Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (BH MAC) i Služba za civilnu zaštitu općine Žepče zajednički realiziraju projekte na uklanjanju mina zaostalih iz proteklog rata, kao i na obilježavanju površina za koje se pretpostavlja da su „zasijane“ minama.
Ekipa portala zepce.ba provela je jedan dan sa izviđačima BH MAC-a koji su u brdima iznad Željeznog Polja obilježavali sumnjiva podrčja.
– Cilj je da na području općine Žepče imamo što manje mina koje i nakon toliko godina predstavljaju veliku opasnost. Zahvaljući Mati Zovki, općinskom načelniku i izviđačima Centra za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini, realiziramo poslove koji će biti od velike koristi za sve stanovnike – objašnjava Josip Tadić, prvi čovjek Službe za civilnu zaštitu i Profesionalne vatrogasne postrojbe Žepče.
Moćnim terencem „Nisan“ Ranko Petričević i Dževad Fazlić iz BH MAC-a, sa Ahmetom Mandžukom iz Želeće i Mustafom Šišićem iz Biljevine u Željeznom Polju došli su do vojnog objekta „Mahnjača“ odakle su počeli sa obilježavanjem opasnih područja.
– Ovdje sam dolazio i kao dijete, a sada se ne može prići u šumu ispod vojnog objekta. Mine su očuvale šume jer šumokradice ne ulaze u to područje – kaže Mustafa Šišić.
Ranko Petričević objašnjava da mine mogu biti svugdje, čak i na području gdje je šuma isječena i da praktično ne postoji pravilo o tome gdje su postavljene.
– Naravno, postoje neke indikacije, dokumentacija i izjave direktnih učesnika rata koji znaju gdje su mine postavljene. Sve te podatke prikupljamo i odlazimo na teren da obilježimo sumnjiva područja – kaže Petričević.
Metalne table sa znakom da se u blizini nalazi minsko područje postavljali su svakih tridesetak metara, a zatim su postavljene oznake sa serijskim brojem, uz pomoć GPS uređaja locirali su i ubilježili na geografsku kartu užeg područja.
– Zanimljivo je da još nijedna mina PROM nije zakazala, iako su prošle decenije od kako su postavljene. To je jedna od najubitačnijih mina koja prije detonacije odskače na visinu od 20-80 centimatara – priča Dževad Fazlić.
Vodič Ahmet Mandžuka, poveo je ekipu prema prevoju Vis, na nadmorsku visinu od oko 1200 metara, i sa Mustafom Šišićem objašnjavao puteve koji se prostiru planinskim prevojem Palašnice i Mahnjače.
– Dobro je što su sada minska područja obilježena, jer do sada nikakvih oznaka nije bilo. Iako ovčari i lovci poznaju puteve, nije zgoreg da ih podsjetimo na opasnost – kaže Mandžuka.
Poslije kraće pauze na Palašnici, ekipa je obilježila i preostalo područje, a zatim planirala odlazak u selo Kozila prema Tesliću, gdje se nalazi mnogo minsko-eksplozivnih sredstava.
– Sada pravimo ciljane istrage, razgovaramo sa učesnicima rata, minerima ili nekim drugim učesnicima koji su upoznati sa stvarnim stanjem na terenu. Time sužavamo prostor koji je potrebno očistiti od mina – zaključuje Ranko Petričević iz BH MAC-a.
