Prije nekoliko sedmica jedan od vodećih hrvatskih kirurga, Branislav Kocman, Telegramu je dao ekskluzivnu ispovijest neposredno pred tisućitu operaciju njegova transplantacijskog tima iz zagrebačke bolnice Merkur.

U timu profesora Kocmana je i 36-godišnji kirurg Damir Jemendžić, nevjerojatno mlad za transplantacijskog kirurga, što nas je inspiriralo za pravljenje liste obećavajuće nove generacije hrvatskih kirurga. Čini nam se da takva lista, s obzirom na usredotočenost javnosti i medija na priče o iseljavanju mladih ili oplakivanju umirovljenih doktora, nije posve nevažna.

Telegram je u suradnji s upravama najvećih zagrebačkih bolnica sastavio listu novih kirurga ispod 35 godina. Ili, u slučaju dr. Jemendžića iz tima profesora Kocmana, nekoliko dana iznad 35 (rođendan mu je bio 4. siječnja) ali nismo ga imali srca zbog toga diskvalificirati. Posebno jer možda dođe dan kad će tom istom srcu dr. Jemendžić zatrebati.

Damir Jemendžić, 36, KB Merkur

Odjel za abdominalnu kirurgiju i transplantaciju solidnih organa, Klinika za kirurgiju, KB Merkur

Čim sam upisao medicinu htio sam biti kirurg. Nije me zanimalo ništa drugo, a kad sam vidio što i kako se radi na Merkuru, rekao sam: želim to i samo tu. Tako je i ispalo, priča dr. Damir Jemendžić. Rođen je u Žepču u Bosni i Hercegovini, tamo je završio i gimnazijsko školovanje, nakon čega je upisao Medicinski fakultet u Zagrebu. U Merkuru je završio specijalizaciju iz opće kirurgije, nakon čega je 2011. počeo raditi na Odjelu za abdominalnu kirurgiju te u timu za transplantaciju. Jemendžić je završio i subspecijalizaciju iz abdominalne kirurgije. Kaže da je kod njih mnogo životno ugroženih pacijenata te kako ne može nekoga zbog posebno teškog stanja izdvojiti.

“Većina naših zahvata jesu teški, komplicirani i dugotrajni. Čast mi je biti dio tog tima, cijeli uspjeh transplantacija Merkura je uspjeh tog cijelog kolektiva. Učiti od velikih kirurga kao što su dr. Kocman i dr. Jandrijević je posebno zadovoljstvo i čast” rekao je Jemendžić. Svakako je zapamtio prvu multiorgansku eksplantaciju, koja mu je bila veliko uzbuđenje i ponos. “Prva velika operacija u abdominalnoj kirurgiji, na primjer, karcinom gušterače ili resekcija jetre, za mladog kirurga je veliki uspjeh. To se sve dogodilo zahvaljujući doktorima Kocmanu i Jandrijeviću. Da oni nas mlađe ne podučavaju, ne guraju i ne forsiraju, sigurno ne bismo bili tako dobri kirurzi”, kaže Damir.

Biti dio transplantacijskog tima znači da je na telefonu od 0 do 24, i tako već godinama. Kada se pojavi donor, Damir i kolege se organiziraju. Jedna ekipa ide na eksplantaciju po organe, druga ekipa se organizira u Merkuru. Zahvaljujući koordinaciji započinje operacija na primatelju organa, još dok je organ na putu, kako bi organ što manje bio izvan tijela. “Mi mlađi većinom radimo eksplantacije, onda s vremenom kako dolaze još mlađi, počinjemo raditi i transplantacije. To je normalan tijek naše edukacije i usavršavanja. Iako sudjelujemo svi u svemu, ima nas sedam do osam kirurga i stalno se rotiramo”, opisuje tijek sudjelovanja u dinamičnoj sredini.

    “Prva velika operacija u abdominalnoj kirurgiji, karcinom gušterače ili resekcija jetre, za mladog kirurga je veliki uspjeh. To se sve dogodilo zahvaljujući doktorima Kocmanu i Jandrijeviću. Da oni nas ne guraju i ne forsiraju, sigurno ne bismo bili tako dobri”, kaže Damir Jemendžić

“Što se tiče današnje kirurgije, naročito abdominalne, transplantacija je vrh. Imate bolestan organ, vi ga zamijenite, čovjek preživi, ozdravi, živi dalje. To je vrh vrhova”, ističe kako mu ljubav prema poslu i upornost pomažu u procesu postajanja vrhunskim kirurgom. Taj proces je dugotrajan te naporan psihički i fizički. Osim transplantacija radi i klasične operacije. Neki dan je izveo dosta složen zahvat. “Kod 50-godišnje žene našli smo tumor na donjoj šupljoj veni, tako da kad sam ga uklanjao maknuo sam dio vene pa sam je morao rekonstruirati s protezom.

Tako nešto nije baš uobičajeno i mi smo jedna od rijetkih bolnica, ako ne i jedina u Hrvatskoj, u kojima se tako nešto radi. Ali zahvaljujući starijima koji su me to naučili, ja sam se usudio i znao to izvesti”, ističe te dodaje kako se u njihovu timu govori da dobar kirurg, osim dobrog teoretskog i praktičnog znanja, mora imati malo kuraža, da se upusti u zahvate koje nitko drugi nije izveo ili jako rijetko izvodi. Pohađao je edukaciju u Mount Sinai Medical Centru u New Yorku, 2014., to je drugi najveći transplantacijski centar na svijetu, nakon Pittsburgha. “Sa zadovoljstvom sam shvatio, da što se tiče teorijskog i praktičnog znanja, hrvatska medicina ne zaostaje ni u čemu, čak smo u nekim stvarima bolji od njih”, kaže Jemendžić.

Tekst je originalno objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. siječnja 2016.