Nakon kratke i teske bolesti u noci sa subote na nedjelju (29.04.2007.) umro je Ivica Racan, bivsi hrvatski premijer i donedavni predsjednik SDP-a, saopcio je Ured SDP-a za odnose s javnoscu. Nakon sto je 31. januara javnosti saopcio da se zbog teske bolesti na odredjeno vrijeme povlaci iz javnog zivota, Ivica Racan je hospitaliziran u Gradskoj klinici u Münchenu, gdje mu je ustanovljen karcinom uretera, javlja Dnevnik.hr. Operativnim zahvatom uklonjeni su mu lijevi bubreg, ureter i limfni cvorovi, dok se za tumor u ramenu ustanovilo da su metastaze karcinoma uretera, a ne atipicni tumor ramena, kao sto su govorile prve dijagnoze. Drugom operacijom mu je odstranjena metastaza tumora iz misica desnog ramena. Racan se nakon dviju operacija tumora u Münchenu, u Zagreb vratio 10. marta. Propisana mu je terapija, te se od tada nalazio na kucnom lijecenju. Predsjednik SDP-a je ponovno hospitaliziran u KBC-u Zagreb 23. marta zbog komplikacija vezanih uz osnovnu bolest i nastavka lijecenja. Tada se istaknulo kako se “ne ocekuje da ce Racan dugo ostati u bolnici”. No, odlazak na kucno lijecenje odgodjen je kako bi se izbjegao svakodnevni prijevoz od kuce do bolnice, jer je Racanu zapoceto zracenje desnog ramena. “Zdravstveno stanje Ivice Racana je stabilno, a nakon dva dana pauze nastavlja se zracenje u predjelu desnog ramena”, izvijestio je SDP 9. aprila, dodavsi i kako ce se intenzivno lijecenje do daljnjega provoditi u bolnici. Ivica Racan rodjen je 1944. godine u njemackom gradu Ebersbach. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. Radio je kao istrazivac u Institutu za drustvena istrazivanja u Zagrebu. Od 1972. do 1982. clan je Predsjednistva CK Saveza komunista Jugoslavije. Od 1982. do 1986. direktor je Politicke skole “J. B. Tito” u Kumrovcu te urednik casopisa za drustveno-politicka istrazivanja “Kumrovecki zapisi”. Od 1986. do 1989. godine clan je Predsjednistva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, gdje se zajedno sa slovenskim clanovima zalagao za politicki pluralizam. 13. decembra 1989. postaje predsjednik CKSK Hrvatske; objavljuje da ce za cetiri mjeseca biti odrzani prvi demokratski visestranacki izbori u Hrvatskoj. 23. januara 1990. predvodi hrvatsko izaslanstvo Saveza komunista na 14. kongres u Beogradu, gdje se otvoreno sukobljava sa Slobodanom Milosevicem, njegovim ultranacionalistima i dogmatskom vecinom. Odlazi s hrvatskim izaslanstvom s kongresa te zajedno sa slovenskim izaslanicima napusta Beograd. 1990. organizira prve demokratske, visestranacke izbore u Hrvatskoj i nadzire mirni prijenos vlasti na tada pobjednicki HDZ. Iste godine postaje zastupnik u Saboru, gdje kao vodja demokratske struje u bivsem SKH, preimenuje i reformira ju u Stranku demokratskih promjena, a 1991. u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske – SDP. 1992. i 1995. ponovno je izabran za zastupnika u Zastupnickome domu Sabora.Nakon pobjede na parlamentarnim izborima, 27. januara imenovan je predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Na Osmoj konvenciji SDP-a 2. decembra 2000. ponovno je izabran za predsjednika, a to se dogodilo i na 9. konvenciji 8. maja 2004. 2005. godine postaje predsjednikom Nacionalnog odbora za pracenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. (FENA)
