i miran život u Žepču za mlade

Pa ne dam da mi zapad razum ukrade.

Sve što trebaš u Žepču ti se nudi,

Samo tu sigurnost u sebi probudi.

Osvojeno 3. mjesto

Franka Lončar  VI d

OŠ „Žepče“ Žepče

Čeka li me?

Tuđina

ubija me težinom.

Tlo pod nogama

nije moje,

hladno je.

Lutam,

tražim put!

Daleke su to staze.

Nemiran sam.

Čeka li me?

I kako srce naći mir?

Kad samo to se pitam?

U čemu utjehu tražiti?

Čemu se nadati?

Misli su mi zbrkane,

zvijezde se skrivaju

kao da se srame.

Prisjećam se!

Volio sam

miris kiše

zvuk vjetra

nebo vedro.

Sve to stežu

zahrđali lanci.

Držim ih čvrsto!

Ne dam da odu!

U ovoj tišini

praznina me grli,

ispunja tugom.

A ja stvarno čeznem za rodnom grudom

vuče me tebi.

O, voljeni stranče,

pozovi me u svoje krilo

gdje uvijek mi je milo.

Tamo, gdje su korijeni moji,

Žepče i dalje stoji

Čeka me, srce mi kaže!

Osvojeno 1. mjesto

Mariela Zovko 3a

KŠC „Don Bosco“, Gimnazija Žepče

SRCE VELIKO

Svi negdje žure.

Žure sa skupljenom dušom i oklijevanjem.

Skupljenom dušom krenu na dalek put, zastanu i sa suzama u očima gledaju rijeku

Bosnu koja poput srebrne maramice, skuplja suze i čuva ih.

Zastanu i shvate kako će umjesto jutarnje šetnje Matinskim visom, gledati u nepoznate

zidove koji ih ne razumiju jer nisu mir, priroda i cvrkut ptica.Spoznaju kako, tamo negdje

daleko gdje svi kažu da je bolje, zapravo nema osjećaja ljepote života i divljenja.Neće se

više subotom ujutro diviti povrću s gradske tržnice, niti će više biti spontanih razgovora

između redova svježeg voća. Zastanu i shvate kako više neće osjećati miris knjiga i zvuk

zvonceta na vratima Gradske knjižnice te kako više neće, svakog vikenda, gledati slavlje

ljubavi koje prolazi kroz Žepče.Ono trubi toliko jako, poput najvećeg nevremena, kako bi

svi čuli ljubav koja se iz dana u dan rađa baš u njihovu gradu, Žepču.Gledat će

nepoznata lica i pomisliti kako je riječ „susjed“ baš u toj „boljoj“ državi teška, nadasve

nepoznata.Za nas je to, ipak, sloboda, izvor optimizma i zajedništva.

Postoji mjesto za svakoga u ovom malom gradu.

Putevi su dugi, trnoviti, bolni, ali sigurni.

Zastat ću ja, preporučujem i svima Vama.

Zagrlimo grad baš kao što on grli nas jer mjesto je to gdje su korijeni duboki, a srce

veliko.

Grade, sretan ti tvoj dan!

Osvojeno 2. mjesto

Barbara Keškić 3c

SMŠ „Žepče“ Žepče

   MOJE ŽEPČE

Ima jedan grad u dolini rijeke Bosne, a u srcu Bosne i Hercegovine. Iznad

njega se prostiru lijepa brda koja se tokom sezonskih promjena presvlače

 najljepšim bojama, koje u oku posmatrača  ostavljaju bajkovite prizore, a

   njihovi potoci pričaju ponekad tihe, blage i jake priče pa kad zahuče

   toliko da se čuje u cijeloj nam Bosni i Hercegovini, za kratko utihne i

šapuće priče sanjara tiho i polahko, puno njih je bilo, neki su svoje snove

         nacrtali kistom, neki svojim perom, a neki će tek da sanjaju.

Lijepe li su doline ovog grada, svojim izgledom podsjećaju  na prostirku za

          odmor, poznato je da su u davna vremena to bila, grad je to gdje se

  oduvijek trgovalo.Danas kroz grad prolaze neki sretni, tužni i blagi ljudi

      čija lica pokazuju ove emocije, ne mogu ih sakriti dok dolaze na svoje

        poslove i obaveze, a neki stoje kao nijemi posmatrači čekajući neki

         događaj, uz zvuk ulične harmonike koja vraća ljude u prošle dane.

A život ide, vrijeme prolazi, neke trenutke obilježe crkvena zvona i ezani s

  minareta džamija čiji se zvuk razliježe kroz ulice grada, a čuju se i djeca

    kao cvrkut ptica kroz mahale, kada prolaze u školu i kada se vraćaju,

                            galame puni, igre i doživljaja, ljubavi.

 A to sve dopuni poneka lokomotiva koja u prolazu se oglasi i pozdravi

gromoglasno, ostala bi ona malo da uživa u dobrom raspoloženju, ali mora

dalje.U srcu ovog grada osjeti se toplina ljudi nakon malo muhabeta, ovdje

  se ljudi dobro poznaju, zajedno su odrastali, otud je toplota, ima on i dušu

    osjeti se iz gostoprimstva ljudi, koji kad ih musafir  kakav posjeti  iznesu

  sve što imaju u svojim budžacima da počaste dragog gosta.U susretu

   novog dana bilo da je kišno, ponekad maglovito, naročito sunčano

svakako je meni lijepo i toplo, topli ljudi velikih srca puni nade život

grade, e to je moje Žepče.Ponosno kao kamen zemlje ove, a duše velike

da voli sve  ljude ove i nove.Gledam kroz prozor suncem okupan moj grad

                   Žepče, grlim ga jako kao da ga nikad neću ostaviti.

                                                                            Osvojeno 3. mjesto

                                                                            Ahmetović Dženita I 4

                                                                            SMŠ „Žepče“ Žepče

Copyright © 2002 - 2023 Zepce.ba portal