Naloženo rušenje simbola žepačke stare čaršije

Žepče bi ovih dana moglo ostati bez posljednjeg simbola stare bosanske čaršije. Naime, zbog urušavanja nadležna općinska inspekcija naložila je vlasnicima rušenje stare porodične kuće Bešlagića u Gornjoj Mahali koja danas, iako u jako lošem stanju, svjedoči o višestoljetnoj tradiciji žepačkih Bošnjaka.

Porodice koje su naslijedile objekat, ovu općinsku odluku jako su teško prihvatile s obzirom na stoljetnu porodičnu tradiciju.

Ova stara bosanska-muslimanska kuća posljednji put je obnovljena prije 84 godine. Rekonstrisana je poslije Prvog svjetskog rata, o čemu svijedoči crijep kojim je pokrivena, a proizveden u Kikindi 1935. godine.

U kući u kojoj se izrodilo pet generacija Bešlagića se živjelo do unazad dvadeset godina. Po konturama još uvijek se može vidjeti da je to bila prostrana kuća sa nekoliko soba na dva sprata koju je krasila veranda sa mušepcima i drvenom abdesthanom. Kao i ispred svake bosanske kuće, u dvorištu ove nalazi se bunar i lijepo kaldrmisano dvorište.

Nažalost, objekat je trenutno u jako lošem stanju, a nasljednici nisu u prilici da je obnove, ili da zaustave njeno dalje propadanje.

Prema riječima jednog od vlasnika objekta, Zijaha Maličbegovića, nasljednici su nudili državnim institucijama da pomognu u obnovi objekata kako bi se očuvalo preostalo rijetko istorijsko blago u Žepču, ali, nažalost, nisu naišli na potrebno razumjevanje.

Inače, građevina koja je  stara preko 200 godina pripadala je žepačkom trgovcu Alji Sarošu. Kako kaže Maličbegović, čija je rahmetli majka Aiša jedna od nasljednica nekretnine, za kuću je vezano dosta porodičnih i čaršijiskih anegdota.

Vlasnik kuće Aljo Saroš je imao šest kćeri, zbog kojih se kasnije, razočaran navodno što nema muška djeteta, propio i trošio imetak, zbog čega je ostao upamćen po pjesmi „Saroš Aljo svako veče jedan dukat  troši i pije“.

-“Kuću je kasnije naslijedila njegova kćerka Duda Bekrić, koja je bila poznata kao jedna od rijetkih žena koje su pružile oružani otpor austrougarskoj vojsci prilikom zauzimanja grada Žepča. Upravo sa prozora kuće iz kubure je pucala na austrougarsku vojsku, pružajući tako otpor okupatoru. Zbog tog svog čina kasnije je privođena i zatvarana, a u narodu je ostala upamćena po uzrečici “Ne d'o ti Bog da ti Duda s pendžera zapuca”. Kuću je od nje naslijedila njena kćerka Samija Bešlagić, da bi kasnije prešla u vlasništvo njene djece, rahmetli Ibre i Aiše Bešlagić”, kaže Maličbegović.

Objekat  je često bio inspiracija lokalnih slikara. Jedna takva slika djelo je lokalnog umjetnika Ismeta Čahtarevića koju posjeduje Zijah Maličbegović.

Iako ne može da govori u ime svih nasljednika, ali iz razgovora, kako kaže Maličbegović, svi su spremni da uz neku naknadu  prije svega za zemljište, kuću, kao eventulani nacionalni spomenik, ustupe državnim institucijama.

-“Ono što je želja njenih vlasnika je da se odluka o rušenju privremeno odgodi, te eventulano od lokalnih institucija pokrene postupak o njenoj konzervaciji i proglašenju od nacionalne vrijednosti. U protivnom, s obzirom da su nasljednici uglavnom penzioneri s malim primanjima, bit će primorani postupiti po nalogu općinske inspekcije zašto im je ostavljen rok od mjesec dana”, sa žaljenjem ističe Maličbegović.

Iz Općine Žepče nisu htjeli davati puno informacija u vezi ovog slučaja , osim da je  primljen zahtjev od komšija , da kuća ugrožava okolne stanare, te da je predmet trenutno u postupku. 

(R.Ag.)