Svemirski teleskop Hubble otkrio je kisik u mineralima na Mjesecu koji bi buduci istrazivaci mogli koristiti za disanje, za stvaranje elektricne struje, te kao gorivo za rakete. Naucnici kazu da ce im to otkrice pomoci u odredjivanju bi li kolicine kisika dostupne u tlu Mjeseca bile dovoljne za upotrebu nekim buducim astronautima. Orbitirajuci opservatorij Hubble uobicajeno je usmjeren ka ekstremno udaljenim podrucjima svemira. No, tokom nekoliko dana u augustu, NASA ga je usmjerila prema Mjesecu, kako bi instrumenti osmotrili podrucja gdje su ranih sedamdesetih sletjele misije Spollo 15 i 17, kao i jedan udarni krater, promjera 45 kilometara, na ravnici koju astronauti nisu nikada obisli. Misije Apollo donijele su na Zemlju uzorke stijena s mineralom ilmenitom, koji sadrzi kisik. Planetolog Mark Robinson sa Sveucilista Northwestern, kraj Chicaga, kaze da planeri buducih misija na Mjesec zele znati sadrzi li ta ravnica Mjeseca jednako bogate kolicine ilmenita. “Svi minerali koji se nalaze na Mjesecu sadrze kisik. Ilmenit je, medjutim, poseban po tome sto ga je relativno lako razloziti da bi se iz njega izvukao kisik”. Teleskop Hubble je bio usmjeren ka tim podrucjima povrsine Mjeseca stoga sto njegova kamera ima filtere koji joj omogucuju registriranje u dva dijela spektra ultraljubicastog svjetla i registriranje minerala u kori Mjeseca pomocu reflektiranja njihovih boja u tom dijelu svjetlosnog spektra. Robinson usporedjuje takvo snimanje sa suncanim naocalama, koje filtriraju odredjene valne duzine svjetlosti, sok druge propustaju do oka. “I tako, stavljanjem tih svojevrsnih ‘suncanih naocala’ u razlicitim trenucima na lece teleskopa Hubble, uspjeli smo dobiti crno-bijele prikaze razlicitih valnih duzina koje mozemo koristiti za razlikovanje vrlo blagih nijansi boja na povrsini Mjeseca”. Mark Robinson i naucnici s drugih univerziteta, kao i iz NASA-e, koriste uzorke stijena koje su donijeli astronauti iz misija Apollo za kalibriranje reflektirane svjetlosti koju je Hubble registrirao na mjestima slijetanja misija Apollo. Tada se taj nalaz usporedjuje sa svjetloscu reflektiranom iz podrucja kratera kako bi se odredilo koliko ilmenita, bogatog kisikom, ima na tom podrucju. NASA-ina znanstvenica Jennifer Wiseman dio je tog projekta. “Buduce ekspedicije ljudi na Mjesec mogle bi imati koristi od ovih nalaza i istrazivanja jer bi im bili dostupni resursi na samom mjestu gdje bi se nalazili, umjesto da trebaju, recimo, nositi citav svoj sustav za odrzavanje zivota sa sobom cijelo vrijeme. To je vrlo vazan korak u pripremi izvedivih programa istrazivanja Mjeseca”. NASA se sprema obnoviti istrazivanja Mjeseca pocevsi s lansiranjem 2008. godine satelita, nazvanog Lunar Reconnaisance Orbiter, prvog od nekoliko robotskih misija koje ce dovesti do misije s ljudskom posadom 2018. godine. Citav ce program, kako kaze NASA, naucnicima pomoci da ustvrde kako su nastali Mjesec, Zemlja, te drugi planeti, a posluzit ce i kao temelj kasnijih istrazivanja Marsa, javio je Glas Amerike. FENA 25/10/2005 12:19
