Dragan Trogrlić: Prostata specifičan antigen (PSA)

U prkos velikim naporima bezbrojnih istraživačkih timova širom svijeta i milijardi dolara potrošenih sredstava na ta istraživanja, rak je i dalje izlječiva bolest jedino u početnoj fazi kad ga je u cijelosti moguće odstraniti operativnim putem, a dodatnim zračenjem ležišta tumora i okolnog tkiva ubiti eventualno preostale tumorske ćelije. Učinak kemoterapije je ograničen, a izuzetak su jedino neki zloćudni tumori krvnih ćelije gdje se, agresivnom kemoterapijom, kod dijela pacijenata može očekivati izlječenje. Kako je rano otkrivanje raka osnovni preduvjet uspješnog liječenja ( slika 1 ), suvremena medicina pokušava otkriti pokazatelje ( markere ) kojima bi se rak u laboratorijama mogao dijagnosticirati prije nego što se osjete bilo kakvi simptomi.

Piše: Dragan Trogrlić

Idealan tumorski marker trebao bi da bude organ specifičan, odnosno da na osnovu njega znamo koji je organ obolio od raka, i tumor specifičan, što znači da je za prisustvo tog markera odgovoran zloćudni tumor. Na žalost svi današnji tumorski markeri daleko su od idealnih. Niti jedan od njih nije specifičan isključivo za pojavu raka, nego se javljaju i kod dobroćudnih oboljenja. Tako na primjer tumorski marker koji se zove karcinom antigen 15 – 3 ( CA 15 – 3) pojavljuje se kod raka dojke, ali i kod drugih oboljenja dojke. Isto vrijedi i za druge markere kao što su AFP ( alfa feto protein ), CEA ( karcino embrionalni antigen), CA 72-4, CA 19-9, CA-125 itd. Najbolji tumorski marker kojim trenutno raspolaže suvremena medicina je PSA ( prostata specifičan antigen ), sa kojim ćemo se detaljnije upoznati u nastavku teksta.

Prostata specifičan antigen ( PSA )

PSA se proizvodi u tkivu prostate. Po sastavu je glikoprotein i služi da sjemenu tekućinu održava u tečnom stanju. Prostata je organ koji raste čitav život. Sa porastom volumena prostate, njena ovojnica se tanji što omogućava prostata specifičnom antigenu ( PSA ), koji je male mase, da izađe iz tkiva prostate i dođe u krv, gdje se može detektovati. Prema novijim spoznajama razina PSA u krvi čovjeka starog između 40 i 50 godina treba da bude u granicama između 0 – 2,5 ng/ml, kod onih starosti između 50 i 60 godina između 0 – 3,5 ng/ml, onih u dobi od 70-80 godina između 0 – 4,5 ng/mL, dok se kod muškaraca starijih od 80 godina normalna vrijednost PSA smatra ona koja ne prelazi 6,5 ng/mL.

Ovo je važno, jer se baratanjem starih pokazatelja koji govore da su normalne one vrijednosti PSA koje ne prelaze 4 ng/mL, bez obzira na starost muškarca, kod mlađih osoba može previdjeti teško oboljenje prostate, dok se oni stariji nepotrebno izlažu dodatnim pretragama koje nisu nimalo ugodne niti bezbolne. Iz ovih pokazatelja jasno je da je normalan prirast PSA na 10 godina života 1,0 ng/mL ili 0,1 ng/mL svake godine, tako da se redovnom kontrolom PSA može pratiti i stanje prostate. Preporuka je da se kod onih kod kojih je razina PSA iznosila između 0 i 2,5 ng/ml, a nakon godinu dana se konstatuje poras od 0,3 ng/ml ili više, obavezno uradi biopsija, jer je ovaj godišnji rast PSA prevelik. Kod onih kod kojih je ustanovljen PSA od 4 – 10 ng/ml, a nakon godinu dana konstatuje se rast od od 0,7 ng/ml i više, takođe treba uraditi biopsiju. Smatra se da svi muškarci stariji od 50 godina jednom godišnje treba da kontrolišu PSA, a oni kod kojih je neko od uže obitelji obolio od raka prostate, sa redovnim kontrolama treba da počnu već sa 35- 40 godina.

Treba naglasiti da PSA raste i kod raka i kod benignih oboljenja prostate. Česta je pojava da oboljeli ima i adenom prostate ( benigni tumor koji nastaje u unutarnjim dijelovima organa ) i rak, tako da jedan dio PSA koji se ustanovi u krvi potiče od adenoma, a drugi dio od raka prostate. Osim toga oko 20% oboljelih od raka uopšte nema povišenu razinu PSA, što dodatno komplikuje dijagnosticiranje koja se bazira na mjerenju PSA u krvi, jer se pokazalo da razina PSA nije apsolutni pokazatelj stanja prostate. Dugogodišnja ispitivanja koja su se bavila odnosom razine PSA i raka prostate, data su u tabeli 1.

U tabeli 1 vidi se kakav je odnos između razine PSA i procenat onih kod kojih je kod tih vrijednosti dijagnosticiran rak prostate. Sa porastom razine PSA raste i procenat oboljelih, tako da se kod vrijednosti PSA preko 10 ng/ml, procenat oboljelih penje na preko 50%. Kad se ustanovi vrijednost PSA veća od 10 obavezno se radi biopsija, odnosno uzimanje tkiva prostate, da se tačno dijagnosticira o kojem se oboljenju radi.

Slobodni PSA ( fPSA )

Sve ove vrijednosti PSA odnose se na njegov ukupni dio. Otkriće da postoji i tzv. slobodni PSA ( fPSA ), povećalo je specifičnost ovog tumorskog markera. Ustanovilo se da je procenat slobodnog PSA u ukupnom PSA manja kod oboljelih od raka prostate. Praćenjem procentualne zastupljenosti fPSA u ukupnom PSA kod oboljelih od raka, došlo se do podataka prikazanih u tabeli 2.

Tabela 2 pokazuje da je kod onih kod kojih je procenat slobodnog PSA u ukupnom PSA između 0 -10% vjerovatnost za rak prostate oko 56% i da ova vjerovatnost pada kako raste zastupljenost slobodnog PSA u ukupnom PSA ( PSA-ratio )
Mjerenje PSA posebno je važno kod onih kod kojih je uslijed raka odstranjena čitava prostata. Ako je rak uspješno uklonjen razina PSA kod ovih bolesnika će imati vrijednost oko nule, ali ako njegova razina poslije nekog vremena počne rasti, onda se može govoriti ili o razvoju recidiva ili o metastazama koje su se aktivirale u nekom udaljenom tkivu, a to su najčešće kosti i pluća. Značajno je da se porast PSA ( biokemijski relaps bolesti ) uočava i godinama prije nego što se pojave simptomi metastaskog raka ( klinički relaps bolesti ), tako da se blagovremeno mogu primijeniti odgovarajuće mjere.

Bez obzira na sve nedostatke, PSA se danas smatra najboljim tumorskim markerom. Rak prostate u oko 70% slučajeva nastaje iz perifernih dijelova prostate. Sa druge strane prostata PSA proizvodi u fazama. Prva faza je stvaranje preteče PSA ( proPSA). Ova preteča se stvara upravo u perifernom dijelu, tako da se kod raka ovog dijela prostate (zbog ubrzanog rasta i zadržavanja svojstava tkiva iz kojeg je nastato ), razina proPSA može detektovati u krvi. Mjerenje proPSA u dogledno vrijeme će još više povećati specifičnost ovog tumorskog markera.