U povodu proslave 560. obljetnice (1458. 2018.) prvog pisanog spomena imena Žepča ovih dana, nakon višegodišnjeg predanog i temeljitog rada dr. sc. Joze Džambe, u izdavaštvu Općine Žepče i u suizdavaštvu HKD Napredak-Zagreb, prema austrijskim i njemačkim izvorima, izašla je iz štampe vrlo vrijedna brošura-knjiga na 80 str. pod naslovom Bitka za Žepče 7. kolovoza 1878. godine.
Prilog pod gornjim naslovom pročitan je u skraćenom obliku kao referat na Međunarodnom naučnom simpoziju „Žepče 1458. – 2008.”, održanom 10. i 11. oktobra 2008. godine u Žepču u sklopu 550-te obljetnice prvog pisanog spomena Žepča u povelji kralja Stjepana Tomaša, izdane u Žepču 1458. godine. Tekst referata temeljito je prerađen i proširen i prvobitno objavljen u reviji Bosna Franciscana, god. XXV, br. 47 (2017), str. 43-92. Kao brošura-knjiga objelodanjena je s dopuštenjem uredništva revije uz neznatne preinake. Prilog s ilustracijama je zamišljen kao podsjećanje na zbivanja koja su se dogodila prije 140 godina i koja spadaju u jedan od važnijih datuma u historiji Žepča.
Napomena: Dr. Jozo Džambo je hrvatski i bosanskohercegovački historičar, pjesnik, književni kritičar, esejist i prevoditelj. Rodio se 9. decembra 1949. u Matini (danas općina Žepče). Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, studirao je filozofiju i teologiju u Sarajevu i Eichstattu, zatim slavistiku, historiju jugoistočne Europe i tursku filologiju na sveučilištu u Bochumu (Njemačka). Magistrirao je 1979. godine, a doktorirao 1984. godine s temom: Die Franziskaner im mittelalterlichen Bosnien (Franjevci u Srednjovjekovnoj Bosni, disertacija nagrađena godišnjom nagradom Društva za jugoistočnu Europu u Münchenu).
Radio je kao naučni saradnik i asistent na Sveučilištu u Bochumu, u Bavarskom nacionalnom muzeju u Münchenu, na Odsjeku za etnologiju Sveučilišta u Münchenu i na Südost-Institut u Münchenu. Od 1992. godine do umirovljenja 2015. godine naučni je saradnik u Adalbert Stifter Verein, Institutu za njemačko-češke kulturne veze gdje je obavljao i funkciju zamjenika direktora ovog instituta. Od 1976. do 1987. godine urednik je i stalni saradnik časopisa za tursku filologiju Materialia turcica, a od 1992. odgovorni je urednik godišnjaka Stifter.
Piše i objavljuje na hrvatskom i njemačkom jeziku, u prvome redu studije, priloge i recenzije iz uže struke: historije, književne i kulturne historije, ali i književne radove i prijevode. Prevodi poeziju, prozu i naučne radove s njemačkog, makedonskog i bugarskog jezika. Od 1972. godine neprekidno živi i radi u Njemačkoj, navodi se na službenim stranicama općine.
