Dragan Trogrlić: Dioksini i zloćudni tumori

Dioksini su najotrovnije supstance koje su ljudi ikad stvorili. Radi se u o 210 različitih spojeva koji se zvanično nigdje ne upotrebljavaju i niko ih ne proizvodi. Najvećim dijelom nastaju nakon spaljivanja proizvoda od plastike i prilikom proizvodnje pesticida. To su kancerogene supstance prvog reda i dokazano je da izazivaju zloćudne tumore kod ljudi i životinja. Ovi spojevi su topivi u mastima i stoga se u organizmu najviše talože u masnom tkivu, jetri i bubrezima. Osim što su kancerogeni, dioksini su odgovorni za hormonske poremećaje koji dovode do neplodnosti kod oba spola, sindroma policističnih jajnika, endometrioze, mioma na maternici, obljenja prostate, jetre i bubrega. Njihovo djelovanje posebno je pogubno za trudnice jer dovode do nepopravljivih oštećenja živčanog sustava kod fetusa.

Dioksini u belgijskoj piletini

Koliko su dioksini pogubni za ljudsko zdravlje ali i za kompletan biljni i životinjski svijet najbolje se vidjelo prilikom njihovog korištenja  za vrijeme rata u Vijetnamu.  Američka vojska je tad tretirala velike površine džungle herbicidom zvanim ,, Agent oranž ,, čiji su osnovni sastojci dioksini. Cilj je bio da se na taj način uništi džungla i otkrije neprijatelj. Posljedice su bile katastrofalne, kako za floru i faunu, tako i za ljude.

Dioksini su najotrovnije supstance koje su ljudi ikad stvorili. Radi se u o 210 različitih spojeva koji se zvanično nigdje ne upotrebljavaju i niko ih ne proizvodi. Najvećim dijelom nastaju nakon spaljivanja proizvoda od plastike i prilikom proizvodnje pesticida. To su kancerogene supstance prvog reda i dokazano je da izazivaju zloćudne tumore kod ljudi i životinja. Ovi spojevi su topivi u mastima i stoga se u organizmu najviše talože u masnom tkivu, jetri i bubrezima. Osim što su kancerogeni, dioksini su odgovorni za hormonske poremećaje koji dovode do neplodnosti kod oba spola, sindroma policističnih jajnika, endometrioze, mioma na maternici, obljenja prostate, jetre i bubrega. Njihovo djelovanje posebno je pogubno za trudnice jer dovode do nepopravljivih oštećenja živčanog sustava kod fetusa.

Tom prilikom otrovano je i oko 15 000 američkih vojnika. Veliki broj tih vojnika obolio je od raka, a potomstvo im se rađalo sa fizičkim i mentalnim manama, kao i sindromom obiteljskog raka. Posljedice za stanovnike Vijetnama bile su neusporedivo veće i oni ih i danas osjete.

Koliko je problem dioksina složen i koliko je važno da ljudi koji se bave kontrolom hrane, valjano rade svoj posao, pokazat ćemo na aferi koja je izbila sa belgijskom piletinom.

Na belgijskim farmama je 1999. g. primijećena velika smrtnost pilića. Urađene su analize i poslije dužeg vremena zaključilo se da koncentrat, kojim su hranjeni pilići, ima količine dioksina, koje su 1500 puta veće od dozvoljenog maksimuma. Ustanovljeno je da je izvor dioksina mast koja se dodaje koncentratu, a koja je nužna za brzi tov pilića. Proizvođači masti, koji snabdijevaju tvornice stočne hrane, tvrdili su da su za izradu masti koristili otpadno ulje iz friteza. Na zapadu se ova ulja posebno spremaju i recikliraju. Na kraju je ustanovljeno da proizvođači masti, najvjerojatnije nisu koristili samo otpadna ulja iz friteza, nego i hidraulična ulja, motorna ulja, čak i najotrovnija od svih ulja – trafo ulja. Zbrinjavanje jedne tone otpadnog trafo ulja košta oko 2000 KM, ali radi uštede umjesto da plate troškove zbrinjavanja ovog ulja ona su dodana proizvodu od kojih se pravi stočna hrana. Time je učinjena nepopravljiva šteta mnogima, ali najviše potrošačima koji su jeli jaja i meso peradi koja je hranjena ovim koncentratom. Tu nije kraj belgijske dioksinske afere. Zatrovani pilići su ubijeni i umjesto da budu spaljeni u spalionicama, njihovo meso je iskorišteno za pravljenje druge stočne hrane, a đubrivo koje je ostalo iza njih, korišteno je za uzgoj jagoda.

Dioksini u BiH

Ljudi u dodir sa dioksinima uglavnom dolaze preko hrane u kojoj se oni nalaze kao i nekontrolisanim spaljivanjem otpada i to plastične ambalaže, guma, kablova i medicinskog otpada. U BiH većina deponija otpada nekontrolirano gori, tako da su dioksinima najviše izloženi oni koji žive u blizini ovakvih deponija. Uostalom već je zabilježeno da to stanovništvo češće obolijeva od zloćudnih tumora, hormonskih poremećaja i različitih oboljenja jetre i bubrega. Jedini način da se dioksini unište je spaljivanje na visokim temperaturama ( oko 800 stepeni), a tolika temperatura se nikad ne stvara nekontroliranim gorenjem. Rješenje je u pravljenju spalionica otpada u kojima se razvijaju visoke temperature. To naravno košta, ali to je jedini način da se pravilno unište ogromne količine plastične ambalaže i stanovništvo zaštiti.

Trebalo bi razmišljati i o uvođenju povratne ambalaže, što već rade u nekim zapadnim zemljama, čime bi se bitno smanjilo opterećenje prirode otpadom, a samim tim i dioksinima.

Dioksina ima dosta i u pesticidima, tako da biljke koje se tretiraju pesticidima sadrže znatnu količinu dioksina. Naravno, isto vrijedi i za biljke koje se koriste za ishranu stoke, jer na kraju sve završi u čovjeku, bilo konzumiranjem mesa, bilo mliječnih proizvoda i jaja. Zemljišta tretirana pesticidima ispire kiša, tako da velike količine dioksina završe u našim rijekama. Kako je dioksin topiv u mastima akumulira se u masnom tkivu riba. Analize riječne ribe u nekim zapadnim zemljama pokazale su da je u njima akumulirana zabrinjavajuća količina dioksina. Nemamo podataka da su takve analize riječne ribe rađene u BiH.

Dodavanje prerađenih ( recikliranih ) otpadnih tvari u stočnu hranu i kompost predstavljaju najveću opasnost za ljudsko zdravlje. Stoga se u svijetu ljudi sve više vraćaju tzv. ekološkom uzgoju hrane i ta hrana na zapadnom tržištu je nekoliko puta skuplja od one koja se obično može naći u prodavaonicama.

Dioksini nemaju mirisa, boje ni okusa pa hrana koja je naizgled potpuno zdrava može biti vrlo štetna za zdravlje. Stoga kupovanjem hrane od poznatih proizvođača i sa malih farmi, kao i uzgojem vlastite hrane, kad god je to moguće, bitno možemo umanjiti opasnost trovanja dioksinima.