Prošla je kampanja, prošli su i izbori, vrijeme je da se federalni zastupnici vrate u parlamentarne klupe. Danas i sutra je dvodnevna sjednica Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, a na dnevnom redu se nalazi nekoliko nacrta i prijedloga zakona koji se, između ostalog, tiču privrede u ovom entitetu.
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, otkriva nam da privrednici nisu imali uvida u dva zakona.
“Radi se o zakonu o društvenom poduzetništvu u FBiH i zakonu o javno privatnom partnerstvu. To su federalna ministarstva direktno proslijedila i tu je velika mana što ne postoji rad Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH, inače bi ti zakoni morali doći po proceduri, tako da njih ne možemo komentarisati previše, ali s obzirom da su oni u formi nacrta smatramo da se u toku javne rasprave može napraviti pregled i vidjeti šta ti zakoni tačno nose”, kaže za Buku Smailbegović.
Navodi kako su u kreiranju ostalih zakona učestvovali privrednici.
“Tu je zakon o unutrašnjoj trgovini, vrlo važan. Tu je ova priča oko neradne nedjelje i još puno nekih drugih stvari se definiše kroz ovaj zakon, ali za javnost je najinteresantnija neradna nedjelja za trgovačke objekte, osim nekih izuzetaka poput pekara, suvenirnica i slično. To je izvorno bio zahtjev sindikata, da se uvede neradna nedjelja. Mi smo analizirali i vidjeli smo da privreda ne bi trebala imati neki značajan pad prometa i odlučili smo podržati takvo jedno rješenje. Do sada je bio problem što su lokalne zajednice proglašavale neradne nedjelje, pa je bilo općina ili gradova gdje se nije radilo, a sada će biti unificirano na nivou Federacije”, ističe Smailbegović.
Konstatuje kako je i zakon o posredovanju, zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba također važan.
“Taj zakon je ranije pao na Domu naroda, pa su napravljene neke sitne korekcije i sada je opet na Predstavničkom domu. Ključna izmjena ovog zakona je da će se kroz njega razdvojiti aktivni i pasivni tražioci posla na biroima za zapošljavanje. Imat će se puno bolja slika o onima koji zaista traže posao, za razliku od situacije koju danas imamo gdje velika većina, čak tri četvrtine, uopšte nisu aktivni tražioci posla, nego su tu uglavnom zbog ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje. Postojala je inicijativa da se ovo radi u paketu s izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju gdje bi se definisalo “zdravstvo za sve”, međutim Ministarstvo zdravstva nije bilo dovoljno aktivno i nije ih niko uspio animirati da ti zakoni idu paralelno u proceduru”, naglašava Smailbegović.
Na začelju smo u regiji s 4.500 stranih radnika
Dodaje kako je Udruženje poslodavaca radilo i na Nacrtu zakona o zapošljavanju stranaca.
“Zapošljavanje stranaca je aktuelno zadnje dvije-tri godine. Procedure su jako kompleksne, sporo traju i vrlo su birokratizirane i zaista vam treba puno energije, vremena i novca da bi doveli nekog stranca da radi. Usljed nedostatka radne snage to je za neke kompanije nekada i nužno. Mi pokušavamo, kroz zakonska rješenja, da liberaliziramo zapošljavanje stranaca, da se smanje procedure koliko je moguće, neke i objedine i da se koliko-toliko približimo zemljama u regiji. Mi smo tu daleko iza zemalja u regiji. Jedna Hrvatska danas ima oko 200.000 stranca koji rade, Slovenija koja je manja ekonomija od Bosne i Hercegovine ima oko 100.000 stranih radnika, a Bosna i Hercegovina ima 4.500 izdatih radnih dozvola, tako da smo na začelju u regiji”, objašnjava predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH.
Podvlači kako je poslodavcu potrebno šest mjeseci do godine da angažuje stranog radnika.
“To je ukoliko uopće i dobijete tog radnika, jer imate neke tri, četiri tačke gdje vas uvijek može administracija izbaciti iz igre, da vam ne da radnu dozvolu ili pozivno pismo za boravak ili da jednostavno ne dobije radnik vizu, tako da nisam siguran da je iko uspio za osam mjeseci dovesti radnika”, kaže Smailbegović.
Pitali smo ga koliko bi procedure mogle trajati nakon što se izmijeni federalni zakon.
“Izmjena zakona o strancima je samo nekoliko tačaka, jer uglavnom ove stvari definiše Zakon o strancima na državnom nivou, tako da ovdje neće biti nekih revolucionarnih promjena, ali će u svakom slučaju biti pomak. Glavne stvari se moraju uraditi na državnom nivou”, govori Smailbegović.
No, ono što privrednici najviše iščekuju su izmjene fiskalnih zakona, odnosno zakona o porezu na dohodak i zakona o doprinosima. Ta dva zakona, uz usvajanje zakona o minimalnoj plati, osigurala bi radnicima u Federaciji BiH veće plate, ali bi se istovremeno potakla i značajnija potrošnja. Međutim, Vlada FBiH nije uspjela kreirati ove važne zakone ni nakon godinu i šest mjeseci svog rada. Obećanja je po ovom pitanju bilo bezbroj, ali sva su ostala neispunjena.
Minimalac od 1.000 KM je prevaziđen i treba ga prestati spominjati
Muharem Karamujić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, kaže da se federalna vlast ne može iskupiti uvođenjem neradne nedjelje.
“Ova neradna nedjelja koliko je dobra stvar, toliko i nije. Sputavamo tržište da funkcioniše, da ljudi zarađuju više, tako da ja tu ne vidim neku veliku dobrobit za radnike. Ovo je čisto jedna forma, koja se u mnogim evropskim zemljama dogodila, pa eto da budemo i mi na tom putu, ali ja nisam za taj zakon”, kaže profesor.
Kada je riječ o setu fiskalnih zakona, smatra da nama ne treba zakon u kojem se spominje minimalac od 1.000 KM.
“To nije izbalansirano. Ovdje se najviše govori o minimalnoj plati od 1.000 KM, ali to je davno prevaziđeno. Ta plata danas i prije tri-četiri godine nije ni slično. To je možda imalo nekog smisla do 2020. godine, danas to nema smisla. Ta plata od 1.000 KM je ispod svake norme i ne može nam biti nikakav cilj. Ukidanjem toplog obroka taj minimalac će biti samo gori za radnike, a nikakav napredak neće biti. Inflacija je bila ogromna. Potrošačka korpa je kod nas preko 3.000 KM i mi sada nekome govorimo da ga štitimo s 1.000 KM plate. To je lakrdija. Ko će vam ostati u Bosni i Hercegovini zbog 1.000 KM plate?”, jasan je Karamujić.
Vlast je investitorima ponudila 3.000 parafiskalnih nameta i visoke poreze
Profesor smatra da je pozitivno što federalna vlast kasni s fiskalnim zakonima ako će oni uključivati minimalac od 1.000 KM.
“Federalna vlast nema ideje. To nije ni ekonomska strategija ni politika. Treba da vidimo kako će ljudi zarađivati 1.500 ili 2.000 eura. To je vrlo moguće. Dajte da privučemo visokoproduktivne ekonomske aktivnosti, da subvencioniramo međunarodne firme i korporacije, da se borimo za njih da dođu. Susjedne zemlje se bore za njih, nude razne subvencije. To nam je potrebno da radnici mogu živjeti kao ljudi. Umjesto toga, mi im nudimo preko 3.000 parafiskalnih nameta uz nepovoljan porezni režim. Mi treba da budemo niskoporezna destinacija da bi privukli kompanije. Ne tražimo mi previše, 1.500 eura nije ništa posebno, samo trebamo priuštiti ekonomske aktivnosti koje to mogu da izdrže. Mi s 1.000 KM privlačimo izuzetno niske produktivne aktivnosti da dođu ovdje i da imamo ljude koji rade a koji su iznimno siromašni. To je ogroman promašaj”, govori profesor.
Napominje kako se o minimalnoj plati u Federaciji BiH priča posljednjih deset godina i uvijek se govori o cifri od 1.000 KM, kao da se ništa nije promijenilo.
Također, naš sagovornik navodi da je licemjerno što federalna vlada nije donijela nove fiskalne zakone ako uzmemo u obzir da su stranke koje je čine upravo to zamjerale bivšoj vladi.
“To je znak i nesposobnosti da se stvari promijene, da se napravi ono što je obećavano. Kod nas je problem što se vladanje svodi na nagodbe po principu: ‘ja tebi, ti meni’. Sve to mi plaćamo. Kako se povećavaju prihodi u budžetu, tako se povećavaju i zahtjevi ovih koji čine vladu. Neće nam biti bolje dok god imamo toliko neefikasnog trošenja novca. Ova garnitura vlasti je samo nastavila da se ponaša kao i prethodna. Vlada mora biti u funkciji privrede i stanovništva, a kod nas to nije. Novca u Bosni i Hercegovini ima, samo nema ideja”, zaključuje Karamujić.
