Poveži se putem

Kolumne

Mirko Matijević: Sigurnost u planini

Objavljeno

-

Opasnosti u planini javljaju se prvenstveno kao posljedica žestine i razorne snage prirodnih sila. One najčešće ne zavise od našeg djelovanja, i gotovo nikada od naše volje pa ih je kao takve nemoguće spriječiti, ali ako ih na vrijeme uočimo i dobro poznajemo,  njihovo djelovanje možemo izbjeći.

Svaki iskusan planinar dati će vam niz savjeta za sigurnost u planini, i ako ih se dosljedno pridržavate, opasnosti u planini se mogu svesti na minimum. Osnovne opasnosti u planini najčešće mogu biti posljedica utjecaja nadmorske visine i osobitosti klime (vjetar, hladnoća, magla, visina snijega ili velike vrućine). Specifična konfiguracija terena, oštre i strme stijene, kamene i snježne lavine, skliske ili zaleđene staze, duboke i brze planinske rijeke te druge prepreke, zahtijevaju  maksimalan oprez .  Također biljni i životinjski svijet  krije svoje opasnosti (konzumiranje otrovnih  biljaka i gljiva,  ubodi insekata i ujedi zmija, susreti sa divljim životinjama).
Nepoznavanje terena, slaba  tjelesna pripremljenost, loša i neadekvatna oprema mogu nas također dovesti u opasnost.

Sljedećih nekoliko savjeta i dosljedno pridržavanje pravilima ponašanja i lokalnim uputama omogućiti će svim ljubiteljima prirode prilično siguran boravak u planini:

•    Upoznaj opasnosti u planini, kako bi ih mogao izbjeći ili im se suprotstaviti. Osposobi se pomoći sebi i osobama oko sebe, jer si u  planini daleko do svake druge pomoći. Pomoć povrijeđenom u planini najplemenitija je obveza svakog planinara. Povrijeđenog i iznemoglog nikada ne ostavljaj samog.
•    Ne upuštaj se u pohode kojima nisi dorastao    iskustvom, kondicijom ili za koje nisi  opremljen.Upoznaj se prije pohoda sa terenom, prouči zemljovid i raspitaj se za opasna mjesta.         
•    Nikada nije sramota priznati kako ne možeš dalje, te se vratiti nazad dok je to još moguće. Postoji i drugi pokušaj, pa ako njega i ne bude, postoje i druge planine, lakše savladive, a možda jednako lijepe. Planine su bile tu i kad nas nije bilo, a biće tu i onda kad nas više ne bude. Nema penjanja na planinu po svaku cijenu, jer cijena može bit previsoka.
•    Ne idi zimi u visoke planine bez rezervne odjeće, čarapa, rukavica, tamnih naočala, šibice, zemljovida, kompasa i baterijske lampe. O tome ti može ovisiti život.U magli, nevremenu i po dubokom snijegu, ne dozvoli razdvajanje skupine i pomaži slabijima.Po lošem vremenu ne idi na nepoznat teren, a u magli drži pravac pomoću kompasa i  idi navezan na konopac. Ako te zatekne nevrijeme, kreći se u grupi. Čuvaj pravac, ne žuri i ne predaj se panici. Zimi na grebenima izbjegavaj ivice i čuvaj se snježnih prevjesa. Na osunčanim snježnim površinama zaštiti oči tamnim naočalama, a kožu izloženu suncu zaštitnom kremom.
•    Ako si zalutao, traži zaklon od vjetra i nevremena, izgradi sklonište, zagrijavaj se, nemoj spavati i misli na hranu. Skini sa sebe mokru odjeću i obuci suhu, osobito ako si tu primoran provesti noć. Ukoliko izuješ cipele, drži ih uz vatru ili u vreći za spavanje pored sebe, kako  ne bi smrzle.
•    U slučaju opasnost ili saznanja da je netko u opasnosti, izvijesti najbližu postaju Gorske službe spašavanja, planinarsko društvo, policiju ili vojsku.


Međutim, i pored svih savjeta i pravila, do neželjene nesreće može doći. Iako je većina  ljudi kroz razne vidove edukacije osposobljena za pružanje prve pomoći, te će nesumnjivo stečeno znanje u slučaju potrebe primijeniti,  u planini treba voditi računa i o sljedećem:

-Potrebno je sačuvati prisebnost i ne podleći uzbuđenju i panici te sačuvati inicijativu.
-Unesrećenog osloboditi od svega što mu smeta, okružuje ga, stiska i uzrokuje bol.
-Unesrećenog smjestiti na pogodno mjesto i na pogodan način, vodeći računa o vrsti povrede, izolirati ga od snijega i kiše, toplo prekriti i ako treba dati mu dio svoje opreme ili odjeće .
-Kada je potrebna evakuacija, treba je pretpostaviti svim drugim mjerama, iskoristiti raspoloživa priručna sredstva i za vrijeme transporta biti uz uzglavlje unesrećenog vodeći računa o njegovom disanju i disajnim putevima.
-Pružiti unesrećenom onaj vid prve pomoći koji je najpotrebniji, koristeći ranije stečena znanja i iskustva.
-Pri pružanju prve pomoći i transportu unesrećenog, voditi računa o osobnoj sigurnosti i sigurnosti ostalih članova skupine.
-Pri transportu odabrati pravac kretanja koji je sigurniji, iako nije i najbliži.
-Ne ustručavati se pozvati pomoć, ako je to nužno.

Gorska služba spašavanja ima svoje stanice u većim gradovima ili ski- centrima. Članovi gorske službe spašavanja su kod nas uglavnom volonteri koji će  vam bezrezervno priskočiti u pomoć.

Advertisement

Copyright © 2002 - 2022 Zepce.ba portal