U nasaljenom mjestu Opšenik, koje pripada općini Žepče nedaleko od magistralnog puta M17, živi porodica Mulabdić. Porodica Mulabdić je jedna od rijetkih na našim prostorima koja se može pohvaliti dugoročnom tradicijom u pčelarstvu, jer ove godine njena porodica obilježava 60. godišnjicu bavljenja ovim poslom.
Posljednih jedanaest godina redovni su gosti u Tešnju, na Sajmu pčelarstva, Sabaheta Mulabdić se trudi svih jedanaest godina biti na usluzi građanima Tešnja.
Iako donedavno kada bi se reci pčelarstvo, misli su se vezale uglavnom za muškarce, danas to više nije slučaj i naša sugovornica je najbolji primjer toga. Kako je rekla, posljednjih dvadeset i nešto godina bavi se pčelarstvom, a ljubav prema istom potiče još iz dječijih dana.
Splet životnih okolnosti i ljubavi doveo je Sabahetu u dom Mulabdića, koji su se bavili pčelarstvom od 1957.godine, a posao je pokrenuo njen svekar.
Danas zajedno sa svojim mužem, kako nam otkriva Sabaheta, najviše radi na seljenju pčela iz jednog mjesta u drugo te pojašnjava: ”Stalno smo na točkovima, od marta mjeseca pa do kraja mjeseca septembra. Jako je naporno ali istovremeno je i jako lijepo, srećete puno ljudi i stičete puno iskustava. A što se tiče meda danas, med je na točkovima, jer ako pčele držite na jednom mjestu kao što je ova godina, loše ćete proći.”
O ljekovitosti meda sve je više manje poznato, ali kada ga uzimati da bi imao najbolje učinke pitali smo Sabahetu Mulabdić koja kaže: ”Med treba početi odmah koristiti, a ne kada bolest uhvati maha ili nahlada. U tim slučajevima ljudi obično kažu dajte mi za lijeka. To ne može tako, jer med i medne proizvode trebamo preventivno koristiti. Dovoljno je svako jutro uzeti po jednu malu kafenu kaškicu meda. S druge strane propolis je nezamjenjiv, jer je on prirodni antibiotik koji djeluje antivirusno, znači dovoljno je desetak kapi propolisa, i barem kaškica meda, naravno koliko ko sebi može priuštiti, i to je najbolja prevencija.”
Nelojalna konkurencija, proizvodi sumnjivog kvaliteta i još mnogo toga utiče na bh. proizvođače, ali se često u nevoljama nađu i sami potrošači. Za one koji još uvijek ne razlikuju pravi od lažnog meda, zamolili smo gospođu Sabahetu da pojasni neke osnovne razlike: ”Svaki prirodni med koji pčela unese, on se mora kristalizirati, npr livada kupreška se najbrže kristališe, dok bagremu i kestenu trebaju po dvije godine, ali u biti se svaki mora kristalizirati, to je svojstvo pravog prirodnog meda. ”
Prema riječima ove pčelarke bilo bi idealno da svaka porodica pronađe svog pčelara, jer kako ističe pčelara u BIH ima dovoljno. Samo na taj način možemo biti sigurni da smo dobili pravi med.
Ova porodica se uvijek trudi da svojim kupcima nudi najbolje tako da u ponudi imaju 4 do 5 vrsta meda, a što zavisi od godine do godine odnosno koliko je godina medna. Najčešće su u ponudi planinska livada, kesten, vrijesak, lipa, livada, bagrem, a tu su i različiti preparati poput matične mliječi, različitih krema, kapi kao i proizvoda za imunitet.
Na samom kraju Sabaheta nam otkriva da im je najveća satisfakcija kad se ljudi ponovo vraćaju, jer to je najbolja nagrada za njihov trud koji ulažu u proizvodnju meda.
(Rifa Vilašević/zosradio.ba)
