U drevnom marijanskom svetištu Vrhbosanske nadbiskupije Komušina-Kondžilo, 15. kolovoza 2017. uz sudjelovanje tisuće hodočasnika svečano je proslavljena Velika Gospa. Pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar u jutarnjim satima započeo je uvodne molitve nakon kojih je uslijedila procesija sa slikom Gospe Kondžilske prema svetištu na brdo Kondžilo. Molila se krunica, pjevane su Gospine pjesme, a kilometarska procesija se povećavala budući da su se vjernici su se uključivali uz put pristigavši od svojih nekadašnjih sela i kuća.
Središnje Misno slavlje predvodio je biskup Sudar uz koncelebraciju 15-ak svećenika, i uz sudjelovanje velikog broja vjernika koji su ispunili brdo Kondžilo. Na početku Mise, biskupa Sudara, svećenike, nazočne hodočasnike, nekadašnje žitelje Komušine i usorskog kraja pozdravio je župnik, čuvar Kondžilskog svetišta i usorski dekan preč. Boris Salapić.
U prigodnoj propovijedi biskup Sudar je naglasio da čovjek “ima pravo na radost” pojasnivši da se to temelji i na prvom čitanju iz Knjige Otkrivenja sv. Ivana, koji “gleda otvorena nebesa te vidi da Bog ispunja svoja obećanja”, kao i u drugom čitanju u kojem sv. Pavao ističe da “na mjesto grijeha dolazi milost”. U evanđelju svetkovine Uznesenja BDM, istaknuo je biskup Sudar, od radosti kliču Marija i Elizabeta, te kazao da čovjek ima pravo na radost, “ima pravo biti sretan pa i unatoč suze na početku i na koncu života – makar zbog jedne suze radosnice bilo toliko suza razočaranja”. „Marijino uznesenje na nebo nije ništa drugo nego potvrda da je Bog izvršio svoje obećanje, obećanje dano svim ljudima. Čovječe, ti nisi prah. Čovječe, ti nisi rođen za smrt. Čovječe, ti si zvjezdana prašina. Ti si rođen za vječnost, ti si Božji. Marija je bila sva Božja. Bila je dostojna roditi Božjeg Sina Njegovom zaslugom i milošću. Svatko od nas ima srce u koje Bog želi ući. Svatko živi život na čija vrata iz dana u dan kuca Božja milost. Čovječe, želiš li imati razlog neuništive nerazorive radosti u životu unatoč svemu? Predaj svoj život, po zagovoru Marije, u Božje ruke“, istaknuo je, između ostaloga, biskup Sudar.
Na koncu Misnog slavlja župnik Salapić zahvalio je svim hodočasnicima, donatorima, svećenicima i osobitu predvoditelju biskupu Sudaru. Nakon misnog blagoslova procesija sa Gospinom slikom zaputila se s brda Kondžila prema župnoj crkvi uz molitvu krunice i pjevanje Gospinih pjesama. Tu su izmoljene završne molitve, otpjevana zahvalnica i dirljiva pjesma Gospi Kondžilskoj u tradicionalnoj melodiji i ikavici. Među svećenicima hodočasnicima su bili domaći sinovi vlč. Josip Pavlović i vlč. Drago Čumurdžić i trajni đakon vlč. Ivan Grgić. Najstariji svećenik koji je pješice došao do Kondžila i vratio se bio je mons. Ante Meštrović, kanonik i bivši župnik u Komušini koji je ratne i prognaničke dane proveo sa župljanima Komušine. Pod Misnim slavljem je pjevao župni zbor iz Žepča pod ravnanjem sestre Slavice. Na tisuće mještana, koji su došli proslaviti svoju Gospu Kondžilsku u Komušini-Kondžilu i na taj način svoju ljubav prema rodnom kraju i Kondžilskoj Gospi prenijeti na svoju djecu, pošli su na kraju iz svog rodnog kraja u zemlje Europe.
(kta)
