U Žepču, već tradicionalno, u pravoslavnoj crkvi, još od 1894. godine, od kada je sagrađen i osvećen Hram presvete bogorodice, svake godine 27.10. se proslavlja Saborni dan, sv. Paraskeva, ili sveta Petka. Nakon služenja svete liturgije u povodu Sv. Petke koju su služili protojerej Zoran Živković, te sveštenici iz Foče, Kaknja i Zenice, na kojoj je pristustvovao veliki broj vjernika pravoslavaca iz Žepča i okoline, kao i članova Odbora za međureligijsku saranju Žepče, pristupilo se slavskom obredu.
Pored nabrojanih, ovoj manifestaciji je prisustvovao i predsjedavajući OV Žepče, Muhamed Jusufović.
Tradiocionalno, u povodu ovog velikog vjerskog praznika i obreda, svake godine se bira “Kum slave”. Ove godine kum slave je bio Vasilije Đureinović iz Bistrice kod Žepča, dok su kumstvo za narednu godinu preuzeli pravoslavni pripadnici Oružanih snaga BiH koji trenutno borave u žepačkoj kasarni.
Kako je za naš portal rekao protojerej Žepačko-zavidovićki, Zoran Živković, proslava Sv. Petke u Žepču je tradicija duga 132 godine, koja je nastavljena i poslije rata, u vremenu od 2000. godine, otkad je protojerej Živković preuzeo Hram svete bogorodice u Žepču.
Nakon vjerskog obreda, vjernici su mogli uživati i u narodnom veselju uz muziku uživo, kolo i piće.
Sveta Petka, (Sveta Paraskeva, Pyatnitsa, Pyetka ili takozvana Petka Trnovska), kršćanska je svetica koja je rođena u gradu Epivatu, koji se nalazio između Silimvrije i Carigrada u Trakiji polovinom desetog stoljeća. U pravoslavaca je svetica i čudotvorka, a Crkva ju je slavila 14. oktobra po starom, odnosno 27.oktobra po novom kalendaru. Ovu Paraskevu južnoslavenski narodi (Hrvati, Srbi, Makedonci i Bugari) obično zovu sveta Petka, a u primorskim krajevima Petka Biogradska. Imala je brata koji se zvao Jevtimije. Još kao djevojčica, dok je s majkom odlazila u crkvu čula je riječi Evanđelja: “Ko hoće za mnom ići, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom da ide” (Mk 8,34), a zbog toga ona svim srcem je pripadala Bogu i kada je bila odrasla osoba pridružila se grupi blagočastivih ugodnika Božjih.
Nakon smrti svojih roditelja, Petka, željna podvižničkog života napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, a zatim se zaputila u Jordansku pustinju. U svojoj dubokoj starosti otišla je u Epivat i živjela još samo dvije godine, a za to vrijeme redovito je molila i često postila dok se u jedanaestom stoljeću predstavila Bogu. Bila je pokopana u grobu odvojenog od gradskog groblja po kršćanskom običaju.
Veliki broj ljekovitih izvora koji su posvećeni svetoj Petki. Ta čudotvorna i ljekovita voda liječi sve bolesnike koji vjeruju u Boga. Čudotvorne moći svete Petke nalaze se u rumunjskom gradu Jašiju, osim dva prsta šake koji su u kapeli Svete Petke na Kalemegdanu.
