Tumorske ćelije/ stanice su puno osjetljivije na porast temperature od normalnih, što se manifestuje većim oštećenjima tkiva tumora pri istom porastu temperature.
Razlog tome leži u činjenici da se, u zdravom tkivu, pri porastu temperature povećava protok krvi i do 10 puta što omogućuje njegovo brže hlađenje. Sa druge strane tumori su slabije prokrvljeni, cirkulacija je obavlja smanjenim intenzitetom, što uzrokuje sporije hlađenje, tako da je tumor duže izložen djelovanju visoke temperature. Za ovu slabost tumora već se dugo zna i povećanje temperature iznad normalne ( hipertermija ) već se neko vrijeme, sa više ili manje uspjeha, koristi u liječenju zloćudnih tumora. Danas se u kliničkoj onkologiji hipertermija najčešće koristi u liječenju uznapredovalog karcinoma dojke, sarkoma, kožnog tumora-melanoma te tumora glave i vrata.
Vrste hipertermijskog liječenja
Ovisno o položaju i proširenosti tumora hipertermija može biti sistemska, regionalan i lokalna, a može se koristiti sama ili u kombinaciji sa radioterapijom ili kemoterapijom. Pri tretmanu zloćudnih tumora temperature tkivu se podiže u rasponu 42 – 45 °C, dok se blaga hipertermija ( povećanje temperature u rasponu 40 – 43 °C) koristi kao dodatak radioterapiji ili kemoterapiji. Terapijski učinak temperature zavisi o njenoj visini i vremenu djelovanja. Tako temperatura od 44 °C u trajanju od 30 minuta daje isti terapijski učinak kao od 43 °C u trajanju od 60 minuta.
Kod sistemske hipertermije zagrijavam cijelo tijelo oboljelog. Ovaj način liječenja koristi se kod tumora koji su metastazirali u udaljena tkiva i organe. Problem kod sistemske hipertermije je taj što temperatura ne smije preći 42 °C, jer bi svaki porast iznad ove vrijednosti doveo do oštećenja nekih vitalnih organa, prije svih mozga i jetre. Provodi se vrućim kupkama a kao sredstvo zagrijavanja mogu poslužiti voda, zrak ili vosak. Temperatura se održava u rasponu od 41,5 – 42 °C tokom jednog sata
U kliničkoj praksu češće se primjenjuju regionalan i lokalna hipertermija. Koriste se u liječenju tumora koji su smješteni na površini tijela ( glava, vrat, koža ) ili nešto dublje. Kod ovih načina liječenja temperatura se održava u rasponu od 42 – 45 °C. Regionalna hipertermija se primjenjuje kod lokalno uznapredovalih tumora koji su zahvatili regionalne limfne čvorove što zahtijeva zagrijavanje veće površine tijela.
Lokalna i regionalna hipertermija najčešće se primjenjuju pomoću ultrazvuka frekvencije 300 kHz – 3MHz.
Korištenje hipertermije u kombinaciji sa drugim načinima liječenja
Osim što izravno toplotom uništava tumore ( citotoksičnost ), hipertermija djeluje tako što povećava osjetljivost tumora na zračenje ( radiosenzitivnost ) i povećava osjetljivost tumora na djelovanje citostatika ( kemosenzitivnost ), pa ju je najbolje koristiti u kombinaciji sa ova dva načina liječenja.
Priliko odabira pacijenata koji će biti liječeni hipertermijom, treba imati u vidu da nisu svi tumori podjednako osjetljivi na povišenu temperaturu. Manje diferencirani, zloćudniji tumori imaju veliki broj stanica u fazi diobe kad su te stanice najosjetljivije na promjenu temperature. Sa druge strane dobro diferencirani i spororastući tumori su puno otporniji na izlaganje visokim temperaturama, tako da oboljeli od ovih tumora uglavnom nisu kandidati za ovaj način liječenja.
Kad je riječ o kombinovanom liječenju radioterapijom i hipertermijom pokazalo se da se najbolji rezultati postižu ako se hipertermija primjeni nakon radioterapije. Naknadnim zagrijavanje tumorskog tkiva sprječava se oporavak tumorskih stanica koje su oštećene zračenjem čime se postiže učinkovitije liječenje radioterapije. Optimalno vrijeme primjene je 4 sata nakon radioterapije.
Sa druge strane najbolji terapijski učinak kombinovane kemoterapije i hipertermije postiže se ako se ove dvije metode liječenja koriste istovremeno. Ne zna se kako povećanje temperature pojačava djelovanje citostatika, ali to nije prepreka da se ova dva načina liječenja koriste zajedno kad god za to postoji opravdan razlog.
Širu primjenu hipetremije u liječenju tumora sprječava nemogućnost ciljanog dovođenja toplote tumorima koji su smješteni dubok u tijelu kao i nepostojanje načina kojim bi se mjerila apsorbovana temperatura od strane tumora, pa se očekuje da će prevazilaženjem ovih problema hiperternija, kao dodatni način liječenja, biti puno više korišten u kliničkoj praksi.
