Svjetski dan poezije engl. World Poetry Day UNESCO je proglasio 21. marta 1999 godine s ciljem promovisanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Na proglašenju praznika rečeno je da treba odavati priznanje i podsticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
Prema podacima koje posjeduje Nacionalni komitet za proslavu Dana poezije koji je od devedesetih smješten na Floridi (USA), Svjetski dan poezije slavio se u drugom obliku još od 1505. godine. Uglavnom se slavio u oktobru, ponekad petog, ali krajem 20. vijeka slavlje se održavalo 15. oktobra. Međutim, praznik je zapravo do UNESCO-vog zvaničnog proglašenja, naizmjenično slavljen u oktobru i novembru. Tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.
”Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu”
(Antun Branko Šimić)
Poezija (grč.”ποίησις”, poiesis, ‘stvaranje’) ili pjesništvo je vrsta književnosti u kojoj se tekst piše u stihovima. Poezija se zasniva na izražajnim mogućnostima jezika, a obično sadrži niz stilskih figura uključujući rimu, metaforu, poređenje, gradaciju, hiperbolu, itd. Moguće je da je poezija najstarija vrsta književnosti, a njeni rani primjeri su sumerski Ep o Gilgamešu, dijelovi Biblije, te Homerova djela.
U savremenoj teoriji ovaj pojam označava stvaralačku energiju uopće, ili umjetnički žar posebno, ili lijepu književnost u cjelini ili književnu vrstu (za razliku od proze), kao lingvistički izraz u vezanim ili nevezanim oblicima. Iako je poeziju teško definirati, ona se ipak pokušava odrediti kao konkretni izraz ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku. (Opća enciklopedija JLZ-a, svezak 6 Nih-Ras, Zagreb 1980.)
