Foto: U Žepču proslavljen patron župe Sv. Antuna Padovanskog

U subotu 13.06., župa Sv. Antuna Padovanskog u Žepču proslavila je patron i spomendan na svog zaštitnika sv. Antuna. Na ovaj dan služile su se tri mise, jutarnja misa, misa s blagoslovom djece i ljiljana i svečana sveta misa koju je predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije, otac Anto Gavrić.

Vjernici u Žepču intenzivno su se pripremali za proslavu patrona kroz trinaest utoraka večernjom svetom misom i krunicom , te pobožnostima u čast sv. Ante. Bliža priprava u vidu trodnevnice koja je započela 10.06., a završila 12.06. svetom Misom u 18,00 sati, prije koje su vjernici imali priliku za svetu ispovijed.

Na dan proslave patrona u Žepču je bio poseban režim saobraćaja.

Sveti Antun – rođen kao Ferdinand, prvi sin bogate plemićke obitelji iz Lisabona

Portugalac Sveti Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13.06.1231.), bio je prvorođenac iz plemićke, moćne i bogate obitelji, a roditelji su mu dali ime Fernando. No, imao je svoj put i već s 15 godina napušta bogatu palaču i pridružuje se redu Sv. Augustina, nakon zaređenja za svećenika prelazi u Manju braću i posvećuje se širenju vjere među narodima Afrike.

Tamo se i obrazovao, te postao jedan od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Napušta augustince i pridružuje se franjevcima u Maroku, te mijenja ime u Antun. U Africi obolijeva od malarije, namjerava se vratiti u domovinu, no brod se, gonjen nepovoljnim vjetrom, našao na obalama otoka Sicilije. Još oslabljen od dugotrajne groznice, Antun se uputi u Asiz. Bio je poglavar Franjevačkog reda u Italiji, začetnik je teoloških studija u svojm Redu, a sam je poučavao u Bologni, Montpellieru i u Padovi.

Sveti Antun Padovanski  – omiljeni propovjednik i ispovjednik

Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike, a bio je prvi član svoga Reda, koji je svoju braću učio teologiji. Sveti Antun je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Na tisuće je dolazilo odasvud slušati njegove propovijedi i, naravno, svi su se tiskali da bi se ispovjedili kod njega. Mnogo je vremena proveo u ispovjedaonici,malo je jeo, malo se odmarao, a zdravlje mu je narušeno još od onih mjeseci provedenih u Maroku.

Svjedočenja o njegovim čudesima postala su vrlo brojna odmah nakon njegove smrti, dokumentirana su, a njih je 53 opisano u knjizi ‘Život sv. Antuna – Assidua’, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. Jedan je od samo 33 sveca, koji su proglašeni Doktorom Crkve, što je učinio papa Pio XII.

Umro je 13.06.1231.godine. Bio je petak. Braća franjevci su ga na njegov zahtijev vratili u Padovu, jer želio je umrijeti u svojm samostanu. Zbog lošeg stanja, morali su zastati u Arcellu, gdje su boravila braća zadužena za klarise. Tu je u jednoj skromnoj sobici, koja se čuva do danas, Antun preminuo u dobi od samo 36 godina.