Ena Redžić: Nakon šamara realnosti, počela sam razmišljati gdje naći novac!

Šta bi uradio/la da dobiješ mogućnost studiranja na prestižnom univerzitetskom centru u Moskvi, a nemaš novca? Ena Redžić (23) iz Žepča se dosjetila kako obezbijediti novac na interesantan i jednostavan način, te nam je ispričala svoj put odlaska na master studije u glavni i najveći grad Rusije, Moskvu.

Ena je naša studentica koja je završila Ekonomski fakultet u Sarajevu, Makrofinansijski menadžment. Za nastavak studija u inostranstvu odlučila se još kao dijete, jer joj je želja bila studirati na stranom jeziku. Da će na izboru zemalja dobiti šansu u Rusiji ni sama nije vjerovala, i to na jednom od četiri najbolja univerziteta u oblasti ekonomije i javne uprave – National Research University Higher School of Economics, Masters in Population and Development.

,,Moje putovanje od juna (kada sam saznala da sam primljena na fakultet) do septembra kada sam došla u Moskvu je bilo nevjerovatno. Nakon euforije koja je trajala par dana, počela sam se hvatati za glavu kako ću izvesti sve ovo. Živjela sam u Sarajevu, radila sam, međutim plata mi je pokrivala osnovne stvari, stanarinu itd. Dakle, nisam imala ušteđevinu. Roditelji mi nisu bili u mogućnosti pomoći, obzirom da samo majka radi i da imam brata koji pohađa srednju školu. Bez ljubavi i podrške najboljih roditelja na svijetu ja ne bih bila ovdje. Oni su vam najbolji prijatelji i ako vide da nešto stvarno želite, nema šanse da to nećete dobiti. ”

Suočena sa situacijom u Bosni i Hercegovini, Ena je prešla preko ponosa i odlučila napisati pismo namjere sa molbom za stipendiju.

,,Nakon šamara realnosti, počela sam razmišljati šta i kako bih mogla uraditi; od studentskih kredita, do zaduženja kod poznanika itd, itd. Na kraju sam kroz razgovor s roditeljima zaključila da ću napisati pismo namjere/motivaciono pismo/molim vas za stipendiju pismo. Još jedna stvar koju svako ko se baci u ovo sve treba znati je da ovo nije nimalo teško. Počnete pisati pismo koje na kraju liči na tužnu pjesmu iz bukvara. Ponos vam ne dopušta da to napišete, pa onda napišete preformalno, nadmeno pismo koje izgleda kao da vas neko moli da vam da donaciju. ”

Ena je bila svjesna da joj neće svako moći pomoći, te naglašava da je jako bitno poslati pismo na što više adresa.

,,Poslala sam pismo načelniku općine Žepče, ministarstvu obrazovanja u kantonu, svim srednjim i malim preduzećima, organizacijama i institucijama kojih smo se roditelji i ja mogli sjetiti. Nakon, par dana novac je počeo stizati. Mislim da je jako bitno poslati pismo na što više adresa, jer realno gledajući koliko god firme bile uspješne, niko vam neće iskeširati veliku svotu novca. Ti ljudi svakodnevno daju donacije za liječenje, školovanje i ko zna šta. Na kraju shvatite koliko dobrih ljudi ima i postanete neizmjerno zahvalni na prilici koju ne bi imali da nije bilo njih.”

Nakon uspješne potrage, skupila je novac za kartu, ali i za prva 2 mjeseca života u Moskvi. Za jako kratak vremenski period Ena je u Moskvi našla posao preko agencije i trenutno radi kao tutor za ekonomiju za studente IB škola u Moskvi.Sistem studija vani i kod nas je neuporediv.

,,Sistem školovanja je puno ozbiljniji, ili je to moja percepcija kao inostranog studenta. Prvu sedmicu sam se već hvatala za glavu šta ću i kako ću. Odmah smo krenuli sa zadaćama, esejima i ostalim taskovima. Profesori su nevjerovatno pristupačni i ljubazni, što kod nas nije praksa (čast izuzecima). Također organizacija semestra je drugačija, nema popravnih ispita (što je u meni zamalo plač izazvalo), ali sam onda saznala da ako padneš ispit, profesor je dužan raditi s tobom dok ne naučiš, te onda usmeno polažeš. U suštini, sistem vrijednosti je drugačiji. Fokus se stavlja na usvajanje znanja, profesori se trude gradivo učiniti zanimljivim i bližim studentima. Nije bitno napraviti pretežak ispit da bi vaš predmet bio u grupi „onih teških“ , nego je cilj i zadatak profesora da vas stvarno nečemu nauče.”

Nostalgija je primjetna u Eninim riječima, ne samo za ljudima već i za osnovnim životnim namirnicama koje se koriste u bosanskohercegovačkoj kuhinji.

,,Fali mi mnogo toga. Počevši od bliskih osoba, do kulture i hrane. Kuhinja je jako slična, ali i jako različita. Npr. ne mogu naći vrhnje za kuhanje (osnovnu stvar studentske kuhinje), a kad sam našla Vegetu na policama supermarketa, počela sam plakati.”

I za kraj Ena nam je rekla prednosti i mane Rusije, te poručila mladima da budu uporni jer se sve može riješiti ukoliko ste ljubazni i susretljivi.

Prednosti Rusije: Prva i osnovna – Moskva je prelijepa. Svako jutro se probudim sa osmijehom jer mislim da živim u najljepšem gradu na svijetu. Jezik je jako sličan, sa sporim bosanskim/srpskim/hrvatskim se možete sporazumjeti, ali se nemojte zavaravati da je lako naučiti ruski. Cijene su pristupačne ako ih tražite. Ja npr. imam tri supermarketa u kojima kupujem različite namirnice. Noćni život je poprilično skup, međutim i tu imate mnogo izbora jer živite u gradu sa 12 miliona ljudi. Jedna od najvećih prednosti je što možete pojesti veliku, u po’ somuna, sa puno luka u centru Moskve.

Mane Rusije: Hladno, hladni vjetar, hladna kiša…i to je sve. Sve stereotipe o mafijama, ruskom podzemlju i sličnim stvarima zaboravite. Jedina stvar koju ćete mrziti je birokratija i papirologija, ali tu imamo prednost jer smo odrasli u Bosni, pa znamo kako to ide.

(Jovana Kljajić/Hocu.ba)