Nema nikakve sumnje da je jedan od razloga stalnog rasta potrošnje lijekova povezan sa činjenicom da se opasnost od pojedinih bolesti preuveličava. Dobar primjer je priča o pandemiji tzv. svinjske gripe. Radi se o jednom od najvećih skandala od postojanja Svjetske zdravstvene organizacije ( SZO ) čiji je zadatak da na osnovu priloženih dokaza i procjene o ugroženosti od pojedinih bolesti odobrava prodaju lijekova i cjepiva.
Ova organizacija je na osnovu podataka koje su joj servirale farmaceutske kuće koje se bave proizvodnjom cjepiva proglasila opasnost od pandemije svinjske gripe i izdala preporuke o cijepljenju stanovništva s ciljem prevencije. Istraga koja je još u toku utvrdila je da se nije radili samo o naivnosti odgovornih u SZO i pronađeni su dokazi o financijskim vezama stručnjaka koji rade u SZO i vodećih farmaceutskih firmi koje proizvode cjepiva protiv svinjske gripe tako da su, po svemu sudeći, korumpirani službenici SZO odgovorni što je većina zemalja nepotrebno kupila velike količine lijeka i, što je još gore, milijuni ljudi koji su cijepljeni nepoznatim i nedovoljno testiranim cjepivom su u opasnosti da u sljedećih 5-10 godina obole od neke autoimune bolesti.
Strategija prodaje cjepiva
Danas se zna da je opasnost od svinjske gripe bila precijenjena. Prvobitno je procijenjeno je da će od ove bolesti u Velikoj Britaniji umrijeti preko 60 000 ljudi, a u SAD blizu 100 000. Slične procjene kao za Veliku Britaniju davane su i za druge zemlje sa približno istim brojem stanovnika ( Njemačka, Francuska, Italija, Španija, Poljska ), dok su za druge zemlje procjene varirale ovisno o broju stanovnika. Nakon svega ispostavilo se da je od svinjske gripe u SAD umrlo oko 4000 osoba, a u Britaniji njih 1000. Ukupan broj umrlih u svijetu je iznosio 10 – 15 000. Među umrlima su bili i oni koji su se cijepili od ove bolesti. Mada od sezonske gripe u svijetu godišnje umire između pola milijuna i milijun ljudi, cijepe se samo starije osobe, kronični bolesnici i oni koji to žele, dok je kampanja cijepljenja protiv svinjske grupe išla dotle da se govorilo o obaveznom cijepljenju za sve stanovnike.
Međutim u vrijeme kad je priča o svinjskoj gripi bila na vrhuncu Europska agencija za lijekove izdala je preporuku da je za sigurnu zaštitu potrebno primiti dvije doze cjepiva. U isto vrijeme proizvođači cjepiva su upozoravali da možda neće moći proizvesti dovoljno cjepiva do dolazeće pandemije. To je uzrokovalo pravu utrku u kupovini cjepiva. Tako su Njemačka, Nizozemska i Francuska kupile po dvije doze za sve svoje stanovnike. Međutim samo nekoliko mjeseci kasnije Europska agencija za lijekove mijenja preporuke i objavljuje da je za zaštitu od bolesti dovoljno primiti i jednu dozu cjepiva. Zašto je došlo do promjene preporuka o dozi cjepiva nikada nije objašnjeno, ali spomenute zemlje odjednom su imale višak od preko 80 milijuna doza. Nekako u to vrijeme kontinuirano su pristizali novi dokazi o preuveličavanju opasnosti i postalo je jasno da se radi marginalnom problemu, tako da ova kampanja zaustavljena. To je uticalo da je odziv za cijepljenje u većini zemalja bio manji od 5%, što je stvorio ogromne viškove cjepiva. Ubrzo su ove zemlje cjepivo počele nuditi potpuno besplatno nerazvijenim zemljama, jer im je i to bilo jeftinije nego plaćati njihovo uništavanje. Danas se zna da se radilo se o kampanji farmaceutskih kompanija koje su zahvaljujući strahu ljudi od nadolazeće bolesti samo u Europi od prodaje antivirusnog lijeka Tamiflua zaradile preko 700 milijuna dolara. U ovim kampanjama zastrašivanja stanovništva nadolazećom pandemijom najglasniji su bili ministri zdravstva pojedinih zemalja. Tako je novac iz zdravstvenih fondova koji je prikupljen za zaštitu zdravlja stanovništva završio u džepovima proizvođača lijekova. Priča o opasnosti od svinjske gripe pojavila se i ove zime kod nas i u svijetu, mada u znatno manjem obimu.
Primjer Poljske
Jedina koja se energično suprotstavila kupovini cjepiva bila je poljska ministrica zdravstva Ewa Kopacz. Ona je u obrazloženju svoje odluke rekla da neće raditi “u korist farmaceutske industrije, a na štetu vlastitog naroda” kupujući neprovjereno i potencijalno opasno cjepivo, jer je bilo poznato da cjepivo uopšte nije testirano i da je njegova učinkovitost u prevenciji svinjske gripe potpuno nepoznata. Zbog odbijanja da kupi cjepivo za Poljsku ministrica zdravstva bila je izložena raznim pritiscima. Pritisak su vršili političari, proizvođači lijekova i udruge za zaštitu ljudskih prava. Poljski pravobranitelj za zaštitu ljudskih prava čak je podnio tužbu u kojoj navodi da se ovom zabranom poljacima uskraćuje pravo na liječenje. Na kraju je u njenu zaštitu stao i sam premijer Poljske Donald Tusk koji je izjavio da Poljska neće kupiti cjepivo dok se ne dokaže da je ono djelotvorno i da nema nuspojava. Ono što je bilo važno je to da je premijer naglasio da je tu odluku donio u prkos snažnim pritiscima farmaceutskih kompanija.
Potencijalna opasnost od cjepiva za svinjsku gripu leži u činjenici da u njegova sastav, između ostalog, ulazi i skvalen. Skvalen je snažan stimulator imunog sistema. Njegovim dodavanjem u cjepivo postiže se određena ušteda, jer je u tom slušaju potrebno manje virusnog genetskog materijala. Međutim kako je i virusni genetski materijal jak stimulator imunog sistema, cjepivo višestruko povećava imunološki odgovor što može dovesti do toga da naš imuni sistem počne napadati i zdravo tkivo, što dovodi do pojave autoimunih oboljenja kakva su multipla skleroza, lupus i reumatski artritis. Oni koji govore o opasnosti od ovog cjepiva pozivaju se na slučaj američkih vojnika koji su u prvom ratu u Iraku dobili cjepivo protiv antraksa u čijem je sastavu bio skvalen. Nakon razdoblja od 5-10 godina kod njih se višestruko povećao broj spomenutih autoimunih bolesti. Problem je i u tome što sva cjepiva sadrže skvalen bez obzira da li se daju djeci čiji se imuni sistem razvija postepen, mladim zdravim osobama čiji je organizam u stanju da se izbori sa virusom svinjske gripe i bez cjepiva i starijim osobama koje osim što imaju smanjen imunološki odgovor, što je posljedica starenja, često boluju i od neke druge bolesti. Objektivno najvećoj opasnosti su izloženi upravo najzdraviji jer će kod njih imunološki odgovor na cjepivo biti i najizraženiji. Treba spomenuti da postoje cjepiva za svinjsku gripu bez skvalena ( Pan Vax i Celvapana ) i ona se koriste u SAD-u. Od europskih zemalja ovo cjepivo su nabavile tek Italija i Austrija, dok je Njemačka kupila nešto preko 150 000 doza i njime se cijepe bivši i sadašnji političari, članovi vlade, vojska i trudnice.
Zagovornici cjepiva na bazi skvalena, prije svega proizvođači lijekova, tvrde da opasnosti nema. Ipak ono što je činjenica je to da je cjepivo trebalo biti ispitano prije nego što je dobio dozvolu za prodaju. Ovako, za eventualne nuspojave, saznat ćemo tek nekoliko godina nakon početka njegove upotrebe i to prateći zdravstveno stanje onih koji su cjepivo dobili i koji su protiv svoje volje postali dio eksperimenta u kojem treba da se ustanove mogući štetni učinci ovog cjepiva.
