Dvije škole pod jednim krovom postale su simbol diskriminacije i segregacije u Bosni i Hercegovini. Činjenica da u zemlji i danas postoji 56 škola koje funkcionišu na taj način prema ocjeni OEBS-a je poražavajuća. Posjetili smo Žepče, Srednju mješovitu školu, jedan od, prema ocjeni ove organizacije, ne baš idealnih, ali pozitivnih primjera integracije u školama.
Jedna zgrada, jedan ulaz, jedinstvena uprava, ali dva nastavna plana i programa. Bosanski – Zeničko-dobojskog kantona, i hrvatski – prema planu HNK.
“Mi ovdje u Srednjoj mješovitoj školi imamo raznih struka i zanimanja, trogodišnjih i četverogodišnjih. Jedne struke su raspisane po hrvatskom planu i programu tako da se i Bošnjaci upisuju po hrvatskom planu i programu, i obratno”, otkriva Adil Gračić, direktor Srednje mješovite škole “Žepče”.
Po različitim planovima i programima u ovoj školi se obrazuju budući medicinari, kuhari, ugostitelji, tekstilni radnici, informatičari, web dizajneri. Sa zajedničkim motivom, da u budućnosti rade ono što vole.
“Zato što sam dobar na računaru i zanima me ova profesija”, kaže Adi Hodžić, učenik.
“Općenito me informatika zanima, pravljenje web stranica, upravljanje robotima”, dodaje Jana Dragić, učenica.
https://www.youtube.com/embed/iXyfnQOr1aQ
Drugi razred sabraćajne škole. Čas engleskog jezika po hrvatskom planu i programu, predaje Almira Suljić. Isto radi i sa grupama koje uče po bosanskom planu.
“Nastava se izvodi na engleskom jeziku i prilagođavate je tako, uvijek imate učenika koji manje znaju i koji znaju više. Naravno morate malo korigirati”, kaže Suljić.
Sve vanškolske aktivnosti sprovode se zajednički. Zajedno izrađuju školske novine, rade na 3D printeru kojeg ova škola posjeduje. Škola ima jedinstvenu upravu, vijeće učenika i vijeće roditelja.
U ovoj školi radi preko stotinu nastavnika. Hol je jedina prostorija u koju svi zajedno mogu da stanu zbog toga u njoj odražvaju sjednice nastavničkog vijeća.
“Često govorim da BiH treba urediti kao našu školu i onda bi ona funkcionisala. Mi ne govorimo ‘dvije škole pod jednim krovom’, mi govorimo da je ovo jedna škola sa dva nastavna plana i programa”, poručuje Ivica Penić, pomoćnik direktora SMŠ Žepče.
Žepče je opština koja pored Usore u Zeničko-dobojskom kantonu ima autonomiju u obrazovanju. Jedan je od rijetkih primjera koji prema OEBS-u nije negativno ocjenjen.
“Ono što se dešava u Žepču nije baš idealno, sa naše strane, ali je mnogo progresivnije od onoga što su dvije škole pod jednim krovom u ostatku FBiH”, ističe Fermin Cordoba.
U samom Zeničko-dobojskom kantonu kome Žepče pripada postoje dva slučaja “dvije škole pod jednim krovom”, tri ujedinjene škole, te dva slučaja podjeljenih škola.
“Djeca jesu razdvojena zbog toga što žele da uče po nastavnom planu i programu na različitim jezicima. Nisu fizički razdvojena, ne postoje nikakve barijere. Djeca su nam na svim vannastavnim aktivnostima zajedno”, navodi Bernadeta Galijašević, pomoćnik ministra obrazovanja Zeničko-Dobojskog kantona.
U ovom kantonu uči se i po planu na srpskom jeziku.
“Imate li razrede koji uče po planu i programu na srpskom jeziku. Nemamo, nego imamo djecu povratnike srpske nacionalnosti čiji su roditelji izrazili želju da njihova djeca imaju nastavni plan i program na srpskom. Mi smo im nabavili i učenike, i učiteljicu, i pravoslavnu vjeronauku”, kaže Galijašević.
Tzv. dvije škole pod jednim krovom postoje na 28 lokacija u Bosni i Hercegovini, pet ih je srednjih i 23 osnovne. Ova praksa prisutna je u ZDK, HNK i SBK.
