Kada ozbiljan događaj pogodi zajednicu, stvara se atmosfera velike emotivnosti koja utiče kako na pojedinca tako i na zajednicu. Sam kritični događaj može izazvati posebno intenzivne emocionalne reakcije, koje mogu ometati sposobnosti funkcioniranja za vrijeme i nakon izlaganja događaju. Postoje izražene individualne razlike u pojavljivanju, trajanju i intenzitetu tih reakcija.

U tijeku epidemije COVID-19 samoizolacija, karantena te izolacija i ostajanje kući su ključne metode epidemiologa kako bi, koliko je to moguće, upravljali širenjem zaraze i opterećenjem na zdravstveni sustav. Svaka od propisanih mjera je ispunjavanje društvene obveze i naš način na koji možemo doprinijeti tome da se zaraza ne širi i da se štiti zdravlje. Ostajanje kući predstavlja nekima izazov i čak ugodnu promjenu, a drugima čak dramatični preokret normalnog dnevnog ritma i načina življenja. Mnogima je i sama promjena rutine stresna, a zatim pritisak dodaju odvojenost, restrikcije na kretanje (odabrane ili zadane), boravak uglavnom u zatvorenom itd.

Strah, nemir, tuga, ljutnja, zbunjenost. Sve su to normalne reakcije na epidemiju i izolaciju ili karantenu. Normalne i zdrave ljudske emocije u susretu s nepoznatim iskustvima. Na kratko vrijeme će vas te emocije aktivirati, pokrenuti, podržati racionalni zdravorazumski oprez. Fokusirat će vam ponašanje i pomoći u nošenju sa situacijom. Međutim u trajanju nekoliko dana ili tjedana, te emocije bi se stalnim ponavljanjem mogle „zgusnuti“ pa je potrebno disciplinirano i aktivno čuvati „zdravu glavu“. Potrebno je stalno i dosljedno davati protutežu nemiru i neugodi koji bi se mogli kumulirati kroz ovo uistinu stresno vrijeme. Zato je iznimno važno organizirati sebi dnevni ritam, zdrave rutine kojima ćete njegovati svoje zdravlje i umanjiti si nevolje.

ŠTO MOŽETE UČINITI?!

Prvi i osnovni zadatak je da zaštitimo sebe, i za to postoje jasne upute. Pridržavajte se higijensko-epidemioloških pravila koja je preporučilo Federalno ministarstvo zdravlja, Krizni stožer, kao i vaša nadležna zdravstvena ustanova. Ponašajte se odgovorno, zaštitite sebe, ali zaštitite i druge ljude.

• Budite podrška drugima. Dijelite pozitivne priče i primjere. Naprimjer priče o ljudima koji su se oporavili ili koji su dali podršku voljenim osobama, primjere suočavanja sa trenutnom stresnom situacijom.
• Pomozite drugima tijekom ove krizne situacije. Budite u telefonskom kontaktu sa osobama koje su vam značajne ili pružite podršku ljudima u vašoj zajednici. Pomažući drugima pomažete i sebi da se bolje osjećate. Ne zaboravite da pozitivan stav pomaže vama i

Budite svjesni vještina i sposobnosti koje su vam ranije pomagale da se borite sa životnim izazovima i stresnim situacijama, i koristite ih da se uspješno suočite sa emocijama koje osjećate tijekom ove krizne situacije. Prakticirajte relaksacijske aktivnosti.

Anksioznost je osjećanje tjeskobe, neprijatnosti, strepnje i napetosti koje može da se javi prilikom društvenih stanja koja se naglo i bitno mijenjaju, kao što je trenutna situacija sa korona virusom. Sasvim je u redu ukoliko trenutno osjećate anksioznost i ukoliko Vas brine trenutna situacija.

• Anksioznost se najčešće javlja zbog brige o tome što bi se trebalo i/ili moglo dogoditi, zbog misli poput „šta bi bilo, kad bi bilo“, „što ako se zarazim virusom?“, „što ako se netko od mojih bliskih osoba zarazi?“, „što ako ova situacija potraje?“ itd. U tim situacijama, kada vam se jave ovakva pitanja, pokušajte da održite svoje misli u ovom trenutku, u kojem je sve u redu i u kojem se još uvijek ništa loše nije desilo te se sjetite da isto toliko imate šansu i da se vaše misli ne ostvare. To vam može pružiti olakšanje i zaštitu.
• Često se osjećamo sigurnije ukoliko imamo kontrolu nad stvarima i događanjima. Iz tog razloga, svoju pozornost možete usmjeriti na stvari i aktivnosti koje možete da kontrolirate, a koje će u nastavku teksta biti spomenute.
• Nema potrebe da se stidite ukoliko osjećate anksioznost. Veliki broj djece i odraslih se bori sa ovim stanjem. Razgovarajte sa nekom osobom od povjerenja o tome kako se osjećate, a možete se telefonski obratiti i stručnom osoblju.

Pažljivo s vijestima i informacijskim preplavljivanjem.

• Naravno, budite informirani, ali birajte izvore i količinu izloženosti.
• Poštedite sebe i članove svoje obitelji uznemirujućih informacija, posebno iz nepouzdanih medija i izvora, te na taj način smanjite napetost, nervozu i tjeskobu koje se mogu javiti kao reakcija na negativne informacije.
• Obratite pozornost, dakle, samo na informacije koje dolaze od pouzdanih izvora (Svjetske zdravstvene organizacije, Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva, ovlaštenog osoblja vašeg nadležnog doma zdravlja i sl.) kako biste se zaštitili od glasina, dezinformacija i viška informacija. Ako u izvještaju npr. čujete riječi:”Doktori\farmaceuti ne žele da znate ali..”, odmah diskvalificirajte tu vijest.
• Uvažite zdravstvene djelatnike. Nemojte ih ismijavati, ponižavati, vrijeđati. Negativnim odnosom prema zdravstvenim djelatnicima širite nepovjerenje i potičete neodgovorno ponašanje pojedinaca. Time direktno doprinosite širenju bolesti. Svaka preporuka zdravstvenih djelatnika je rezultat decenijama usmjerenog obrazovanja i koordinirana je sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i globalnim preporukama, a ne rezultat nečije nestručnosti. Poštujte to.
• Tragajte za praktičnim informacijama koje vam mogu poslužiti i koje vas se direktno tiču. Konstantna izloženost ogromnoj količini informacija svakoga čini nervoznim.
• Ukoliko vas vijesti uznemiruju ili zbunjuju, ali i ukoliko se „dobro nosite sa svime“ ograničite vrijeme koje provodite slušajući i čitajući novosti. Novosti se ubrzano pune i obzirom da se radi o pandemiji, tempo informiranja i objavljivanja je pojačan. Uznemirujuće vijesti mogu postati dosljedni okidač stresa. Pogledati vijesti do dva puta dnevno je sasvim dovoljno za neophodno informiranje.
• Zapravo, ograničite si vrijeme na „ekranima“, osobito neposredno nakon buđenja ili neposredno prije spavanja jer smo tada generalno podložniji tome da se emocionalno uključimo u temu. Umjesto toga, probajte da u jutarnju rutinu uključite pitanja poput: ”Što mogu danas da učinim na planu očuvanja sopstvene dobrobiti?”, a u rutinu prije spavanja pitanja poput: “Sa kakvim mislima (o zahvalnosti ili nadama, npr.) želim da odem na spavanje večeras?” Sklonite mobitel ili tablet, ugasite televiziju. Radije čitajte knjigu.
• Ukoliko ste aktivno na društevnim mrežama, odlučite se ili na vremensko ograničenje u danu ili pratite samo neke grupe ili ljude. Nemojte prelistavati timeline i nagomilavati upijanje tuđih priča i emocija.

Nije loše podsjetiti se da život postoji i van okvira krizne situacije.

• Fokusirajte se na ono što vas se tiče i u čemu ste dobri. Ono što možete da uradite. Ne možete izmisliti lijek za koronu, niti možete uticati na odluke kriznog stožera. Ekonomisti mogu djelovati u svom domenu baveći se ekonomskim posljedicama, nastavnici uče kako organizirati školu na daljinu. Kuhari i nutricionisti mogu preporučiti dobre i jednostavne recepte i koje namirnice su najisplativije za koristiti u ovoj situaciji. Umjetnici utiču na smanjenje stresa u zajednici itd.
• Svi trebamo čuvati svoje zdravlje i brinuti se o svojoj obitelji. Svi imamo svoju ulogu. Pronađite svoju!

Organizirajte si nove rutine.

• Planirajte kako ćete provesti vrijeme. Možete si čak napraviti raspored i postaviti podsjetnike na telefonu za pojedine elemente dana, npr. vrijeme za vježbanje.
• Slijedite svoje redovne rutine koliko je to god moguće. Ukoliko vam vaša tipična rutina nije ugodna, sada je prilika da je promijenite, npr. ustajte i liježite u skladu sa svojim bioritmom, ili provedite više vremena baveći se nečim za što inače nemate vremena, kao što su kreativne aktivnosti, čitanje. „Izvucite iz ormara“ svoje dobre navike za koje prije možda niste imali vremena i/ili razvijte nove.
• Pratite svoje navike, učite o sebi. Nakon početne tjeskobe ili straha, ljutnje i frustracije, mogli biste naći i zadovoljstvo u novim dnevnim rutinama.

Treba se aktivno boriti protiv toga da vam čitanje novina i gledanje televizije postane glavna preokupacija.

Čime se baviti?

• Održavanjem higijene, kuhanjem, vježbanjem,
• radnim i školskim obvezama,
• druženjima s ljudima online, u svrhu održavanja kontakata,
• bavljenjem ljubimcima,
• akcijama čišćenja i pospremanja doma,
• digitalnim čišćenjem – uređenjem aplikacija, datoteka i slika, fotoalbuma.

Dodatne ideje za obogaćivanje dana: Igranje društevnih igara (na stolu ili online), slikanje, crtanje (online tečajevi za akvarel ili crtanje), šivanje, pletenje, uradi sam, aktivnosti relaksacije, sviranje, pjevanje, učenje sviranja novog instrumenta, pisanje, kaligrafija, meditacija, kontemplacija, molitva.

Povežite se, budite u kontaktu.

• Zadržite kontakte s prijateljima i članovima obitelji. Čak i kada je osoba u izolaciji, treba pokušati što više da zadrži osobne svakodnevne rutine ili kreira nove rutine. Sada nam tehnologija u tome uvelike pomaže.
• Mnogima će osjećaj povezanosti s drugimabiti najvažniji. Uspostavljeni kontakti će osigurati da znamo kako su nama važni ljudi, otkloniti će brigu i neizvjesnost, osigurat će da se ne osjećamo sami ili usamljeni.
• Planirajte susrete online s ljudima koje uobičajeno viđate uživo i tako uvedite malo dnevne, predvidljive

• Organizirajte rutinu telefonskih poziva ili kratkih sms provjera s članovima obitelji i prijateljima.
• Kako razgovarati? Slušajte i budite suosjećajni. Pokušajte kroz kontakt njegovati ono što imate zajedničko umjesto da jedni drugima pogoršavate negativne poruke i vijesti. Razgovarajte o kritičnim događajima jer se tako oslobađate emocionalne
• Poštujte emocionalne reakcije drugih, čak i kad su potpuno različite i teško ih je razumjeti sa vašeg gledišta.
• Potražite pomoć od pouzdanih ljudi. Po mogućnosti birajte osobe koje vam pružaju veći osjećaj bliskosti i

Ako vas je u kući „previše“. U obitelji, dok djeca ne idu u školu i ljudi ostaju kući, sama činjenica da su svi stalno zajedno dodatno će ili ublažiti ili pojačati emocije.

• Uspostavite dogovor oko dnevnih rutina (obroci, čišćenje, vježbanje, radne i školske obveze).
• Dajte jedni drugima mjesta i
• Pronađite vrijeme za aktivnosti koje radite zajedno, kao npr. pripremanje jela, zajednički obrok, igranje, zajedničko vježbanje i za aktivnosti kojima se svatko posvećuje sam, npr. čitanje, vrijeme učenja ili rada, kreativnost, tišina, slušanje glazbe itd. Dobra ravnoteža odvojenog i zajedničkog vremena je neophodna. Uz malo dogovora i organizacije može se vrijeme provesti i u skučenom prostoru.
• Usmjereni jedni na druge u ovako stresnim okolnostima imamo izbor da li će nas to zbližiti ili udaljiti.
• Podržavajte i pomažite jedni drugima. Pronađite rješenja umjesto novih problema.
• Iskoristite vrijeme koje morate provesti zajedno da se bolje upoznate i zbližite.

Krećite se.

• Nedovoljno tjelesne aktivnosti može izroditi puno dosade i frustracije, naročito kod inače aktivnih ljudi, osobito djece.
• Ustanovite rutinu tjelovježbekakva god bila moguća, npr. redovito vježbanje, preskakanje užeta, hodanje po stepenicama, čišćenje kuće, plesanje, vježbanje i razgibavanje vođeno online trenerima.

Sunce i svježi zrak, priroda. Svi znamo da je provođenje vremena u prirodi važno za zdravlje. Može vam poboljšati raspoloženje, opustiti vas.

Ukoliko ste u zatvorenom prostoru:

• Otvorite prozor i prozračite stan ili kuću,
• njegujte kućno bilje ili cvijeće na prozoru ili balkonu,
• koristite prirodne materijale za kreativne poduhvate, kao što su lišće, cvijeće, kora drveća, sjemenke,
• osigurajte ugodno mjesto za sjedenje pored prozora odakle, ukoliko je moguće, promatrajte ptice ili nebo, drveće ili životinje,
• ako ništa drugo, promatrajte slike iz prirode, na primjer pregledajte slike dragih izleta i inspirativnih mjesta,
• slušajte zvukove iz prirode, ujutro pjev ptica, udaranje kišnih kapi, vjetar.

Ukoliko ste i inače skloni nemiru…

• Ako imate sklonost napadima panike ili nervoze, osigurajte si mirni kutak u kojem se možete primiriti, jednostavnim ritmičnim disanjem, brojanjem trajanja udaha i izdaha, vježbanjem ili meditacijom, imaginacijom ugodne situacije ili mjesta, tuširanjem, promjenom sadržaja, igranjem računalnih igara.
• Ukoliko se osjećate sputano, zatvoreno, klaustrofobično, pokušajte se kretati kroz prostor, mijenjati prostorije u kojima se nalazite ili sjesti uz otvoreni prozor. Promatranje neba može vam dati osjećaj prostora.
• Neki ljudi mogu imati tendenciju prema opsesivnim ponašanjima u stresnom trenutku. To se može za vrijeme rizika zaraze vidjeti kao pojačano, kompulzivno, pranje ruku. Ograničite vrijeme provedeno u pranju ruku na npr. 20 sekundi. Relaksacija, vježbe opuštanja i disanja mogu pomoći za umanjivanje napetosti.
• Ukoliko ste tjeskobni ili depresivni, ili patite od napada panike ili imate poteškoća, dogovorite si s obitelji ili prijateljima signal „za upomoć“. Osigurajte da imate kontakt sa svojim terapeutom, barem telefonski.

Obzirom na preporučeni boravak u kući, potrebno je uložiti napor za održavanje zdravih navika. Jedite zdravu hranu, vježbajte, redovito spavajte. Ne koristite alkohol, cigarete ili nešto drugo da kontrolirate svoje emocije.

Važno je ponovno naglasiti da je normalno da se osjećate zbunjeno, uplašeno, tužno, ljutito ili nervozno tijekom krizne situacije.

• Ne negirajte svoja osjećanja, već se sjetite da su normalna i da svatko može imati emocionalne reakcije zbog neočekivanih i tragičnih događaja.
• Zapamtite da niste sami, nego dio jednog sustava i organizacije koji mogu dati podršku i pomoć, emocionalno i psihološki.
• Razgovarajte sa osobama kojima vjerujete i koji vam mogu pomoći. Kontaktirajte svoje prijatelje i porodicu putem telefona ili interneta.
• Ukoliko se osjećate preopterećeno i ne možete se nositi sa emocijama razgovarajte telefonski sa zdravstvenim djelatnikom ili kontaktirajte svoj nadležni centar za mentalno zdravlje na broj telefona 032-880-674, gdje vam je svakim radnim danom, od 07:00-15:00 dostupna psihosocijalna podrška ili pozovite Dežurnog psihologa Crvenog križa Federacije BiH na broj telefona 062-040-653 u razdoblju od 10:00-19:00 sati.

SAVJETI ZA OSOBE TREĆE ŽIVOTNE DOBI U RAZDOBLJU ZDRAVSTVENE KRIZE

Osjetiti strah je normalno. Strah je taj koji vas usmjerava da slijedite upute koje su vam dali liječnici, kao npr. da ne trebate izlaziti i da se trebate izolirati. To je strah koji nas štiti. Poslušajte ga!

Ovih dana možete se osjetiti izolirani ili napušteni, usamljeni, razdražljivi ili zbunjeni, nervozni sa mislima koje se stalno vraćaju. Te reakcije su normalan način na koji vaš um reagira na stresne situacije. Želimo vam dodatno naglasiti da je poziv da ostanete kući vaš doprinos kako bi vam se pomoglo i kako biste vi mogli pomoći. Strogo slijeđenje uputa omogućuje vam da pomognete ne samo sebi, nego i poznanicima, prijateljima i rodbini, ali i svim operaterima i spasiocima koji rade za one koji imaju veću potrebu za pomoći.

U nastavku su navedene neke od preporuka za koje savjetujemo da obratite dodatnu pozornost.

• Informacije su važne, kao i sam izvor informacija. Trebate pratiti samo informacije institucionalnih izvora poput Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva, kao i ovlaštenog osoblja vašega nadležnog doma zdravlja.

• Pridržavajte se higijenskih normi koje se preporučaju.

• Ograničite gledanje televizije, slušanje radia, korištenje interneta, u svrhu informiranja. Odaberite samo jedan period tijekom dana da poslušate informacije. Preporuča se, ne neposredno prije noćnog

• Zadržite svoje navike što je više moguće. Radite nešto što ublažava napetost. Na primjer, nastavite kuhati tradicionalna jela ako volite kuhati, nastavite sa pletenjem, čitanjem knjige, časopisa, čišćenjem kuće ili automobila.
• Tjelesna aktivnost. Nekoliko jednostavnih vježbi kod kuće može vam pomoći da ostanete u formi.
• Odmorite se kako treba. Opuštajuće večernje aktivnosti mogu vam pomoći da povratite svoj spokoj za spavanje.

Jedite što je moguće redovitije i pijte vodu.

• Razgovarajte i provedite vrijeme sa obitelji i prijateljima. Može se komunicirati na različite načine! Neka vas nauče oni koji već znaju kako to učiniti video pozivima ili kako koristiti
• Razgovarajte o problemima s nekim kome Odaberite osobe sa kojima želite imati pozitivnu razmjenu. Pozitivne emocije pomažu.
• Ne zaboravite pričati o drugim stvarima. Ispričajte unucima o svom djetinjstvu, kako ste provodili vrijeme bez računara, tableta, elektroničkih igara i

Kinezi koriste dvije riječi za riječ kriza: wei = rizik, opasnost i ji = prilika, mogućnost. Upravo to možda najslikovitije objašnjava zašto ćete od psihologa često čuti rečenicu: „Kriza je i šansa“. Šansa da iz nje izađemo bolji i osnaženiji nego što smo bili. Kao ljudi solidarniji i povezaniji, na našu osobnu i dobrobit naše obitelji i čitave zajednice.

SAVJETI ZA SPASIOCE I ZDRAVSTVENE DJELATNIKE U RAZDOBLJU ZDRAVSTVENE KRIZE

Samozaštita spasitelja i zdravstvenih djelatnika

U situacijama velike krize, kada ozbiljan kritični događaj pogodi cijelu populaciju, kao u ovom slučaju, stvara se stanje visoke emocionalnosti koja se tiče pojedinca, zajednice i samih spasitelja.

Sam kritični događaj također uzrokuje intenzivne emocionalne reakcije kod spasitelja. One ponekad mogu ometati sposobnost funkcioniranja tijekom izlaganja kriznom scenariju, a i kasnije, u obliku različitih individualnih reakcija.

Tijekom operativne faze možete iskusiti neke od sljedećih reakcija:

• Dezorijentaciju ispred kaosa scenarija.

• Stres zbog pretjeranih zahtjeva (zahtjevi žrtava, potreba s kojima se treba suočiti itd).

• Nemoć i osjećaj nedostatnosti.

• Osjećaj svemogućnosti i odsutnost percepcije osobnih granica.

• Identificiranje sa žrtvama i/ili članovima obitelji.

• Frustracija i ljutnja zbog nepriznavanja i/ili institucionalne neorganizacije.

Na kraju smjene i/ili po povratku kući možete doživjeti širok raspon emocija kao što su tuga, krivnja, ljutnja, strah, zbunjenost i anksioznost. Ponekad, međutim, može se desiti da emocije potpuno izostanu. Somatske reakcije kao što su glavobolje ili gastro-intestinalni poremećaji i sl., također se mogu razviti, kao i poteškoće u opuštanju. Postoje značajne pojedinačne razlike u izgledu, trajanju i intenzitetu tih reakcija. Budući da je proces elaboracije subjektivan, moguće je da se pojave neke od tih reakcija, ili nekoliko u isto vrijeme, u jednom danu ili tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

Tijekom intervencije odvija se nekoliko faza od kojih je svaka od povezana sa posebnim reakcijama.

• ALARMIRANOST. Počinje kada postanete svjesni kritičnog događaja u kojem morate Može se smatrati prvim učinkom kritičnog događaja.

Reakcije:

• Tjelesne: ubrzanje otkucaja srca, povećanje krvnog tlaka, poteškoće s disanjem;

• kognitivne: dezorijentacija, poteškoće u davanju smisla primljenim informacijama i razumijevanju ozbiljnosti situacije;
• emocionalne: anksioznost, omamljenost, šok, inhibicija;

• ponašajne: smanjena učinkovitost, povećana razina aktivacije, poteškoće u

• Ovo je trenutak kada operateri počnu djelovati na mjestu. U ovoj fazi, iskustva i reakcije iz prethodne faze su prisutni na nižim razinama. Oni su povezani uz faktore oporavka ravnoteže, prolazak vremena, prelaz na finalizirano i koordinirano djelovanje i interakciju.

• Ovo je trenutak kada spasioc počinje intervenciju prve pomoći žrtvi. Emocije mogu biti višestruke i kontrastne.
  

Reakcije:

• Tjelesne: ubrzani otkucaji srca, oscilacije tlaka, brzina disanja, mučnina, znojenje, drhtanje;

• kognitivne: teškoće u pamćenju, dezorijentacija, smetenost, gubitak objektivnosti, poteškoće sa razumijevanjem;
• emocionalne: osjećaj neranjivosti, euforija, tjeskoba, ljutnja, tuga, očaj, odsutnost osjećaja;

• ponašanja: hiperaktivnost, povećana upotreba duhana ili alkohola ili lijekova, verbalni sukobi, gubitak učinkovitosti u postupcima spašavanja.

• OPUŠTANJE. To je trenutak koji se događa na kraju smjene, kada se vratite u svoju radnu i društvenu rutinu.

Ovu fazu karakterizira:

• Emocionalno opterećenje. Tijekom akcije bilo je potisnuto i po povratku u rutinu se pojavljuje;

• kompleks iskustava, predstavljen odvajanjem od kolega i povratak u svakodnevni život sa svojim očekivanjima.

Zaključno, ovisno o fazi i subjektivnosti svakog pojedinca koji su uključeni u operaciju spašavanja, reakcije su višestruke: tjelesne, kognitivne, emocionalne i ponašajne.

Najčešće reakcije koje mogu trajati od nekoliko dana i/ili nekoliko tjedana:

• Pojava nametljivih slika/misli: ponavljajuće slike, scene i uznemirujuće misli vezane za događaj i kada ih ne želimo.
• Osjećaj tjeskobe/prekomjernog straha: pojačan osjećaj uznemirenosti, pojava strahova koji prethodno nisu bili prisutni.
• Tendencija izbjegavanja: odugovlačenje radnji, izbjegavanje vraćanja na scenarij, misli o napuštanju radne uniforme, itd.
• Prekomjerne reakcije na obični stres: nemogućnost odmjerenosti reakcija na vanjske podražaje, gubitak smirenosti i afektivne
• Povećana razdražljivost: pojava ljutnje ili nemotiviranog

• Osjećaj izolacije: osjećaj da su nas napustili i samoće, želja da se izolirate i ne govorite sa drugima, osjećaj kao da smo “drugačiji”.
• Mentalna zbunjenost: smetenost, poteškoće s koncentracijom i/ili nemogućnost donošenja odluka, promjena uobičajene
• Problemi s odnosima: poteškoće u radu s kolegama, obitelji i

• Poteškoće sa spavanjem i/ili poteškoće s ishranom: teško zaspimo, teško se budimo, česte noćne more ili hipersomnija (prekomjerna potreba za snom).

ŠTO MOŽETE UČINITI?!

• Znati prepoznati emocionalne reakcije i poteškoće koje možete imati tijekom i nakon izlaganja, kako biste što prije dekomprimirali svoju razinu stresa.

• Nemojte poricati svoje osjećaje. Zapamtite da su normalni i da svatko može imati emocionalne reakcije nakon razornog događaja.
• Znati pratiti svoje tjelesne i emocionalne reakcije, prepoznajući vlastite aktivacijske

• Poštujte svoje smjene i oporavite se fizički i

• Zapamtite da niste sami, nego dio sustava i organizacije koja može dati podršku i pomoć čak i istim spasiocima.
• Promatrati svoje emocionalno stanje, bez osuđivanja.

• Razgovarajte o kritičnim događajima koji su se dogodili na dužnosti. Razgovor pomaže pri oslobađanju emocionalne
• Poštujte emocionalne reakcije drugih, čak i kada su potpuno različite i neshvatljive iz vaše
• Zaštitite svoju emocionalnu ravnotežu pristupom sistemima podrške koji se nude za spasioce. Razgovor sa stručnjakom za posttraumatske reakcije koji raspolaže specifičnim informacijama o reakcijama može pomoći i ubrzati vrijeme rješavanja problema.
• Pristupite, kad god i ako je moguće, dekompresijskim intervencijama koje se nude spasilačkim timovima (defusing, debrifing). Postoje specijalizirani instrumenti za podršku i prevenciju posttraumatskih stresnih reakcija koji se mogu primijeniti pravodobno i učinkovito u prvim satima nakon

ZAŠTITA SEBE OMOGUĆUJE VAM DA BOLJE ZAŠTITITE CIJELU POPULACIJU!

Zdravstveni djelatnici koji rade u hitnim službama su zauzeti pružanjem pomoći i emocionalne podrške onima koji se smatraju prvorazrednim žrtvama. To dovodi do nekih poteškoća, kao što su emocionalno identificiranje sa pogođenim osobama ili njihovom rodbinom. Ključna je sposobnost spasilaca da nauče prepoznati i upravljati svojim reakcijama u različitim hitnim situacijama. U ovom slučaju nemoguće je ne osjećati bespomoćnost i nedostatak kontrole. U tom smislu ključno je zatražiti posebnu podršku tijekom i nakon završetka aktivnosti.

PODRŠKA DJECI U RAZDOBLJU ZDRAVSTVENE KRIZE

U “hitnim” situacijama, kada doživimo intenzivan kritični događaj, osjećamo jake emocije koje utječu na pojedinca i čitavu zajednicu. Djeca su ranjiva, kao i odrasli, ali imaju i dobre vještine rješavanja teških situacija, pod uvjetom da im se pruži odgovarajuća podrška. Reakcije na kritične događaje mogu biti različite. Nema ispravnog ili pogrešnog načina da osjetite ili izrazite bol i brigu. U vrijeme opasnosti djeca se fokusiraju na bliske osobe (roditelji, rodbina, njegovatelji, odgajatelji). Djeca imaju sposobnost da se ne zadržavaju na emociji duže nego što je potrebno. Trenutna zabrinutost brzo može prestati i prebaciti se na igru i zabavu, ali samo ako djeca osjete sigurnost.

Ponekad među roditeljima možemo čuti stav da su djeca predškolske dobi premala da s njima razgovaramo „jer ionako ništa ne razumiju“, a za starije teenagere „oni su veliki i onako sve znaju“. Potrebno je ipak, u krugu obitelji otvoriti razgovor o situaciji i pružiti djeci svih uzrasta informacije, priliku za postavljanje pitanja, kao i za podršku koju mogu pružiti primarno roditelji. Roditelji su osnovni izvor sigurnosti te se pobrinite da ste smireni u razgovoru sa svojom djecom.

U nastavku su navedene neke od tema na koje predlažemo da obratite dodatnu pozornost.

Djeci je potrebno objasniti zašto pojačano pazimo na higijenu, a ne samo nametnuti pravilo iz straha i panike, bez pojašnjenja, jer tada djeca zapamte paniku i strah, a ne i razlog, odnosno objašnjenje.

• Dakle potrebno je djetetu reći da postoji virus koji se zove COVID-19, a koji se brzo širi zbog čega pokušavamo sve što možemo da ga u tome spriječimo. Kako znamo da se širi preko ruku, kašljanja i kihanja potrebno je posebno pripaziti na pranje ruku i način na koji kašljemo i kišemo.
• Djeci predškolske dobi na konkretan način pokazati zašto je važno držati se higijenskih preporuka. Primjerice staviti u prskalicu za vodu boju kako bi se pokazalo koliko daleko kapljice mogu ići. Ili ruke posuti šljokicama i prvo probati oprati vodom, a zatim sapunom i vodom 20 sekundi pa će djeca vidjeti razliku.
• Sjetite se pjesmice koju dijete može pjevati kako bi mjerilo vrijeme za pranje ruku, ili zajedno smislite obiteljsku pjesmu, ili pak dajte staroj melodiji novi tekst i tako unesite i malo humora i zajedništva u situaciju
• Pomozite djeci da sami osmisle podsjetnike koji će ih upozoravati na higijenu i pranje ruku. Starijoj djeci mogu od pomoći biti aplikacije na mobitelima ili slično. Iskoristite priliku da učvrstite higijenske navike svoje djece.
• Nastojanje da ostanemo usmjereni na proaktivno djelovanje i isticanje onoga što možemo učiniti ojačava nadu i pomaže djeci, ali i nama odraslima, da zadržimo osjećaj kontrole u situaciji koja je nepredvidiva i neizvjesna.

Nemojte se pred djecom pretvarati da niste zabrinuti i negirati ili umanjivati problem. Djeca znaju prepoznati roditeljski strah i paniku jer je to jedan od njihovih osnovnih bioloških mehanizama preživljavanja. Zbog toga je važno razgovarati o osjećajima umjesto prikrivati ih. Ako ih prikrivamo i umanjujemo djeca znaju da nešto nije u redu, ali ne znaju prepoznati što ne valja i to može dovesti do još većeg straha i fantazija, pogotovo u mlađe djece. Također pokazujući pred djecom vlastite emocije roditelji modeliraju djeci kako izražavati emocije i kako se nositi s njima osobito onima koje jesu neugodne i intenzivnije te većina nas ima poriv pobjeći od njih.

• Recite djeci da ste zabrinuti, ali isto tako i da upravo zbog toga radite sve što možete kako bi zaštitili sebe, njih i bližnje. Ponovite im što sve činite (higijena, smanjeni socijalni kontakti, izbjegavanje javnih zatvorenih prostora) upravo zato što želite postupati odgovorno.
• Razgovarajte s njima o tome na koji način se možemo umiriti kada smo zabrinuti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, zezati se i smijati, čitati, vježbati.
• Imajte na umu da već to što imenujemo svoje emocije i govorimo o stvarima koje ih potiču, pomaže da reguliramo sebe i da se osjećamo stabilnije.
• Normalizirajte djeci situaciju. Recite im da je normalno da smo nekada zabrinuti i zbog toga oprezniji te da su to osjećaji koje svi ljudi, naročito u ovakvoj situaciji, imaju. Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i za nas potencijalno opasnih situacija.

Informirajte prvenstveno sebe pa onda djecu. Informacije tražite na relevantnim i ne senzacionalističkim izvorima poput Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva te ovlaštenog osoblja vašega nadležnog doma zdravlja. Ne možete sve znati. Neophodno je da budete smireni i iskreni. Ako ne znate odgovor na neko pitanje recite to djetetu i recite da ćete saznati pa odgovoriti na pitanje. Ukoliko je dijete starije dobi (viši razredi osnovne ili srednja škola) možete i zajednički potražiti odgovor i pri tome ih podučiti kako tražiti relevantne i valjane informacije online.

• Razgovor je najbolje započeti provjeravajući najprije što dijete već zna i s kakvim informacijama se već susrelo. Provjerite što su djeca čula o virusu u školi, vrtiću, od prijatelja, ali i od odraslih. Svakako vi inicirajte razgovor s njima jer, pogotovo ukoliko uoče vašu uznemirenost, djeca to neće učiniti sama.
• Ne prekidajte i saslušajte. Dijete mora imati povjerenja u vas da vam sve kaže, a da se to ne diskreditira samo zato što su mali. Sigurno imaju mnoštvo informacija i svoje vlastito mišljenje, strpite se da to saznate.
• Ako su usvojili netočne infomacije (npr. samo kinezi to imaju i sl.) iskoristite priliku da informaciju ispravite prije nego postane uvjerenje. Recite im da to što su neku informaciju čuli od odrasle osobe, ili nešto pročitali na portalu, ili čuli na vijestima, ne znači nužno da je točna. U ovakvim situacijama širenje dezinformacija je jako izraženo i sve te dezinformacije nađu svoj put do djece. Iznenadit će vas količina informacija koje su prikupili.

Prilikom davanja informacija važno je voditi računa o djetetovoj dobi, emocionalnoj i kognitivnoj zrelosti, ali i djetetovim osobitostima i dosadašnjim iskustvima. Najbolje je dati odgovor koji je činjeničan i kratak, a djetetu pružiti priliku da pita dalje.

• Predugački odgovori zbunjuju, pogotovo malu djecu koja ne mogu razumjeti prirodu situacije te ih takvi odgovori preplavljuju informacijama koje oni ne mogu odmah usvojiti i proraditi. Npr. možete reći nešto poput: „virus je sitno, sitno biće od kojeg se možemo razboljeti“, „zove se COVID 19“, „od njega kašlješ i imaš temperature” itd.
• Usput, maloj djeci napomenite i da se trenutno ne smije izlaziti vani jer se možemo razboljeti, da je potrebno prati ruke i ne kašljati jedni u druge. Djeca niže dobi svijet doživljavaju magičnim i ne treba očekivati logičko razmišljanje. Povjerovat će vam u magijski ritual pranja ruku, zaštitu i slične načine nošenja sa strahovima.
• Djeca školske dobi svijet doživljavaju konkretno. Oni zaključuju da onaj koji kašlje ima Coronu. Imaju sposobnost sami doći do mnoštva informacija, ali nemaju i razvijenu kritičnost. Oni će i dalje imati sklonost da vam vjeruju, ali i potrebu da preuzmu određeni stupanj kontrole. Dajte im ulogu onoga tko će nešto uraditi u domu, za dobrobit obitelji. Saslušajte novu vijest koju su saznali.

Dogovorite s djecom kako će izgledati dani dok ne idu u školu. Pitajte njih što bi im pomoglo i trebalo da se osjećaju mirnije.

• U dobi ranog djetinjstva prevladava potreba za igrom i djeca će brzo interes presumjeriti na sebi interesantne aktivnosti. Uobičajene vanjske aktivnosti zamijenite adekvatnim. Pomozite im oko školskih zadataka. Vježbajte zajedno. Preusmjerite ih i na kreativne aktivnosti (crtanje, bojanje, slaganje slagalica, lego kockice i sl.) i po potrebi se priključite igri. Igrajte se zajedno i u dvorištu, ako ga imate. Pripremite omiljene filmove, igrice, i društvene igre. Dajte im svakodnevni minimalni zadatak da si bolje organiziraju vrijeme, a da se osjećaju korisnim. Neka pomognu u serviranju stola, skupljanju igračaka i sl. Pohvalite ih, često.
• Djeca u pubertetu i adolescenciji više nisu djeca, i nemojte ih niti tretirati tako. Uvažite ih, saslušajte. Nemojte kritizirati ako nije neophodno. Podijelite planove s njima, dajte im ulogu. Hvalite ih da čuju. Podsjetite koliko su važni, i vama i društvu. Ponudite opcije. I njima je vanredna situacija, ali oni nemaju prethodna iskustva. Izgubljeni su i osjećaju se da su na testu. Druženja, zezanja preko društvenih mreža, gledanje filmova i serija, sve su to očekivane aktivnosti. Naučite ih da nešto skuhaju, da zamijene sijalicu ili napravite zajedno tu policu koja već dugo čeka. Nepovjerenje i bunt su očekivani za ovu dob. Prije nego se javi otvoreni otpor (“idem vani i ne mozeš me zadržati”) uspostavite suradnju. Pokažite da su važni i korisni i ponudite prihvatljive opcije (virtualno druženje, društvene igre preko interneta, neki hobi). Također, podsjetite ih da su maloljetnici i već snose posljedice svog ponašanja. Nepoštivanje naredbi kriznog štaba npr. može se tretirati kao krivično djelo (zbog čega neće moći na matursko putovanje). Nemojte im lagati i budite dosljedni. Tako ćete održati povjerenje i poštovanje.

Ukoliko djeca dio dana moraju provesti sami kući…

• Dogovorite kako ćete komunicirati dok ste vi odsutni, na poslu.
• Zapišite im brojeve telefona bliskih osoba koje mogu nazvati, ako se osjećaju uznemireno, a sami su kući.
• Dogovorite plan dana i dnevne rutine uzimajući u obzir njihove želje i potrebe, ali i obveze poput škole i domaćih zadaća
• Posvetite dio dana prepričavanju toga kako je svima protekao dan. Napravite zajednički obiteljski crtež, pjesmicu, vic, vježbu dana.
• Mlađoj djeci osigurajte dovoljno vremena i prostora za spontanu i nestrukturiranu igru, a starijoj kontakte s vršnjacima putem društvenih mreža. Ovo je krizna i neuobičajena situacija i u redu je uvesti neka nova pravila ili prilagoditi već postojeća kako bi lakše prošli kroz ovu situaciju.
• Potaknite djecu da kontaktiraju s vršnjacima na one načine koji su prikladni situaciji: skype, poruke, online grupe i slično.
• Možete dati djetetu i neku bilježnicu u koju će bilježiti i crtati sve ono što bi željeli podijeliti i raditi s prijateljima, a sada ne mogu.
• Iskoristite vrijeme kod kuće za sve one stvari koje ste dugo željeli, ali ne stižete. Izvadite društvenu igru koju ste već neko vrijeme htjeli naučiti igrati, skuhajte jelo za koje treba više vremena, pogledajte crtić koji je djeci najdraži, slušajte priče za djecu (ima ih na YouTube-u), naučite djecu nešto što volite raditi, pričajte im o tome kako je bilo kada ste bili djeca.

Izbjegavajte kontinuiranu izloženost medijskim sadržajima.

• Pokušajte se ograničiti na informiranje samo dva do tri puta dnevno. Izlaganje djece stalnim i za njih neprikladnim sadržajima dovodi do razvoja dječije anksioznosti, strahova koji vode paničnom praćenju informacija, prekomjernoj brizi za zdravlje i ponašanje ukućana, do straha od odvajanja od roditelja. Obzirom na specifičnost situacije vrlo visok rizik je i strah od prljavštine i bolesti što značajno otežava i ograničava svakodnevni život. Zbog ovoga je bitno da djeca imaju pravu informaciju, ali i puno povjerenje u vas.
• Djeca ne trebaju nazočiti gledanju dnevnika.
• Izbjegavajte televiziju i radio sa aktualnim sadržajima i vijestima kao stalnu zvučnu pozadinu u prostoru u kojem boravite, jer to su sadržaji koje će neminovno čuti djeca.
• Izbjegavajte telefonske razgovore o virusu pred djecom i vodite računa o tome da vas djeca slušaju i onda kada mislite da ste se izolirali (primjerice igraju se pa vi razgovarate u drugoj sobi). Pogotovo ukoliko vide da ste uznemireni, potrudit će se da vas čuju. Oni nemaju sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog, ispravnog od neispravnog. Vi ste tu da to uradite za njih.
• Ukoliko djeca i čuju neku uznemirujuću vijest razgovarajte s njima o tome, stavite stvari u kontekst i objasnite im njima primjerenim rječnikom.
• Zajedno s djecom možete osmisliti metode kontrole za bivanje online, jer i odrasli se trenutačno teško suzdržavaju. Primjerice namjestite kuhinjski timer na desetak minuta pa ugasite mobitele kada zazvoni, pustite dvije tri omiljene pjesme i kada završe ugasite mobitele i slično. Pokažite djeci kako se disciplinirati jer oni to uče od vas.

Činite ono što vama pomaže kada vam je teško. Na taj način podučavate svoju djecu vlastitim primjerom o tome na koji način biti podrška samome sebi i kako tražiti podršku od drugih. To je vrijedna lekcija i inače u životu, a korisna je upravo sada.

Zadržite, što je moguće više, svoje obiteljske rutine (poput rituala spremanja na spavanje, zajedničkih obroka, kućanskih zadataka i sl.), kućnih pravila i načina na koji se družite i provodite vrijeme kada ste zajedno. Sve ono što je poznato pomaže i daje osjećaj sigurnosti u situacijama koje su nove, nepoznate i neizvjesne.

Kinezi koriste dvije riječi za riječ kriza: wei = rizik, opasnost i ji = prilika, mogućnost. Upravo to možda najslikovitije objašnjava zašto ćete od psihologa često čuti rečenicu: „Kriza je i šansa“. Šansa da iz nje izađemo bolji i osnaženiji nego što smo bili. Kao ljudi solidarniji, kao obitelj povezaniji, kao djeca sigurniji u sebe i s nekim novim vještinama za nošenje s nedaćama i teškim trenucima u životu.