Mirko Matijević
Biografija/Komemoracija
Danas je planina utihnula, a staze kojima je hodao ostale su bez jednog od svojih najvjernijih čuvara. Nakon kratke bolesti napustio nas je Mirko Matijević, čovjek čije je srce cijeli život kucalo u ritmu planine i ljudi, tiho, snažno i postojano.
Mirko nije bio samo planinar. On je živio planinu. Disao je šumu, stijenu i vjetar, razumio je prirodu kao rijetko tko i učio nas da se planina ne osvaja, nego poštuje. Još kao student, dok je drugima život tek započinjao, Mirko je već služio drugima: kao tajnik PD Bjelašnica Sarajevo, kao domar planinarskog doma Bukovik, kao alpinist i gorski spašavatelj koji je 1984. godine sudjelovao u osiguranju ZOI ’84, ostavljajući trag u povijesti planinarstva i spašavanja.
Mnogi hodočasnici i planinari iz Fojnice i Maglaja i danas pamte njegove višednevne pohode prema Komušini, vođene stazama koje nisu bile samo put kroz planinu, nego i put kroz vjeru, zajedništvo i strpljenje. Tijekom rata bio je branitelj, pripadnik maglajsk bojne HVO-a. Nakon rata, kada su mnogi posustali, Mirko nije stao. Naprotiv, još snažnije je nastavio služiti planini i ljudima.
Bio je jedan od utemeljitelja planinarskog društva Vis Žepče i njegov predsjednik, graditelj doma i sadržaja na Matinskom visu, čovjek koji je svojim rukama, znanjem i vizijom podizao ne samo objekte, nego i zajednicu. Kapela svetog Bernarda na Visu, istraživački kampovi, očuvanje prirode – sve to nosi njegov pečat. Tihi, ali duboko urezan.
Kao predsjednik Planinarskog saveza Herceg Bosne u dva mandata, potom dugogodišnji predsjednik skupštine PS HB i Planinarskog saveza BiH, Mirko je bio stup stabilnosti, mudrosti i pomirenja. Posebno je srce davao obrazovanju – planinara, markacista, instruktora. Kao instruktor markacist i član povjerenstva za planinarske putove, učio je druge da staza mora biti jasna, sigurna i pošteno napravljena – baš kao i život.
Posebno mjesto u njegovu životu imalo je Gorsko spašavanje. Sudjelovao je u osnivanju GSS Žepče i kao predsjednik skupštine ostavio neizbrisiv trag. Spašavati druge, često u najtežim trenucima, za Mirka nije bila dužnost – bila je čast.
Za sve što je dao, na svečanoj akademiji Planinarskog saveza Herceg Bosne primio je nagradu za životno djelo. No njegova najveća nagrada ostaju ljudi koje je dotaknuo, staze koje je obilježio, domovi koje je izgradio i vrijednosti koje je prenio.
Mirko Matijević bio je i učitelj – doslovno i životno. Dao je nemjerljiv doprinos izgradnji Glazbene škole Katarina Kosača u Žepču, bio njezin prvi ravnatelj, a potom i nastavnik biologije i kemije. Učio je djecu znanju, ali još više poštenju, odgovornosti i ljubavi prema svijetu oko sebe.
Njegov odlazak je veliki gubitak za planinarsku i spašavateljsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, za prosvjetu, za Žepče, za sve nas. No Mirko ne odlazi zauvijek. On ostaje u svakoj markaciji na stijeni, u svakom domu koji pruža zaklon, u svakom spašenom životu, u svakom djetetu koje je naučio gledati svijet znatiželjno i s poštovanjem.
Planina danas nosi crninu, ali i ponos – jer je imala Mirka.
Počivaj u miru, veliki čovječe.
Staze su ti otvorene, a vrhovi te čekaju.
Osmrtnica
