Muharem Hasagić – Dugi je rođen u gradskoj trgovačkoj porodici 9.9.1943. godine, od oca Mehmeda i majke h.Atife, rođene Čabaravdić iz Visokog. Utjecaj života i tradicije u tim bošnjačkim pordicama, sa tradicijom islamskog duha i običaja, duboko su asimilirani u njegov život i pogled na ovozemaljski život.
Odrastao je u višečlanoj porodici, sa osmero djece. Nije mažen, niti je nakon nacionalizacije očeve zmlje uživao u skupim poklonima i lagodnom životu, koji su njegovi preci svojim pokoljenjima obezbjeđivali vrijednim radom i uspješnim vođenjem poduzetničkh poslova i trgovine.
Malograđanska zavist i nevjerica da nemaju skrivenog blaga, stvarala je kompleks bogatog, i to se odražavalo na tretman tadašnjih vlasti za podršku školovanju. Otac, ostavljen sa mnogobrojnom čeljadi, sa svojih deset prsta, morao se upustiti u tešku borbu odgoja i obezbjeđivanja životnih uslova. Radeći sve poslove, ne stideći se rada, djeca su ocu odavala zahvalnost odličnim uspjehom u školi. Naizmjenično su, po završetku školovanja, pomagali školovanju mlađih, a onda nastavljali sa višim obrazovanjem.
Zaljubljen u medicinu, sanjao je da postane ljekar, ali je stanje u porodici bilo isuviše teško da bi se dugi period školovao o trošku porodice.
Zahvaljujući očevom prijatelju, r. ing. Salihu Humi, upisao se u tehničku šumarsku školu u Sarajevu, koju nije svojm voljom pohađao, sa sjetom za pozivom koji je želio.
Međutim, radom u šumarstvu, u prirodi i u neograničenoj slobodi drženja sa narodom žepačkog kraja, ubrzo se predao svom pozivu, prenoseći svoj kućni odgoj i savjete roditelja na komunikacije sa ljudima. Ugled njegovog rahmetli oca otvarao mu je vrata u svim kućama na području od kaknja do Vozuće i brzo je osvojio srca radnika i seljana svojom pravednošću i brigom za svakog poštenog čovjeka.
Od srednje škole, zahvaljujući svojim tjelesnim predispozicijama, uspješno se bavio mnogim sportovima, a skupa sa tri brata bio je okosnica u žepačkoj odbojkaškoj ekipi, koja je slavu Žepča predstavljala širom BiH.
Odolijevao je aktivnom uključivanju u politiku, ali ga je sredina u kojoj je radio i živio jednostavno unijela u politički život. Pored rada na rukovođenju i projektovanju u šumarstvu, prošao je sve najodgovornije funkcije u općini Žepče, ali se sa nestrpljenjem vraćao svojoj šumi i širokom krugu ljudi na selu i u “Krivaji”.
Kada su došle političke promjene, nije podlegao ponudama nacionalnih stranaka, nego je ostao vjeran onim opredjeljenjima koja sve narode i građane isto poštuju i zahtijevaju jednakopravnost.
Njegova strahovanja su se obistinila i na prostorima BiH je odigrana tragedija uzrokovana agresijom, koja je u Žepču bila najkatastrofalnija, a Muharem je proživio teške dane u žepačkim logorima.
Do samog kraja života bio je aktivan u društveno-političkom životu Žepča, a u povodu 559. obljetnice prvog pomena Žepča i Dana općine Žepče, 14. oktobra 2017. godine dobio je Javno priznanje Općine Žepče za doprinos u društvenom i političkom radu.
Nakon teške bolesti, dana 21.10.2017. godine, u 75. godini života, zauvijek nas je napustio Muharem Hasagić – Dugi.
Posljednji ispraćaj i dženaza će biti bavljeni sutra, u ponedjeljak 23.10.2017. godine u 15,45 sati, a ukop će se obaviti na mezarju iznad željezničke stanice.
